U prosincu 2015. u Kini je izglasan prvi zakon koji osuđuje nasilje u obitelji. Godinu dana kasnije, aktivisti i aktivistkinje upozoravaju da je nedovoljno ljudi informirano o zakonu te da počinitelji i dalje ostaju nepoznati i nekažnjeni.
Lu Yanxia je bila šest mjeseci trudna kada ju je njen suprug istukao tako jako da je izgledala natečeno i neprepoznatljivo. Nasilje je započelo kratko nakon što su započeli vezu. On bi se svaki put ispričavao i molio je za oprost, no batine i udarci nisu prestajali. Također, zlostavljao ju je i psihološki, ne dajući joj da se vidi sa svojim prijateljima/icama te je imao kontrolu nad njenim novcem. Zadnje batine bile su tako jake da je u visokom stupnju trudnoće pronašla hrabrost da ode.
“Bila sam izložena pritisku njegove obitelji da ostanem zbog djeteta. Osjećala sam da ne mogu nazvati policiju jer je bila blizu njegove kuće. Stoga sam pobjegla dovoljno daleko da me ne može pronaći i zatražila razvod”, kazala je Lu Yanxia. U Kini, žene su često izložene pritisku obitelji da ostanu u nasilnim vezama i to je jedan od najčešćih uzroka što se nasilje u obitelji ne prijavljuje, još uvijek je smatrano privatnom stvari. Vladini podaci tvrde da je jedna od četiri žene doživjela nasilje u braku, dok stručnjaci/kinje tvrde da je broj mnogo veći i doseže čak 40 posto, prema U.N. Women in China.
Takva situacija je rezultirala ratifikacijom prvog zakona protiv nasilja u obitelji u Kini, u prosincu 2015. To je zakon za čije su se izglasavanje nevladine organizacije i stručnjaci/kinje borili/e gotovo dva desetljeća. Zakon obuhvaća i fizičko i psihičko nasilje te se odnosi i na parove u braku, ali i one u zajednici. Također, omogućio je i da nasilje prijave rođaci/kinje žrtve. Taj zakon je prepoznao nasilje u obitelji kao važnim razlogom rastave i ona se smatra obranom vlastitih prava. U ožujku iduće godine, 2016., uvedene su i procedure za policiju kako postupati u situacijama nasilja u obitelji. Ipak, unatoč obećavajućem početku, zamah i utjecaj zakona je spor.
“Vidimo pomak u prvoj godini provođenja. Vidimo više zahtjeva za zaštitom, policija izdaje više upozorenja i više žena traži pomoć. Također, više nevladinih organizacija počinje raditi sa žrtvama nasilja u obitelji. Ipak, vidimo i mnogo rupa. Na primjer, imamo nedovoljno kapaciteta u institucijama koje zakon trebaju provoditi kao što je policija, sudstvo i socijalni radnici/e. Oni/e se ne mogu nositi sa svim zahtjevima i imaju neujednačenu proceduru”, kazala je Feng Yuan, iz nevladine organizacije Equality.
Kina ima mnogo ženskih skloništa, ali mnoga su prazna jer nisu dovoljno sigurna i ne pružaju dovoljno informacija ženama koje su žrtve nasilja. U nekim slučajevima ih čak nastoje uvjeriti da se vrate svojim muževima nasilnicima. Također, mnoge si žene ne mogu ni priuštiti da odu. Iako postoji mnogo pravnih centara diljem zemlje, ne postoji klauzula o nadoknadi financijskih troškova žrtvama.
U.N. Women vode nekoliko programa u Kini kojima žele podići svijest o ženskim pravima i omogućiti im pravnu pomoć. Također, rade i s policijom te nastoje uvesti usluge koje bi pomogle muškarcima i mladim ljudima da preveniraju nasilje u obitelji, prije nego li do njega dođe. “Policija mora proći obuke, kao i suci/kinje, a mediji moraju naučiti kao ispravno izvještavati o ovom problemu”, kazala je Julia Broussard, voditeljica organizacije.
Također, aktivisti/kinje navode kako implementacija zakona nije najbolja. Ukoliko je nasilje u obitelji povod rastave i do nje dođe, za vladajuće je problem riješen. Također, iako je zakon na snazi godinu dana, podizanje svijesti o nasilju u obitelji i dalje je izazov. Istraživanje Asia Foundationa pokazuje da 40 posto menadžera i 68 posto radnika/ica nije upoznato s postojanjem zakona. Dok se nevladine organizacije nastoje uhvatiti u koštac s podizanjem svijesti žena u Kini o njihovim novim pravima, moraju se nositi i s državnom represijom nad aktivistima/kinjama za ženska prava. Samo mjesec dana nakon stupanja zakona na snagu, Zhongze Women’s Legal Counseling je zatvoren od strane vlade što je bio samo nastavak ranijeg pokušaja slabljenja civilnog društva koje uključuje uhićenja i uznemiravanja aktivista/kinja.
“Nećemo stajati mirno. Budući da je zakon donesen, donositelji/ice odluka ovaj problem moraju početi shvaćati puno ozbiljnije”, kazala je Broussard.
Lu Xanxia, koja je rastavljena od muža već osam godina radi kao savjetnica za obiteljski i bračni zakon te nastoji pomoći ostalim žrtvama nasilja. “Mi trebamo ovaj zakon u Kini. On može natjerati parove da razmisle prije nego li krenu s nasiljem. Bol koju osjećaju žrtve obiteljskog nasilja nije samo u njihovim tijelima, već i umovima, stoga iziskuje vrijeme da se oporave”, rekla je Lu Xanxia.
Prevela i prilagodila: Iva Zelić
