Kasnih sedamdesetih odvažni belgijski crtač stripova po imenu Pierre Culliford (poznatiji kao Peyo) ´stvorio´ je mala plava stvorenja visoka tri jabuke i nazvao ih Štrumpfovima. Tvornica crtanih filmova Hanna-Barbera otkupila je prava na strip i nedugo zatim pretvorila Štrumpfove u pravi pravcati američki klasik: tisuće djece (i ja među njima) nedjeljna je popodneva provodilo pred malim ekranima, uživajući u zgodama i nezgodama animiranih plavaca. Svi smo pjevušili zaraznu “La la la la la la…” pjesmicu, a mnogi od nas su skupljali i razno razne predmete s logom Štrumpfova (osobno sam se mogla pohvaliti setom čaša). Obožavali smo Papa Štrumpfa, Majstora i neizbježnu Štrumpfetu. Štrumpfovi su bili Beatlesi našeg djetinjstva. Svaka je epizoda na zabavan i jednostavan način prenosila vrlo jasne moralne poruke i 100% američke vrijednosti. Ili nam se barem tako činilo na prvi pogled…
Onako na prvu loptu, plavci gotovo i nemaju mane – nisu nasilni, ne psuju, a koliko mi je poznato, u njihovom selu i široj okolici još nikada nije zabilježen slučaj razgolićivanja u javnosti. No sve te odlike samo nam skreću pozornost s prave istine, a ta je da su Štrumpfovi – komunisti. “Komunisti?!” zgroženo ćete uskliknuti. Znam da je teško za povjerovati; vjerujte da ni meni nije bilo lako! Ali ako se pomnije zagledate u navike, ponašanje i društvenu strukturu u kojoj žive mala plava stvorenja, vidjet ćete da čitava, kako ju ja od milja zovem, “Štrumpf komunjara” teorija i nije baš tako suluda. Pa, krenimo redom.
Svi Štrumpfovi žive u nekoj vrsti zadruge – malom selu uglavnom zatvorenog karaktera (trenutni stanovnici ne iseljavaju, novi ne doseljavaju). Selo funkcionira po principu grada-države u kojoj svaki stanovnik daje sve od sebe kako bi se sačuvala stabilnost i sklad šire zajednice. U svom Kapitalu, Marx sažima čitavu teorija komunizma u jedan jednostavan princip: “Ukidanje privatnog vlasništva”. E pa sve u selu, sva zemlja pripada svim Štrumpfovima. Nema te sile koja bi natjerala nekoga od plavaca da svojata komadić zemlje za vlastite potrebe. Nadalje, sve zalihe i živežne namirnice čuvaju se u zajedničkim gljivolikim spremištima, odakle ih se ravnopravno raspodjeljuje Štrumpfačima. Varate se ako mislite da Farmer Štrumpf prodaje svoj urod izravno drugim plavcima. Kad smo već kod Farmera, treba spomenuti i to da svaki Štrumpf na svoj (jedinstven i individualan) način pridonosi općem dobru: Kuhar je jedini u selu koji se laća lonca i tave, ako je kojem Štrumpfu potrebna nova polica zvat će Majstora, itd. Ovakva vrst podjele rada također ide u prilog teoriji “Štrumpf komunjara”. Bez obzira na konkretan opis poslu, svaki Štrumpf smije obavljati samo taj posao i niti jedan drugi. Svestranost ne dolazi u obzir – štoviše, u jednoj epizodi Štrumpfovi odluče međusobno zamijeniti poslove. Licko se laća kista, Pjesnik želi graditi kuće, i tako dalje. Rezultat? Potpuna katastrofa! Pouka? Drž´ se onoga u čemu si dobar (ili, prevedeno na jezik komunizma: radi što ti se kaže i ne postavljaj suvišna pitanja). U jednoj epizodi selo iznenađuje dolazak novog Štrumpfa (Štrumpf Pridošlica?); kad se ispostavi da isti nema čime unaprijediti opće dobro, uljudno ga se otpravljuje iz sela.
Ostavimo na trenutak Štrumpfove i okrenimo se njihovoj ogorčenoj i mrzovoljnoj nemezi, čarobnjaku Gargamelu. Ako su Štrumpfovi komunisti, što nam to govori o njihovom neprijatelju? Da je podli, pohlepni kapitalist, a što drugo! Na kraju krajeva, razlog zbog kojeg Gargamel želi uhvatit Štrumpfove nije gastronomske (drugim riječima, ne želi ih skuhati, speći, spohati i zatim smazati) već ekonomske prirode – stari gramzljivac želi ih pretvoriti u zlato. Dok su Štrumpfovi maksimalno altruistični i brinu za svog bližnjeg, Gargamel je pohlepan egocentrik koji se želi obogatiti nabrzaka. A što je s vrhovnim plavcem, Papa Štrumpfom? Ne vuče li ta bujna brada pomalo na Karla Marxa glavom i … hmm… bradom? A tu je naravno i činjenica da on jedini nosi crvenu kapicu. Svi ostali Štrumpfovi su potpuno jednaki – nose istu odjeću, svi jednoglasno (i radosno) pjevuše istu pjesmu i izvode iste plesne korake dok se vrte u kolu. Dodajmo tomu još i činjenicu da u svijetu Štrumpfova ne postoji ni monetarni sustav niti bilo kakav oblik religije… Ima nešto u tome, zar ne?
Prevela i prilagodila Nada Kujundžić
* O ´Štrumpf komunjara´ teoriji čitajte i na:
