Grčka se ovih dana našla u žiži svjetske javnosti zbog nemogućnosti vraćanja kredita u iznosu od 1,6 milijardi eura kreditoru Međunarodnom monetarnom fondu (MMF), a zbog čega je lijeva vlada na čelu s Aleksisom Ciprasom odlučila provesti referendum koji se treba održati u nedjelju, 5. srpnja ove godine. Na referendumu će građanke i građani Grčke odlučiti jesu li za prihvaćanje mjera štednje, koje su uvjet od strane međunarodnih kreditora kako bi Grčka dobila novi paket pomoći, ili su protiv daljnjih mjera štednje.
Povodom referenduma, razgovarale smo s nekim ljudima koji žive i rade u Grčkoj o tome kako oni vide trenutnu situaciju u toj živopisnoj zemlji.
U drugom najvećem grčkom gradu, Solunu, našla se ovih dana Vesna Milunić. S trenutnim prebivalištem u Beogradu, Vesni je Grčka, točnije Atena, bila druga domovina punih 15 godina, a sada je došla u posjet sinu koji ovdje studira.
Evo što Vesna kaže: “Za mene su Grci jedan divan narod. Ja ih naprosto obožavam. Činjenica jest da je frka i da im platni promet u firmama ne radi već 10 dana, a isto tako građani stoje dan i noć u kolonama ispred bankomata kako bi podigli 60 eura, što im je dnevni limit. Kako mi to vidimo, a i oni, Cipras i vlada igraju igrice i ‘trže pazar’, pa ako prođe, prođe. Premda, u medijima ovo izgleda kao puno veći problem nego što jest u samom gradu. Restorani, kafići i taverne su pune ljudi, nema praznog mjesta. I to ne turistima, nego domaćim ljudima”, te dodaje: “Turisti na sjeveru Grčke su uglavnom Srbi, Makedonci, Rumunji i Rusi i njih već sada ima jako puno, premda je tek lipanj i oni nisu limitirani za podizanje gotovine na bankomatima – ako ima gotovine, jer Grci non-stop podižu novce”.
{slika}
Na naše pitanje kako vidi trenutnu situaciju u odnosu na vrijeme dok je živjela tamo, Vesna odgovara: “Generalno, Grčka je siromašna zemlja s vrlo bogatim pojedincima, ali oni uvijek lijepo žive. Vrlo su veseli, druželjubivi i pristupačni i veoma vole nas iz balkanskih zemalja. Ranije sam se puno družila s njima i veliki su meraklije, zadnje pare daju za provod. Ali, isto tako su izuzetno vrijedni. Gradske kavane su redovno pune penzionera uz jutarnje kave i obavezan slatkiš. Način života im je da se druže u restoranima, kako prije, tako i sada. Doduše, ja ovo govorim za Atenu i Solun, ne znam kako je u unutrašnjosti. Koliko god bila kriza u Grčkoj, imam osjećaj da su oni 10 godina ispred nas, ako uzmemo u obzir da ja trenutno živim u Beogradu, gdje je dosta dobro”.
O grčkoj krizi i predstojećem referendumu razgovarale smo i s Jelenom Vujanović, mladom projektnom menadžericom zaposlenom u nevladinoj organizaciji United Societies of Balkans, također u Solunu. Jelenina majka je rođena Grkinja, a otac joj je porijeklom iz Srbije.
O predstojećem referendumu Jelena kaže: “Nakon Ciprasove objave da grčka vlada neće pristati na uvjete novog dogovora i da će 5. srpnja, usred ljeta, održati referendum o tome žele li građani ili ne pristati na uvjete dogovora, nastao je potpuni kaos”, kaže Jelena, te dodaje: “Ovo je prvi referendum koji će se održati u Grčkoj, nakon 1974. godine. Tada se građane i građanke Grčke pitalo žele li imati kralja ili ne. Ovoga puta Grci i Grkinje trebaju odlučiti o tome žele li nastaviti živjeti u štednji pod pritiskom EU i MMF-a ili se sami boriti sa svojom dugom i lošom ekonomijom”.
“Ovako veliko pitanje donijelo je razne reakcije građana, medija, političara, čak i ostalih zemalja koje svakodnevno prate situaciju u Grčkoj”, nastavlja Jelena, te dodaje: “Međutim, najžešće reakcije došle su nakon zatvaranja banaka. U petak navečer, nakon govora premijera, milijun građana i građanki izašlo je u pidžamama i papučama do bankomata kako bi podigli sav novac koji imaju na računima. Većina njih se uplašila da bi sutradan Grčka mogla i službeno bankrotirati ili da bi Europska banka mogla odlučiti uzeti jedan dio privatnih štednji s računa građana i građanki (kao što se dogodilo na Cipru prije nekoliko mjeseci)”.
“Pravi je kaos nastao tek idućeg dana, kada je Cipras odlučio odrediti limit podizanja novca”, kaže Jelena, te nastavlja: “Pri tome, valja napomenuti kako su grčki mediji krenuli u svakodnevnu propagandu o tome kako grčki narod gladuje, kako se umirovljenici i ostali građani i građanke muče, čekajući svakodnevno ispred zatvorenih banaka da podignu 60 eura, kako Grčka neće moći izići sama na kraj sa situacijom, te kako bez EU i MMF-a neće moći preživjeti”, kaže Jelena.
“Istovremeno, na društvenim mrežama i ulicama, krenuo je građanski rat. Svatko pokušava utjecati na svakoga, svakodnevno se događaju demonstracije, čak i dva puta u tijeku jednog dana… ali, to su dva različita prosvjeda: jedan podržava uvjete Trojke, a drugi se protivi! Reakcije su različite. Većina građana i građanki je uplašena, čekaju da vide što će se dogoditi i cijeli dan prate vijesti na televiziji. Ne troše novac. Dosta njih, uglavnom stariji ljudi ili pak oni koji pripadaju ‘elitnoj društvenoj klasi’, već su potpisali za ‘DA’ i to su upravo oni koji stvaraju paniku. Istovremeno, mladi ljudi su uplašeni. Većina njih je razočarana i osjeća se nesigurno. Grčka je ovih dana duboko podijeljena”, doznajemo od Jelene.
Slično o mladima govori i Korina Branioti, novinarka na Radio Alpha u Solunu. “Mladi održavaju kampanje i svađaju se na društvenim mrežama. Oni koji studiraju u inozemstvu glasali bi za, oni koji ostaju u Grčkoj podupiru protiv. Ovi drugi kažu da nemaju što izgubiti, s obzirom na to da ih je većina ionako nezaposlena ili ima malu plaću. ‘Kako ja mogu slijediti svoje snove, kako mogu živjeti sam/sama i osnovati obitelj? Što meni Europa nudi?’, pitaju se ti mladi ljudi. Ono što je impresivno jest da čitaju vijesti i ostaju informirani cijeli dan. Posvuda se samo čuju rasprave”, kaže nam Korina.
{slika}
“Prema mom mišljenju, ljudi su u Grčkoj trenutno jako podijeljeni između za i protiv. Ankete trenutno daju malu prednost za i to 43 posto, dok se procjenjuje da je protiv trenutno 40 posto građana/ki. Kako god da se situacija dalje nastavi, obje su strane spremne za svojevrsni obračun”, komentirao je za Libelu i član Syrize koji je želio ostati anoniman. Dodaje i da sumnja da će Cipras odstupiti ako prevladaju glasovi za jer bi novi izbori donijeli još više nesigurnosti, a posljedice bi osjećali svi. “Sumnjam da će u slučaju novih izbora biti uopće moguće formirati novu vladu”, dodaje za kraj.
“S druge strane”, nastavlja Jelena, “sve ostalo kreće se normalno. Turisti uživaju, sve usluge su im pružene, svi radnici/e idu na posao, super marketi su puni, kao i kafići pored mora”, dodaje Jelena. Korina pak ističe da vlasnici trgovina nisu sretni. “Istina je da su trgovine, osim super marketa, prazne. Vlasnici trgovina kažu da bi NE bila katastrofa za njih”, objašnjava Korina.
Jelenin stav u vezi predstojećeg referenduma je sljedeći: “Ja iskreno želim da Grčka ne pristane na uvjete. Imali smo izbore prije samo nekoliko mjeseci kako bi promijenili vladu i kako bi pregovarali. Smatram da je referendum jedan demokratski način da građani i građanke izraze što žele za svoju budućnost. Međutim, vidim koliko mediji i njihova propaganda utječu na ljude, i to u tolikoj mjeri da na kraju većina neće moći se odlučiti”.
Svoja razmišljanja Jelena zaključuje sljedećim riječima: “Najgore je što su se ljudi međusobno počeli svađati, baš kao što rade i svi političari/ke koji/e su upropastili/e ovu zemlju. Meni je žao mlade generacije koja ne zaslužuje da nosi na grbači dug starijih generacija. Ja ću glasati protiv uvjeta. Iako znam da će me to koštati mnogo toga i da sam protiv svoje porodice i mnogih prijatelja, ja jednostavno ne mogu zamisliti svoju budućnost s 300 eura plaće, s 29 posto poreza i čekanjem svakog mjeseca da država plati kredit. Najgori bi mi bio osjećaj da sam nečiji rob, da netko zarađuje na mojoj muci”.
O tome, ako grčki narod odluči izaći iz eurozone i na referendumu glasa protiv uvjeta, Jelena kaže: “Realno, izlazak iz eurozone neće biti najljepši trenutak u povijesti, kao niti povratak drahme ili inflacije i svega ostalog što nas čeka. Međutim, vjerujem da zemlja s tolikim kvalitetama, kao što Grčka jest, sa suncem preko cijele godine, morem, 2.500 otoka, obalom, narančama, maslinama, voćem i velikim postotkom mladih obrazovanih i pametnih ljudi, može brzo stati na svoje noge. Prije sam za to da se čitav sustav sruši, da se počne sve ispočetka, nego da se nastavi ova bolesna situacija gdje svatko gleda samo sebe. Možda je ovo početak i za ostale zemlje… vrijedi razmisliti o tome je li stvar u politici, ekonomiji ili u društvu Europske unije”.
