Za žene u reproduktivnoj dobi i za pripadnice starosjedilačkih zajednica, nasilje u partnerskom odnosu je najveći faktor zdravstvenog rizika.
Ne prođe niti jedan tjedan bez medijskih izvješća o nasilju i/ili tragičnom ubojstvu neke žene koje je počinio njezin partner. Obično se ti izvještaji fokusiraju na pojedince/ke na koje se slučaj odnosi. Premda je to važno, ovakav fokus može prikriti činjenicu kako je intimno partnersko nasilje širi društveni problem, zamagljujući faktore koji mu doprinose kao i mogućnosti prevencije.
Netom objavljena studija koju je provela Savezna istraživačka organizacija za sigurnost žena u Australiji (Australia’s National Research Organisation for Women’s Safety) potvrđuje ozbiljne posljedice partnerskog nasilja. Analiza koju je proveo Institut za zdravlje i socijalnu skrb u Australiji (Australian Institute of Health and Welfare) donijela je procjenu utjecaja partnerskog nasilja na zdravlje žena.
Kao ključni podaci korišteni su oni iz istraživanja o osobnoj sigurnosti (‘Personal Safety Survey’) – najpouzdanijeg istraživanja o prisutnosti nasilja u Australiji.
Jedna od četiri žene u Australiji od svoje 15. godine bila je barem jedanput izložena nasilju partnera. To uključuje nasilje od strane partnera/ice s kojima živi kao i dečkiju ili djevojaka s kojima izlazi ili s kojima je u vezi. Istraživanje je zasnovano na definiciji nasilja koja se koristi u istraživanju o osobnoj sigurnosti, a uključuje fizički i seksualni napad, kao i osobne prijetnje žrtvi kao najvjerojatnijim oblicima nasilja koje je moguće pratiti i istražiti.
Kada se uključi i emocionalno nasilje od strane životnog partnera (definirano kao kontrolirajuća ponašanja koje uzrokuju strah i emocionalne povrede), procijenjeno je kako je jedna od tri žene doživjela nasilje od strane intimnog partnera.
Ozbiljne posljedice na zdravlje žena
Oslanjajući se na australijske i međunarodne studije, Institut za zdravlje i socijalnu skrb potvrdio je vezu između žena koje doživljavaju partnersko nasilje i velikog raspona posljedica za zdravlje. Posebno se ističu dokazi koji partnersko nasilje povezuju s: anksioznošću, depresijom, samoubojstvom i samoozljeđivanjem, poremećajima uzrokovanim zlouporabom alkohola, ubojstvom i nasiljem te gubitkom ploda u ranoj trudnoći.
Ovi faktori su korišteni kako bi se izračunali faktori rizika i opterećenje bolestima što je uzrokovano partnerskim nasiljem.
Opterećenje bolestima je procjena utjecaja određenih bolesti i faktora rizika na cjelokupno stanovništvo. To je mjera koja obuhvaća i smrtonosne i nesmrtonosne utjecaje na zdravlje koji se odnose na ozbiljnost i trajanje bolesti/zdravstvenih problema.
Istraživanje je otkrilo da je partnersko nasilje među prvih deset faktora rizika koji doprinose opterećenju bolestima među odraslim ženama, bez obzira je li partnersko nasilje definirano u širem (nasilje partnera s kojima žive ili ne žive te emocionalno nasilje) ili u užem smislu (samo fizičko i seksualno nasilje partnera s kojima žive). Među ženama između 18 i 44 godine, najveći rizik predstavlja upravo partnersko nasilje, veći od pušenja, zlouporabe alkohola ili pretilosti. Ako razmatramo samo partnersko nasilje od strane osobe s kojom žena živi, ono je kao faktor rizika rangirano samo ispod alkoholizma. Istraživanje, također, navodi da se ta stopa opterećenja nije promijenila od 2003. godine.
Stopa opterećenja još je veća kada se radi o ženama iz starosjedilačkih zajednica
Fizičko i seksualno partnersko nasilje je vodeći faktor rizika za bolesti kod pripadnica starosjedilačkih zajednica u dobi od 18 do 44 godine. Napravljena je usporedba stopa opterećenja fizičkog i seksualnog nasilja (i u kohabitacijskim i u nekohabitacijskim vezama) između žena iz starosjedilačkih zajednica i onih koje ne pripadaju tim zajednicama, a rezultati pokazuju da je ta stopa:
- 6,3 puta veća među ženama u dobi od 18 do 44 godine, te
- 5,3 puta veća za starosjedilačke žene svih dobi.
Ovo opterećenje je i vodeći faktor koji doprinosi jazu među ženama iz starosjedilačkih i ne-starosjedilačkih zajednica u dobi 18 do 44 godine, te šesti najveći faktor koji doprinosi jazu među ženama svih dobi.
Opterećenje je moguće spriječiti
Službe u prvim redovima, kao što su policija i službe podrške ženama izbjeglicama igraju ključnu ulogu, smanjuju izloženost nasilju i posljedice za zdravlje pomažući ženama steknu sigurnost, podržavajući njihov oporavak i optužujući zlostavljače kao odgovorne.
Novija istraživanja u australskim državama Victoria i Queensland pokazuju kako je unatoč znatnom ulaganju u unaprjeđenje i poboljšanju ovih službi potrebno učiniti još mnogo.
Drugi efikasan način smanjenja ovog opterećenja je prevencija “novih slučajeva” partnerskog nasilja, radom na njegovim temeljnim uzrocima. O tim uzrocima i nužnosti prevencije sve je veća svijest, a sve su razvijeniji i načini kako se nositi s tim problemima.
Među ovim faktorima nejednakosti muškaraca i žena, utjecaj je posebno snažan kada su povezani sa siromaštvom, društvenom isključenošću i drugim oblicima diskriminacije.
Potreban je kontinuirani, koordinirani pristup koji prelazi granice individualnih slučajeva i uključuje širok raspon sektora – ne samo službe koje su u direktnom doticaju sa žrtvama – kako bi se uklonile društvene i organizacijske norme, prakse i politike za koje znamo da pospješuju nasilje. Sličan pristup, kada se radi o javnozdravstvenim problemima, uspješno je primijenjen u Australiji u prevenciji drugih dominantnih zdravstvenih rizika kao što su pušenje i sigurnosni rizici u prometu.
Prevela i prilagodila: Sanja Kovačević
