Među akcijama kojima će se u SAD-u proslaviti Međunarodni dan žena jest i ona studenata/ica gueer i feminističke studentske grupe na Sveučilištu Harvard. Njihova kampanja “Feminist Coming Out Day” izrasla je iz frustracije ograničenim portretiranjem feminističkog pokreta kao heteroseksualnog, bijelog i cisrodnog[1]. Namjera je projekta podići svijest o rodnoj ravnopravnosti, odnosno raznorodnim licima feminizma. Feminističko “outanje” inspirirano je queerovskim “National Coming Out” danom zato što, smatraju, “predstavlja priliku za savez, suradnju, izgradnju mostova i inkluziju”. Slogan kampanje jest: FEMINIST COMING OUT DAY 2011. JOIN THE REVOLUTION.
Za svoje osobno feminističko “outanje” na današnji stoti Međunarodni dan žena izabrala sam revolucijom smatrati svaki pokušaj ili nastojanje da se obrane stečena radna prava. Ženska radna prava danas su vitalno ugrožena, jednako kao i prije sto godina.
Međunarodni dan žena 1911. je godine proslavljen u Austriji, Danskoj, Njemačkoj, Švicarskoj. Dogovoren je godinu dana ranije na sastanku Socijalističke internacionale u Copenhagenu, kao počast pokretu za ženska prava u industrijaliziranom svijetu kojega su obilježavali nagli populacijski rast i radikalne ideologije. Žene su tada zahtijevale pravo glasa i pravo izbora na javne funkcije, pravo na rad, obrazovanje i okončanje diskriminacije na poslu.
U veljači ove godine, guverner države Wisconsin se zbog ekonomske krize i budžetskog deficita odlučio na rezove u javnom sektoru, plaćama, mirovinama i zdravstvenom osiguranju te radikalno dokidanje sindikalnih pregovaračkih prava. Građani guvernera nazivaju “guvernerom Wall Streeta, a ne Wisconsina” (http://www.thenation.com/blog/158872/upwards-125000-march-madison-activists-rally-nationwide-back-wisconsin-workers). Presudio im je, smatraju, krupni kapital. Protestiraju zato što su prihodi države od poreza na dobit opali za 2.5 milijardi dolara u posljednjih godinu dana. U Wisconsinu dvije trećine korporacija ne plaća porez, a iznos koji se od njih uprihoduje u saveznu blagajnu je prepolovljen u odnosu na 1981. godinu. Građani su na ulicama jer takav sustav smatraju duboko nepravednim (http://www.youtube.com/watch?v=IFU7mn9pOhA ).
Je li daleko Amerika? Različite vrste privremenog i povremenog zapošljavanja na lošim radnim mjestima, s atipičnim ugovorima o radu, u situaciji posvemašnje radne i socijalne nesigurnosti u najvećoj mjeri pogađaju žene. Proizvodnja je uništena, “tradicionalno ženska zanimanja” na segregiranom tržištu rada, poput tekstilne industrije, potpuno su uništena. Visoko obrazovanje također se prepušta tržištu, jednako kao i znanost. Većini građana i jedno i drugo postati će nedostupni. Pitanje je postoji li za žene, ili uskoro gotovo svakoga od nas, bilo kakav rad osim loše plaćenih poslova u uslužnim djelatnostima? Kao i prije sto godina moramo tražiti naše pravo na rad i pravo na obrazovanje. Također, ponovno povratiti naše pravo na glas koji će se čuti jasnije od hrpe izbornih listića svake četiri godine. Neke su žene činile upravo to, još prije sto godina.
[1] klasa rodnih identiteta oblikovana poklapanjem nečijeg rodnog identiteta i ponašanja, odnosno uloge koja se smatra prikladnom za određeni spol. Popularniji termin je “gender normative”, iako takav pojam sugerira da postoji jedinstveni, usklađeni sustav rodnih normi. http://en.wikipedia.org/wiki/Cisgender
