Mreža mladih Hrvatske i Baza za radničku inicijativu i demokratizaciju (BRID) objavili su priopćenje za javnost u vezi s izmjenama Zakona o doprinosima, koje prenosimo u cijelosti:
Mreža mladih Hrvatske (MMH) i Baza za radničku inicijativu i demokratizaciju (BRID) oštro se protive nagloj, nepromišljenoj i neutemeljenoj izmjeni Zakona o doprinosima, koju je Vlada Republike Hrvatske poslala u hitni saborski postupak, a za koju smatramo da može imati mnoge štetne posljedice na tržište rada i državni proračun.
Ministar Mirando Mrsić je 30. listopada javno istaknuo kako će Vlada uskoro omogućiti poslodavcima da zaposle novu mladu osobu uz ugovor na neodređeno, pri ćemu će u tom slučaju poslodavac do pet godina biti oslobođen plaćanja bruto 2 udjela doprinosa uz plaću. Taj udio izdvaja se za fond zdravstvenog osiguranja, fond za isplatu naknade za nezaposlene i zaštitu na radu, namijenjene odreda važnim javnim potrebama. U isto vrijeme, Vlada je na svojoj sjednici Prijedlog izmjena Zakona o doprinosima, a koji bi to omogućio, poslala u saborsku proceduru i to hitnom postupku (gdje nema prilike za više čitanja i dorade prema komentarima zastupnika i javnosti), koji je rezerviran isključivo za pitanja nacionalne sigurnosti i za brzo rješavanje hitnih državnih situacija.
Jasno je da ove izmjene zakona ne spadaju niti u jedno niti u drugo. Iako se na prvi pogled ovaj potez čini dobar, kada samo malo zagrebemo površinu, jasno je da postoji mnogo otvorenih pitanja i nerješenih problema:
1. Nije jasno na koga uopće cilja ova mjera. Naime, slično kao i Stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa, ova mjera neće bitno stimulirati zapošljavanje svih mladih, već će uglavnom opet služiti za zapošljavanje onih koji su u već relativno povoljnijem položaju na tržištu rada, kao što su visoko obrazovani mladi, a umjesto ugroženih mladih. Politike zapošljavanja moraju težiti tome da osiguraju barem minimalne uvjete za zapošljavanje svih nezaposlenih (naročito teško zapošljivih), a ne da država mjerama sebi smanjuje statistike o nezaposlenosti, time što intervenira u skupine čiji problemi, iako naravno postoje i njima se treba baviti, nisu najteže rješivi.
2. Umjesto da se stabilnije i dugotrajnije zapošljavanje riješi Zakonom o radu (ZOR), koji je jedini primjeren okvir za to, Vlada se izvlači na upute Europske komisije da treba stimulirati ugovore na neodređeno kod mladih ljudi. To je sasvim suprotno osnovnoj ideji koju je Vlada komunicirala ZOR-om, tj. da je cilj fleksibilizirati odnose na tržištu rada. Ovime Vlada pokazuje da je svjesna koliko je taj potez bio pogrešan, no i dalje nije voljna to ispraviti, već to pokušava korigirati beznačajnim kozmetičkim izmjenama.
3. Mjera ostavlja prostora za stvaranje nepovoljnih situacija. Prvo, time da otvara prostor za supstituciju starijih radnika (iznad 30 godina) mlađim radnicima (koji bi se tada mogli zaposliti pod povoljnijim uvjetima), što narušava međugeneracijsku solidarnost te cilj da se osigura sigurnost i kvalitetno zaposlenje za sve radnike, bez obzira na godine. Drugo, otvara se prostor za “preotimanje” radnika jer novi poslodavac u ovom slučaju može mladoj osobi, u koju je stari poslodavac uložio vremena i resursa, ponuditi bolje uvjete, koje stari ne može.
U prijedlogu Zakona sasvim je jasno da ne postoji kvalitetna analiza i utemeljenost na podacima koji su doveli do ove odluke. Nedostaju Procjena učinaka propisa (koju se treba izraditi kada zakon ide u hitnu proceduru) te Procjena učinka na proračun, što su bitni koraci prije nego što se ovakav zahvat može smatrati utemeljenim, a da ne spominjemo nedostatak javne rasprave i ikakvog doprinosa stručne javnosti.
Iako pozdravljamo pokušaje poboljšanja položaja mladih na tržištu rada smatramo da se izmjene zakona trebaju odmah povući iz hitne procedure, kako bi se njegov osnovni smisao, a još više i učinak, mogli kvalitetno procijeniti. Osim toga, tražimo izradu svih potrebnih procjena učinaka donošenja ovakvih izmjena te javnu raspravu, kako bi svi dionici kojih se ove izmjene tiču, a takvih ima mnogo, mogli sami izreći je li ovo to što oni žele ili trebaju. Osim toga, potrebno je razmotriti mogu li se stabilniji oblici zapošljavanja poticati na mnogo manje “invazivne” načine, kao što su mjere koje stimuliraju pretvaranje ugovora na određeno u ugovore na neodređeno te recimo kroz mjeru poticanja zapošljanja “Pola-pola”, gdje se veći poticaj može ponuditi za ugovore na neodređeno. Naravno, ima još mnogo drugih načina koji bi kvalitetnije pokrili ovu problematiku.
