Čak je i konservativna aktivistica Phyllis Schlafly shvatila da postoji jasna poveznica između napretka ženskih prava i gay prava. Ona je srušila Equal Rights Amendment 1970- ih, tvrdeći kako bi militantne feministice i istospolni brakovi doveli do toga da heteroseksualni brakovi izgube svoje jasno definirane rodne uloge. Schlafly je 2009. godine izjavila: “Mislim da je svima jasno- da je kojim slučajem Equal Rights Amendment prošao, imali bismo istospolne brakove već 25 godina”.
Sada se borba za jednakost brakova nalazi na prekretnici, što uvelike izaziva ljutnju i nezadovoljstvo stare konzervativne garde, među kojom je i Schlafly. Nema sumnje da su bili ushićeni kada je Sjeverna Dakota usvojila novi zakon o abortusu, koji zabranjuje abortus na fetusu jednom kada je otkriven otkucaj srca. Taj zakon je trenutno najrigorozniji abortivni zakon u Sjedinjenim Američkim Državama. Zakon u Sjevernoj Dakoti usvojen je dok se skandirao i slavio gay brak pred Vrhovnim sudom u Washingtonu. Ako se trenutno ne mogu riješiti tih arogantnih gejeva, barem mogu podsjetiti žene tko vlada njihovim tijelima.
Iako je tajming bio slučajnost, političko preklapanje je stvarno. Jednakost brakova i rodna jednakost imaju mnogo toga zajedničkog. Oni među nama koji se bore za oboje- uz borbu za jednaku plaću, zaustavljanje diskriminacije pri zapošljavanju i sl.- najviše bi postigli da se fokusiramo na sličnosti, što bi omogućilo veću suradnju. Strukture moći najviše se boje dobro organizirane, glasne i na borbu spremne koalicije.
{slika}
Jaka unija među aktivistima/icama može biti jedno od najboljih oruđa za borbu protiv neizbježne reakcionarne akcije konzervativaca. Nije slučajnost da je jezik koji koriste za ismijavanje gay prava veoma sličan onome jeziku i diskursu koji je dugo vremena služio za ismijavanje ženskih prava. Homoseksualac se vrijeđa kao “feminiziran”, a lezbijka kao “muškobanjasta”. No, ujedinjenjem bi dobili/le prednost koja bi omogućila razbijanje okoštalih ćelija heteronormativnog i mačističkog diskursa, što bi u konačnici dovelo do toga da “ženski” prestane biti pridjev koji se smatra uvredom. Žene koje žele jednakost jednostavno će postati ljudi.
Strukture moći nisu spremne naglo i previše popustiti. Kada je Alice Paul 1923. godine prezentirala Equal Rights Amendment u Kongesu, publika (koju su činili bijeli muškarci) ju je “nagradila” sustavnim glasnim zijevanjem, dajući do znanja da bi bilo bolje da ih prestane zamarati s glupostima. Prevladavajuće mišljenje je bilo- pa dobile ste pravo glasa, što više hoćete?
Šef Vrhovnog suda John Roberts razmišlja veoma slično kada je u pitanju gay brak. Smatra kako je gay zajednica politički veoma jaka i uspješna u mijenjaju javne percepcije o braku. Zar tu priča staje? Očito Roberts smatra kako nema više otvorenih pitanja na tu temu, iako mnoge države SAD- a još uvijek dopuštaju tvrtkama da otpuste nekoga na temelju seksualne orijentacije.
Zajedničkom borbom i ujedinjenim zahtjevima moguće je boriti se protiv takvog mentaliteta. Treba poduprijeti i učvrstiti predanost svakom od pokreta, kako bismo zajedno bili/le jači. Neki aktivisti/ice za gay prava smatraju da je zahtjev za jednakošću braka privukao brojne donatore i volontere/ke. No, boje se implikacija koje bi mogla imati neka manje “sexy” bitka, primjerice pitanje zaposlenja gay osoba, diskriminacija unutar obitelji i sl.
Aktivist i politički savjetnik Ryan Davis smatra da, što se više približavamo jednakosti gay i heteroseksualnih brakova, donatori već proglašavaju pobjedu i “odlaze dalje” sa svojim sredstvima. Kao što se dogodilo i s mladim ženama koje su proglasile pobjedu feminizma. “Izgubiti ćete cijelu generaciju dominantno bijelih gay muškaraca koji dobro zarađuju i nemaju nikakvu privrženost ljevičarskim idejama”, smatra Davis.
Sustavno zagovaranje prava i debate mogle bi zadržati interes velikih donatora. Možda se netko tko financijski podupire jednakost brakova može inspirirati inicijativama Sheryl Sandberg (Lean in projekt)? Kao što je Chelsea Clinton istaknula u Huffington Post- u, jednakost plaća bi doprinijela rastu BDP- a Sjedinjenih Američkih Država. Jednako tako, kraj diskriminacije pri zapošljavanju bi odvratio ljude od oslanjanja na socijalnu državu. Jednakost brakova bi također bila dobar poticaj svim aktivistima/kinjama za ljudska prava da se udruže i bore za bolje sutra.
Koalicije same po sebi nisu ugodne. One zahtijevaju strpljenje i spremnost na slušanje “druge” strane, no one također mogu donijeti izvrsne rezultate. Jednakost brakova je velika pobjeda za ljudska prava, no to je opet tek jedan korak na putu prema društvu jednakosti i tolerancije.
Prevela i prilagodila: Iris Duka
