Možda vijest nije završila na naslovnici, ali otprilike isti broj muškaraca i žena govorilo je na Britanskom festivalu znanosti u Newcastleu. Maggie Aderin-Pocock stajala je uz rame Roberta Winstona, a godišnja proslava znanosti, inženjeringa i tehnologije uspjela je postići rodnu jednakost drugu godinu za redom, što je bio nevjerojatan pothvat.
Nevjerojatan stoga što žene čine tek 7 posto članova Kraljevskog društva, tijela za najprestižnije znanstvenike, inženjere i tehnologe u Ujedinjenom Kraljevstvu. Žene čine samo 6 posto profesionalnih inženjera, što je najniži postotak u Europi. Najviše zabrinjava to što se brojke ne povećavaju. Prošla je četvrtina stoljeća otkad sam studirala elektronički inženjering, i još uvijek je samo 13 posto studentica preddiplomskog studija inženjeringa.
Radeći u inženjeringu dva desetljeća, zapravo uvijek sa sobom dovodim prijateljicu na sve poslovne večere, samo kako bih bila sigurna da nisam jedina žena za stolom, doslovno i metaforički rečeno. Na festivalskoj večeri sjedila sam do predsjednice BSA[1] Julije Goodfellow dok je novoizabrana predsjednica, Lisa Jardine, dolazila na pozornicu. Glavni direktor, Imran Khan, priznao je da tako jako žensko vodstvo – prijašnja predsjednica bila je Jocelyn Bell Burnelle, a jedna od dvije sadašnjih potpredsjednica je Vivienne Parry – može utjecati na ozbiljnost shvaćanja ravnopravnosti spolova: “Poznato je da znanstvena zajednica još uvijek ima veliki problem kada govorimo o raznolikosti. U društvu postoji nepisano pravilo da i mi moramo učiniti nešto kako bi došlo do promjene. Mislim da bismo trebale više razgovarati o našim očekivanjima – kada se sve zapravo svodi na jednake mogućnosti – i jasno dati do znanja da od svih ostalih očekujemo da se priključe, ili da budu posramljeni što se nisu uključili”.
On potvrđuje promjenu predrasuda, više nego specifične mete za dosadašnji uspjeh. U školskom programu, nagrada Crest, dostiže podjednaku muško-žensku podjelu među kandidatima, te 53 prema 47 posto u korist žena, u odnosu prema muškarcima, kada se radi o finalu Državnog natjecanja iz znanosti i inženjeringa (NSEC).
Zašto se ta podjela ne preslikava i na privatni sektor? Šest godina nakon financijske krize biti geek postao je trend među mladićima. No, ženski se geek nigdje ne vidi. Kada se pita za objašnjenje, država kaže da to ovisi o privatnom sektoru, privatni sektor krivi sveučilišta, sveučilišta krive škole, škole krive roditelje, a roditelji pak krive medije.
Naše vrijeme koje je opsjednuto medijima, a slika žena u inženjeringu daje maleni broj uzora. Za vrijeme priprema za prošlogodišnje Olimpijske igre jako me razljutio način na koji se prikazao doprinos žena izvan stadiona. Govorilo se o povećanju broja radnica u seksualnoj industriji, no nije se čulo za inženjerke koje su pomogle izgraditi Olimpijsko mjesto poput Kate Hall i Angele Crowther. Strpljenja mi je ponestalo u kolovozu kada je Women’s Hour, veoma cijenjen program Radio4Programme-a, izjavio da krivi žene za nedostatak istih u IT industriji.
Sarkastično sam tweetala : “Kladim se da je Women’s Hour intervjuirao više radnica seksualne industrije nego inženjerki”. Potaknuta reakcijom na taj tweet i debatom u Donjem domu o predstavljanju znanosti i inženjeringa u medijima, zamolila sam jednog analitičara da provjeri tko su intervjuirane osobe i njihova zanimanja koja su objavljena na web-stranici za taj radijski program. Od 579 glavnih gostiju u posljednjih 1000 epizoda od lipnja 2004., žene u inženjeringu čine 0.5 posto, radnice u seksualnoj industriji 1 posto, žene u STEM-u (znanosti, tehnologiji, inženjerstvu i matematici), kao cjelina, čine 3 posto, žene u umjetnosti, društvenim i humanističkim znanostima 64 posto, muškarci 3 posto i žene u politici 3 posto. Postotak glumaca i pjevača je upadljiv.
Producenti emisije Woman’s Hour zagovaraju misao da ove naslovnice nisu dobra reprezentacija tema o kojima se raspravljalo u svakodnevnoj emisiji. Poslali su podatke s više detalja. U periodu od šest tjedana, od travnja do svibnja 2011., žene u STEM-u činile su 7 posto , nije bilo inženjerki ni radnica u seksualnoj industriji. Žene u umjetnosti, društvenim i humanističkim znanostima činile su 50 posto, muškarci 15 posto, a žene u politici 6 posto.
I s detaljiziranim podacima, glasom žena dominiraju umjetnost i humanističke znanosti. Je li to ono što želimo? Vjerojatno nije pravedno izabrati program koji toliko omogućava platformu za žene i probleme žena. Kao što je Alice Feinstein, urednica Woman’s Hour, napisala u odgovoru: “Teško biste mogli pronaći neku drugu emisiju i mrežu koja producira tako kvalitetan program koji uključuje žene u STEM-u. I dok Woman’s Hour sigurno nije znanstvena emisija, regularno imamo STEM žene u programu.” Ukazala je i na druge emisije BBC-ija koje uključuju znanstvenice od Inside Science do Start the Week i Life Scientific, gdje su polovica gostiju žene.
Nitko ne zagovara stajalište da su mediji u potpunosti krivi za nedostatak žena u znanosti i inženjeringu. Radi se o različitim kulturnim faktorima, od u potpunosti ružičastih polica igračaka za djevojčice, do načina na koji se podučava računalstvo. Ali nedostatak uzora je važan i mediji su ovdje važna točka. Onima koji tvrde da nedostatak inženjerki opravdava nedostatak medijske pokrivenosti poručujem da je nedostatak taj kojemu treba posvetiti pozornost. Prestanimo stvarati izgovore i počnimo mijenjati percepciju i stvarnost žena u znanosti i inženjeringu.
Prevela i prilagodila Marija Sabolić
