Kukuriku koalicija objavila je dvogodišnju rekapitulaciju (ne)uspjeha svoje Vlade nazvanu Pola puta. Kako šef Kukuriku koalicije i aktualni premijer iskazuje ponos učinjenim, u tom tonu je i ova rekapitulacija.
Posebno je zanimljivo viđenje realizacije dijela programa koji se tiče žena i rodne ravnopravnosti. U svrhu lakše izgradnje ponosa učinjenim presućuju se neki “detalji” i navode neke posve beznačajne pa čak i kontradiktorne informacije. Tako u dijelu Ljudska prava i građanske slobode gdje kažu da će pitanje “rodne jednakosti biti visoko na našoj ljestvici prioriteta. Naše zauzimanje za tu jednakost započinje sa visokom predstavljenošću žena u stranačkim tijelima i na izbornim i kandidacijskim listama” te“privremenim poticajnim mehanizmima, poput rodne kvote, treba utjecati na povećanje broja žena u politici, u ekonomiji, u sustavu obrane i nacionalne sigurnosti. Uvođenjem odgovarajućih mehanizama posebno treba ostvariti veću zastupljenost i snažniji utjecaj žena u upravljanju javnim poduzećima” kao indikator ostvarenja navodi: “Mjerama Nacionalne politike za ravnopravnost spolova nositelji su zaduženi da pri imenovanju u upravne i nadzorne odbore poduzeća u državnom vlasništvu vode računa o uravnoteženoj zastupljenosti, na način da podzastupljenog spola ne bude manje od 40%. Prema analizi koju je dostavila Agencija za upravljanje državnom imovinom, u 2012. godini žene su činile 23% članstva nadzornih, a 16% upravnih odbora, odnosno prosječno 21%. Prosjek udjela žena u najvišim upravljačkim strukturama na razini EU iznosi 12% (prosjek izvršnih i neizvršnih mjesta koje zauzimaju žene u upravnim odborima)”
Zanimljiv odgovor, uz to što ukazuje na potpuni neuspjeh u provedbi mjera iz Nacionalne politike za ravnopravnost spolova, direktno prešućuje dvije puno važnije informacije: prva je da je Vlada svojim tumačenjem trećih redovitih izbora iz Zakona o ravnopravnosti spolova odlučila da se kazne za neispunjavanje kvota za podzastupljeni spol neće primjenjivati od ovogodišnjih lokalnih izbora nego tek od 2017. godine; a druga je da je Vlada bila protiv kvota u upravljačkim tijelima kompanija, a koje se pokušavaju donijeti na razini EU. Dakle, imali su čak dva puta priliku uistinu ispuniti ono što je pisalo u Planu 21 i oba puta su odlučili učiniti posve suprotno.
Realniju sliku ostvarenog iz Plana 21 odnosno Programa rada Vlade možete pronaći u analizi Zorane Barišić ovdje, a analizu provedenog iz Ženske platforme 2011. ovdje.
