SOA i Ured za udruge su Sandri Benčić prekršili prava zajamčena Ustavom i Konvencijom o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda. Tako je odlučio Ustavni sud na temelju ustavne tužbe Sandre Benčić i time je pravni aspekt slučaja Cigelj-Benčić pri samom kraju, javlja Novi list.
Da podsjetimo, slučaj je izbio u siječnju 2007. godine i imao je velik medijski odjek. Tadašnja predstojnica Ureda za udruge Vlade Republike Hrvatske, Jadranka Cigelj, zartažila je u studenom 2006. godine potpunu sigurnosnu provjeru za deset osoba koje su bili kandidati za članove Savjeta za razvoj civilnog društva.
Među tih deset osoba bila je i Benčić koja je slučajno saznala da se nad njom provodi sigurnosna provjera. Za to je saznala tako što je agent SOA-e nazvao udrugu B.a.b.e. i kod Sanje Sarnavke se raspitivao o Benčić koju je u spomenuti Savjet kandidirao Centar za mirovne studije. Centar je o tome obavijestio javnost priopćenjem u prosincu 2006. godine, a u siječnju 2007. javnost je saznala da je svih deset kandidata bilo podvrgnuto potpunoj sigurnosnoj provjeri na zahtjev Cigelj. U sklopu te afere Cigelj je smijenjena, a nakon afere promijenjeni su i propisi koji reguliraju sigurnosnu provjeru. Benčić je prosvjedovala, a potom i pokrenula sudske postupke jer je sigurnosno provjeravana bez znanja o tome i bez prethodnog pristanka što je protivno tadašnjim propisima.
Naime, Cigelj je poslala zahtjev za potpunom sigurnosnom provjerom POA-e (koja je bila ukinuta nekoliko mjeseci ranije), a ne SOA-e. Tu je sigurnosnu provjeru formalno zatražila od ravnatelja POA-e Tomislava Karamarka, a ne od ravnatelja SOA-e Tomislava Karamarka. Slučaj je uzdrmao i poziciju tadašnje potpredsjednice Vlade Jadranke Kosor.
Ustavni sud je odlukom od 8. svibnja ove godine, koja je u ponedjeljak objavljena u Narodnim novinama usvojio ustavnu tužbu Benčić i zaključio da su prekršena prava koja joj jamči članak 35. Ustava te članci 8. i 13. Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda. Konkretno se radi o jamčenju i poštovanju pravne zaštite svakom pojedincu njegova osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti, te o pravu na djelotvoran pravni lijek. Benčić je pravnu zaštitu potražila pred redovnim sudom i pokrenula sudski postupak pred Općinskim sudom u Zagrebu, a potom i žalbeni postupak pred Županijskim sudom. Zatražila je da se obustavi sigurnosna provjera te da joj se na raspolaganje stavi sva dokumentacija nastala sigurnosnom provjerom.
No, sudovi su njene zahtjeve odbili uz obrazloženje da je provjera bila zakonita.
Međutim, Ustavni je sud zaključio da postupak potpune sigurnosne provjere nad Benčić nedvojbeno “predstavlja miješanje u prava podnositeljice na poštovanje privatnog života iz članak 8. Konvencije i članka 35. Ustava”. Ustavni sud prozvao je i Općinski i Županijski sud zbog načina na koji su vodili postupke koje je pokrenula Benčić. Postupak sudskog nadzora sigurnosne provjere ostao je nepotpun, nije utvrđeno tko je izdao nalog za provedbu potpune sigurnosne provjere, tko ju je provodio te koji su podaci o osobnom životu Benčić pri tome prikupljeni.
Ustavni sud nedvojbeno je zaključio i da Benčić nije bila obaviještena o sigurnosnoj provjeri, iako je o tome morala biti obaviještena. Tu nije kraj kritici rada sudova. Ustavni sud naveo je da sudovi nisu ispitali zakonitost naloga za potpunu sigurnosnu provjeru. U zahtjevu za sigurnosnu provjeru Ureda za udruge navedeno je da se ona traži zato što Benčić, kao članica Savjeta za razvoj civilnog društva ‘imala pravo pristupa u štićene prostore i objekte i u okviru njih pristup štićenim osobama’. Ustavni sud je zaključio i da sudski postupak kojega je pokrenula Benčić sudovi nisu vodili na djelotvoran način čime su povrijeđena prava zajamčena člankom 13. Konvencije. Zbog svega navedenog Ustavni sud je utvrdio povredu ljudskih prava Sandre Benčić, a zbog toga ona ima pravo u posebnom postupku zatražiti novčanu naknadu.
