Panel “LGBTIQ+ fobija u obrazovanju” organiziran je u sklopu festivala queer i feminističke kultura Smoqua 10. listopada u Rijeci. Tema panela su bili izazovi s kojima se suočavaju LGBTIQ+ osobe, posebice mladi, u obrazovnom sustavu.
Uz stručnu moderaturu Anamarije Sočo iz organizacije Statusa M, o problematici su govorile Vesna Ljubičić, Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, Helena de Karina, nastavnica hrvatskog jezika u Prvoj riječkoj hrvatskoj gimnaziji, Gordana Rešicki Degoricija, knjižničarka u Tehničkoj školi Kutina te Michaela Gojević, studentica i aktivistkinja iz inicijative AUT. Nakon panela je putem video linka kratko predavanje održao Peter Dankmeijer iz nizozemske organizacije Global Alliance for LGBT Education (GALE).
LGBTIQ+ djeci i mladima nedostaje podrška
Antonija Stojanović Almesberger iz Lezbijske organizacije Rijeka – LORI, ujedno i organizatorica festivala, prije samog panela je dala kratak uvod što je to Smoqua i koji je cilj festivala. Navela je dva podatka iz istraživanja „Iskustva i potrebe mladih LGBTIQ+ osoba u Hrvatskoj“ kako bi potaknula okupljene na razmišljanje o važnosti LGBTIQ+ tema u školi. Naime, prema rezultatima istraživanja, 77 posto ispitanih je potvrdilo da su više puta ili često bili izloženi homofobnim i transfobnim komentarima svojih vršnjaka i vršnjakinja. Od strane stručnog osoblja, na temelju svoje spolne orijentacije i/ili rodnog identiteta verbalno nasilje je doživjelo, barem jednom, čak 20 posto ispitanih.
“Kroz svoj rad s mladima uviđamo da suzbijanje diskriminacije i nasilja na temelju spolne orijentacije i rodnog identiteta u Hrvatskoj, kao i pružanje adekvatne podrške LGBTIQ+ djeci i mladima, nije područje u kojem naša zemlja pokazuje neke značajne iskorake unaprijed. Queer djeca i mladi često su bez podrške. Najčešće ne mogu računati ni na podršku u obitelji, jer i roditelji često mogu biti počinitelji nasilja. Imajući to u vidu, posebno bih istaknula LGBTIQ+ djecu i mlade u ruralnim područjima jer najčešće rastu u homofobnom okruženju bez ikakvih podržavajućih resursa. U potpunosti su ovisni o najčešće ne podržavajućim obiteljima. Mi zaista vjerujemo u to da zajedničkim naporima i holističkim pristupom kroz razmjene znanja i iskustava te kontinuiranim edukacijama možemo doprinijeti tome da naše društvo postane plemenitije. Da osigurava jednake mogućnosti i prava za sve nas bez obzira na naše razlike. Sigurnost počinje s nama i ovdje”, kazala je Stojanović Almesberger.
Diskriminacija LGBTIQ+ mladih u školama
Unatoč naoko nišnoj temi, odnosno problemima s kojima se suočavaju LGBTIQ+ osobe u obrazovnom sustavu, sama rasprava je otvorila niz pitanja koja predstavljaju ključna, suštinska pitanja razvoja obrazovnog sustava u skladu s vremenom, društvenim promjenama i štetnim, neokonzervativnim aktivnostima koje su integrirane u (ne)vidljive školske kurikulume te njihovim posljedicama.
Neprepoznavanje problema diskriminacije LGBTIQ+ mladih u školama raširen je problem. To potvrđuje i ranije navedeno istraživanje, ali i govornice na okruglom stolu. Rešicki Degoricija naglasila je da sam školski sustav ne vidi, samim time i ne prepoznaje problem. S druge strane, pozitivan primjer je istaknula Helena de Karina. Naglasila je da je u Prvoj riječkoj hrvatskoj gimnaziji uvedeno sustavno obrazovanje o LGBTIQ+ temama i dobro je prihvaćeno. No isto tako, navela je Helena de Karina, da pitanje jednakosti nije jedino i isključivo pitanje LGBTIQ+ mladih. Naglasila je i važnost pitanja rodne jednakosti u širem smislu. Pritom je rekla da se na proširenom popisu lektire nalazi 150 autora – no samo su tri autorice. Dijela su vremenski smještena do sredine 20. stoljeća. Vremenski i tematski je obrazovanje ograničeno, i to u vrlo jasnim gabaritima. A tamo gdje postoji mogućnost proširenja, sve ostaje na osobnoj odgovornosti i hrabrosti nastavnika i nastavnica.
“Skriveni” kurikulum obrazovanja
Michaela Gojević, studentica i aktivistkinja, navela je da fobija ne dolazi samo od vršnjaka. Ona je integrirana u kurikulume, s posebnim naglaskom na “skriveni” kurikulum obrazovanja. U njemu se mlade podučava da budu “kotačići u sustavu”. Na taj način nastavljaju implementirati postojeće modele komunikacije, rada i razinu prihvaćanja.
Gojević je navela primjer i “Kvir gledaonice” u Karlovcu gdje su mlade osobe dijelile vlastita iskustva diskriminacije i seksizma koju su doživjele. Zaključak je bio da je teže naći mladu osobu koja nije doživjela neku vrstu diskriminacije ili seksizma nego nekoga tko nije imao to neugodno iskustvo. Naglasila je da stručne službe nisu i ne osiguravaju siguran prostor za LGBTIQ+ mlade te da se radi o kombinaciji fobije, seksizma i mizoginije u koju su mlade osobe uronjene tijekom svog školovanja neovisno o svojim identitetima. Sočo je naglasila da se od “skrivenog” kurikuluma ne može pobjeći jer jezik i ponašanje nose implicitna i eksplicitna značenja. Naglasila je i pitanje akademske zajednice na koji način obrazuje buduće nastavno osoblje za rad s različitim grupama mladih ljudi.
Je li sustav spreman na promjene?
Rešicki Degoricija je navela da 25 godina radi u školskoj knjižnici, ali se do sada osobno nije susrela s LGBTIQ+ fobijom. Ipak, naglasila je da to nikako ne znači da ona ne postoji i da se nisu događali slučajevi. S druge strane, de Karina je zaključila da su mladi demokratičniji od starijih generacija. Oni se međusobno podržavaju i uvažavaju različitosti. Navela je da su roditelji često veći problem jer pokušavaju nametati svoje vrijednosti školi. Problemi, naglasila je de Karina, dolaze iz kriznih situacija. Sustav nerijetko nema kapaciteta za njihovo rješavanje pa se zatim posljedice reflektiraju u cijelom školskom sustavu.
Moderatorica Sočo je potvrdila da prema recentnim istraživanima o homofobnim stavovima i predrasudama ima puno posla da se situacija promijeni na bolje. Sustav nije spreman za posao, a postoji i pitanje manjih i većih sredina te razlike u spremnosti na promjene.
Strategija za zaštitu LGBTIQ osoba se ne implementira, naglasila je Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić. Dodala je da je jedan od vodećih problema vezanih uz obrazovanje to što se Ministarstvo obrazovanja vodi kao nezavisno te da ona ne može doći do određenih informacija. Odnosno, do informacije tko sve u školama provodi edukacije vezane uz rodnu ravnopravnost. Navela je da su konzervativni stavovi, nedostupnost i nesuradljivost glavni problemi izostanka komunikacije s nadležnim ministarstvom i implementacije pozitivnih politika.
Tko su saveznici u implementaciji LGBTIQ+ tema u obrazovanje?
Gojević je naglasila da se kroz Građanski i Zdravstveni odgoj može utjecati na sadašnje stanje. Uz kontinuirani rad sa stručnim službama i obrazovanje nastavnika/ica. Rešicki Degoricija je navela da knjižnice vidi kao jedan od prostora za promjene jer nisu opterećene kurikulumom. S druge strane, de Karina je konstatirala da prema trenutačnoj situaciji i razini interesa viših obrazovnih struktura, školama preostaje jedino – civilni sektor kao suradnik u implementaciji programa o LGBTIQ+ temama. No, to je pak usko vezano uz prisutnost LGBTIQ+ udruga u različitim sredinama.
Prema riječima Višnje Ljubičić, tri stvari bez kojih ne možemo ništa riješiti su “obrazovanje, obrazovanje, obrazovanje”. Unatoč pokušajima liberalizacije obrazovnog sustava, isti se ne može temeljito izmijeniti i prilagoditi bez opsežne edukacije nastavnog i stručnog osoblja i temeljite promjene samog sustava. A to civilni sektor ne može ponuditi.
Važno je educirati osoblje u školama za pružanje podrške LGBTIQ+ mladima
Nakon panela je održano predavanje Petera Dankmeijera, direktora nizozemske organizacije GALE. On educira stručne djelatnike o LGBTIQ+ populaciji, s naglaskom na djecu i mlade te (su)kreira strategije za osiguranje sigurnih prostora. Govorio je o marginalizaciji mladih LGBTIQ+ osoba i utjecaja iste na njihovo mentalno zdravlje. Pritom je predstavio metodologije koje se mogu implementirati kako bi obrazovne institucije bile inkluzivnije. Naglasio je i nužnost edukacije osoblja u školama za pružanje podrške mladima.
*Članak je objavljen u sklopu projekta “Ravnopravno!”. Sufinancira ga Agencija za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).
