Danas je u napadu na redakciju satiričkog časopisa “Charlie Hebdo” u Parizu ubijeno najmanje dvanaest ljudi, od čega deset novinara i karikaturista te dva policajca. I dok su strani i domaći mediji s pravom puni osuda za najgori čin nasilja, a društveni mediji zatrpani slikama i statusima podrške, dvije stvari trebaju biti jasne: sigurno je da za ovakav čin nema opravdanja, ali je i prerano za potpunu sliku i sve političke aspekte ovog čina.
I dok svi žurimo zauzeti stav, staviti status ili sliku, dodajmo još nekoliko stvari: promatrati širu sliku i odmaknuti se od pretpostavki, razumjeti primjenu termina terorizma u kontekstu Zapada i onog “drugog”, sagledati sve aspekte proklamacije “zapadnih vrijednosti”, islamofobije i antiimigracijskih pokliča koje će tek uslijediti.
Richard Seymour na stranici Jacobin zaključuje: “Argument će biti da nam je zbog “dobrog ukusa” potreban “pristojan vremenski period” prije nego što se upustimo u kritiku Charlie Hebdoa. Ipak, s obzirom na nivo tekuće antimuslimanske reakcije u Francuskoj, velike i zastrašujuće antimuslimanske pokrete u Njemačkoj, kao i stalna antimuslimanska zastrašivanja u Velikoj Britaniji, te imajući u vidu ideološke svrhe u koje će se ova grozota upregnuti, od ključnog je značaja da ovo pitanje razumijemo na pravi način.”
I da ne bude zabune, novinarki/ke ne smiju biti mete.
