Prevela Dajana Barišić
Definiran kao “poticaj da činite nepravdu nepravilnim ili nezakonitim radnjama,” korupcija se očituje na razne načine – putem mita iz ruke u ruku, putem curenja lokalnih i nacionalnih sanduka roba i usluga, kroz transnacionalne poslove zaključene izvan ili bez obzira na regulatorni mehanizam i nadzor.
Iako neki mogu pretpostaviti da je korupcija rodno neutralna u smislu svog nedostatka etike i učinka na resurse, istraživanja pokazuju da se korupcija spaja s diskriminacijom koju žene i druge marginalizirane skupine već doživljavaju. Općenito, to se događa kada žene pokušaju sudjelovati u procesima donošenja odluka, traže pružanje i zaštitu svojih prava i žele zadobiti kontrolu nad resursima.
Zbog svoje socijalne uloge njegovateljica, mnoge žene su upoznate sa “sitnom” korupcijom – onom koja ih prisiljava da plate mito za stvari kao što su pristup komunalijama, osiguravanje upisa u školu za svoju djecu, dobivanje vozačke dozvole ili poslovne dozvole, podizanje kredita ili uzimanje lijekova i pregled kod liječnika. Dodajte sloj korupcije na diskriminaciju na temelju spola i ove rutinske usluge postaju teško dobavljive ženama. U takvim situacijama, siromašne žene često ne mogu platiti mito, pa su neke prisiljene platiti seksualnim uslugama ili naći muškog zaštitnika kako bi osigurale osnovna prava i usluge.
Isto tako, korupcija na makro-razini u političkoj areni, u javnom sektoru, u transnacionalnim poslovnim transakcijama i u postupcima razvojne pomoći također sadrži diskriminaciju koju žene već otprije trpe u bilo kojem području.
Korupcija u političkoj areni
Širom svijeta, žene su premalo zastupljene kao biračice i kandidatkinje na izborima. U povijesti većine naroda, žene su pravno sprječavane glasovati ili natjecati se kao kandidatkinje na izborima. Danas, iako su ti zakoni gotovo svugdje ukinuti, žene se još uvijek suočavaju s preprekama u politici često upravo zbog korupcije.
U nedostatku jačih zakona o financiranju kampanja ili nadzora financija, mnogi kandidati/kinje dobivaju novac iz izvora koji su korumpirani ili potencijalno korumpirani. Ne samo da izvori financiranja često nisu objavljeni, već javni dužnosnici, većina kojih su muškarci, ponekad u kampanji zloupotrebljavaju državne resurse kao što su uredski prostor, materijali, telefon i pristup Internetu te popise birača.
S obzirom da će žene kandidatkinje manje vjerojatno biti uvučene u “mrežu starih školskih prijatelja”, imaju znatan nedostatak u odnosu na one kandidate s novcem i pristupom krugovima moći.
Slično tome, kandidati s pristupom novcu i moći mogu podmititi birače izravno hranom, gotovinom i odjećom – ili prijetnjom uskraćivanja osnovnih usluga, ako ljudi ne glasuju za njih. U Meksiku, primjerice, birači su posvjedočili da su im “prijetili uskraćivanjem potpore iz programa državnog ublažavanja siromaštva, Progresa, ako će glasati za opoziciju.”
Mnogi birači se također suočavaju s izbornom prijevarom i krivotvorenjem listića na biralištima. Na primjer, 2008. godine na nacionalnim izborima u Pakistanu, zbog nejednakih odnosa moći u kući, muškarci su bili u mogućnosti uzeti iskaznice svojih ženskih rođakinja, obući burke i otići na biračko mjesto glasati dodatno kao žena. Osobe zadužene za provođenje izbora, a koji su bili povezani s određenom političkom strankom radili su u suradnji s ovim biračima i naravno nisu učinili ništa da spriječe ili isprave ovu prijevaru.
U Keniji, politički kandidati poput vođe Green Belt Movement-a Wangarija Maathaija pružili su suprotan primjer ove uobičajene prakse u politici izgradnjom jake biračke baze uglavnom žena i malih donatora, a kako bi ostvarili uspjeh na izborima.
Korupcija, međutim, nije ograničena samo na izbore. Konstantna prisutnost i snaga lobista osigurava da oni sa sposobnošću da ponude novac i “poklone”, dobiju povlašten pristup i veliki utjecaj na kreatore javnih politika.
Također, jednom kada dođu na vlast, visoko rangirani političari, od kojih su većina muškarci, često dobivaju imunitet od progona i uživaju veliku osobnu moć. Na primjer, mnogi šefovi država nisu adekvatno optuženi i osuđeni za njihovu ulogu u ratnim zločinima, uključujući uporabu silovanja kao ratne taktike.
Svakodnevno, mnogi visoko rangirani čelnici također ne odgovaraju za nedostatak pružanja osnovnih dobara i usluga, poput hrane, vode, struje i lijekova, svojim građanima. Ovdje, uz nedostatan pristup odgovornim pozicijama te rastući teret uloge njegovateljice, žene nose najveći teret vladina nepribavljanja takvih dobra i usluga.
Korupcija u području javnog ugovaranja
Prema Transparency International-u, globalne koalicije protiv korupcije, “u prosjeku, oko 70% svojih rashoda, centralne vlade pretvaraju na jedan ili drugi način u ugovore. Ugovori su izvori moći onima koji ih daju i ciljevi za one koji ih mogu provoditi, što ih čini osobito pogodnim za pronevjeru na račun javnih potreba.”
Osim toga, “javna nabava jedan je od načina na koji se provodi javna politika te je veliko i unosno područje poslovanja. Razmislite o farmaceutskim tvrtkama koje se natječu za opskrbu vladinog programa cijepljenja, privatizaciji telekomunikacijske kompanije u vlasništvu vlade ili dodjeli ugovora za obnovu uništene infrastrukture u Iraku.”
Većina dodjele ugovora se odvija na neformalnim mjestima u okviru “mreže starih školskih prijatelja” radije nego u otvorenom i poštenom procesu natjecanja. Žene koje, osim što su izbačene iz tih mreža, imaju probleme s dobivanjem kredita i licenci za početak i razvoj poduzeća te se rijetko smatraju kandidatkinjama za takve ugovore.
U međuvremenu, s obzirom da iskreni napori da služe javnom interesu i osiguraju pristupačne, ekonomične usluge često nisu najvažniji kriteriji za dodjelu ugovora, javna sredstava se zloupotrebljavaju, poštena konkurencija je onemogućena i osnovne potrebe su zanemarene.
Opet, žene su često takve prakse prisiljene kompenzirati svojim vremenom i radom. Na primjer, kada su direktori privatnih poduzeća s vezama s javnim dužnosnicima dovedeni da upravljaju distribucijom vode u mjestima kao što su Bolivija i Južna Afrika, voda ili nije isporučena ili je distribuirana uz pretjerano napuhane troškove. Uz okupljanje kako bi se ovome oduprle, žene su moraju naći i druge načine nabavke vode te se obraniti od zdravstvenih i sanitarni problema zbog nedostatka čiste i pitke vode.
Korupcija u transnacionalnim poslovnim transakcijama
Do formuliranja i usvajanja OECD-ove Konvencije protiv podmićivanja 1999. godine, ne samo da je bilo legalno da tvrtke plate mito stranim javnim dužnosnicima kako bi osigurale dobivanje ugovora, već su dobivale porezne olakšice od svojih vlada za takav posao. Danas je to protuzakonito, ali proces progona je toliko skup i težak da se takvo podmićivanje nastavlja i dalje, često kroz paravan posrednika.
Trgovina oružjem i energetski sektor su posebno osjetljivi na taj oblik korupcije. Zbog svoje skrivene prirode, teško je držati kompanije odgovornima za ilegalnu prodaju oružja javnim službenicima, a poplava oružja u mnogim zemljama povećala je civilno nasilje i ukupni militarizam, u kojem su žene i djeca najčešće žrtve
U energetskom sektoru, kako siromašne zemlje otkrivaju naftu ili rezerve plina, dobit često klizi u džepove javnih dužnosnika i neposrednih posrednika ugovora. Postavljene su umjetno visoke cijene goriva, a to, pak napuhuje troškove dobara ovisnih o gorivu kao što je npr. hrana. Iz razloga što su žene najčešće one koje svojim radom i vremenom kompenziraju promjene u životnim troškovima, teret efekata korupcije ide preko njihovih leđa.
Korupcija u razvojnoj pomoći
Slično tome, razvojna pomoć također može izazvati korupciju. Organizacije civilnog društva upozorile su da u zemljama sa slabom vladom i velikom količinom razvojne pomoći, ta pomoć ponekad može predstavljati poticaj za ulaganja u sektore i projekte koji nisu prioritetni za vlade koje ih primaju i time izokrenuti cijeli smisao razvojne pomoći. Pomoć također može iskriviti strukturu plaća i stvoriti mogućnosti za korupciju od strane privatnog sektora u zemljama u kojima su regulatorni mehanizmi slabi.
Vidljive su također razne spolne posljedice takvih praksi. Na primjer, u 1960-im i 1970-im, donatori – zemlje i agencije, te podružnice privatnih poduzeća, uključujući farmaceutske kompanije, u velikoj su mjeri kontrolirali projekte kontrole populacije u zemljama u razvoju. Sterilizacija i naveliko netestirana kontracepcijska sredstva bila su u velikoj mjeri osnovna sredstava koja su se koristila za kontrolu rasta populacije – u suprotnosti od ulaganja u obrazovanje o seksualnom i reproduktivnom zdravlju te sveobuhvatne usluge osnovane na socioekonomskoj stvarnosti ženskih života. U nekim slučajevima, relativno slabe vlade nisu bile u stanju zaustaviti takvu politiku, dok u drugim slučajevima, javni djelatnici u zemljama primateljicama pomoći bili su potpuno kooperativni, spremajući u džep neke od pomoći i dobiti za sebe.
Ipak, razvojna pomoć može poslužiti i kao snaga za borbu protiv korupcije – ne kroz uvjete – već izgradnjom snažnog, transparentnog i odgovornog sustava. Implementiranjem takvog programa uzima se u obzir dalekovidnost, vještina i suradnja obje strane – donatora i primatelja, a neki međunarodni donatori poduzimaju aktivne korake za provedbu antikorupcijskih mjera.
Mijenjanje, ne igranje igre
Na kraju, bez obzira na sfere u kojima se pojavljuje korupcija; kako žene, druge marginalizirane skupine i obični građani ne bi bili u višestruko nepovoljnom položaju, mora se iskorijeniti nepotizam, mito, pretjeran utjecaj posebnih interesa i ilegalnih, neetičkih poslovanja. Istovremeno, žene i sve ostale skupine trebaju veći pristup informacijama. U mnogim slučajevima, žene imaju prava, ali ih nisu svjesne ili ne znaju kako ih ostvariti. U takvim slučajevima, korumpirani donositelji odluka nisu izuzetak. Sveukupno, cilj nije da više ljudi uđe u mrežu gdje se javlja korupcija, kako bi mogli “igrati igru”, već radije da se promjene pravila igre tako da korupcija ne konzumira i monopolizira resurse koji trebaju doći do ljudi kako bi im koristili.
