Na nedjeljnoj Prajdionici o medijima razgovaralo se o istraživanju o medijima i Zagreb Prideu što ga je nedavno provela Tamara Opačić, novinarka H-Altera. Ono što nas je zanimalo jest upravo ono što se iz najave prajdionice vidi: kako mediji pišu o Zagreb Prideu, kako su o srodnim temema pisali prije 30 godina, što se u međuvremenu i kojim naporima promijenilo, i što je dalje potrebno učiniti.
Istraživanje se odnosi prvenstveno na sliku Zagreb Pridea u tiskanim medijima, ali se njegovi rezultati mogu preslikati i na elektroničke medije. Medijska slika Pridea izuzetno je važna jer neposredno utječe na percepciju različitosti u društvu i oblikuje javno mnijenje. Ta je slika u nas još uvijek dominantno tabloidna, vijest kratka ili senzacionalistička, sa nikakvim osvrtom na povijest Povorke ili njezinu svrhu.
Promjene u medijskoj slici odgovaraju promjenama u društvenoj percepciji različitosti. No, postoje i određena neslaganja po pitanju štetnosti ili korisnosti senzacionalističkih naslovnica za afirmaciju ljudskih prava i promicanje LGBT i gueer kulture – koliko slika dva mladića i njihovog poljupca može naštetiti percepciji temeljnog zahtjeva na elementarna ljudska prava ili se, s druge strane, može već prisutna medijska slika onda iskoristiti upravo za promociju istospolne seksualnosti?
Tek se u nezamjetnom broju tekstova (1.3%) na sam dan Zagreb Pridea govori o pravima, a Povorka ponosa lezbijskih, gej, biseksualnih, transrodnih, interseksualnih i queer osoba je u najvećem broju tekstova (49%) zastupljena upravo kao kolektivitet, uz gotovo nikakvu zastupljenost interseksualnih osoba. Pri tome se najčešće spominje gej identitet (47,6%), no moguće je da se zapravo radi i o nepoznavanju terminologije zbog kojeg se i jest prvih godina u medijima o Prideu najčešće govorilo i pisalo kao o Gay Prideu. Osoba koja se u takvim prilikama najčešće pojavljuje u medijima jest predstavnik Pridea (32%), i to opet najčešće muška osoba (74,5%) iako se Pride definira kao feministički. U tekstovima je najčešće prisutan informativno-deskriptivan pristup koji definira problem, ali koji, ovisno o formi izvještavanja, može dijagnosticirati i uzroke problema. Novinarski pristup pozitivniji je kada se sa šire medijske prezentacije problema fokus usmjeri na pojedinačne priče sudionika.
U manje od polovice tekstova novinari su koristili preporučenu terminologiju (47,4%), pri čemu je nepoznavanje zamjetnije kod urednika (koji određuju naslove i nadnaslove) nego novinara, no to je možda i posljedica njihovog nastojanja da takve naslove namjerno učine tendencioznima ne bi li privukli pažnju. U 6,6% tekstova prisutna je diskriminirajuća terminologija (najčešće je riječ o uporabi izraza homoseksualizam). Ukoliko se izuzmu izjave izvora, niti u jednom tekstu nije zabilježen govor mržnje. U elektroničkim medijima se, pak, inzistira na “drugoj strani” što rezultira time da se gej aktivistima suprotstavljaju izrazito homofobni sugovornici. Postoji temeljno nerazumijevanje o tome što ta “druga strana” jest – ne Crkva ili psihijatri, već političke stranke. Takvi istupi bi, naime, trebali voditi otvaranju dijaloga, ne njegovom onemogućavanju.
Način na koji mediji pristupaju Prideu smještajući ga u gradske rubrike ili na skandalozne naslovnice strukturni je problem koji ne mogu prevladati privlačne novinske forme poput razgovora s voljnim sudionikom koji će potom u nemalom broju novina poprimiti oblik “osobne ispovijesti”. Zato u Zagreb Prideu puno rade. Sljedeću Prajdionicu, LGBT studije za početnike/ce, vodi gošća, prijateljica, drugarica i suborka Marija Savić iz kolektiva Queer Beograd. Naziv je “Radikalne grupe: queer–antifašizam–direktna akcija”.
Udruženje Zagreb Pride je queer-feministička i antifašistička grupa koja se zalaže za solidarnost LGBTIQ zajednice, a protivi se nasilju i diskriminaciji LGBTIQ osoba. Prajdionice su jedno od područja njihovog djelovanja u cilju “ostvarenja slobodnog, demokratskog, laičkog, emancipiranog i civilnog društva u kojemu su temeljne vrijednosti sloboda, mir, nenasilje, individualnost, pravednost, rodna ravnopravnost, tolerancija, sloboda govora, sloboda misli, te očuvanje, promicanje i prihvaćanje različitosti, sloboda izražavanja kao i pravo na samoidentifikaciju i samodefiniciju”. Prajdionice su eksperimentalni LGBT studiji za početnike/ce.
