Prevela Franciska Cettl
Očevi iz srednjeg sloja sve više zapošljavaju pomoćnike za kućanske poslove kako bi bolje organizirali vrijeme za posao i obitelj – prema novom istraživanju koje je otkrilo dramatičan porast u zapošljavanju muške pomoći u kući.
U izvješću na temelju istraživanja dr. Majelle Kilkey sa Sveučilišta u Hullu i profesorica Diane Perrons i dr. Anie Plomien s London School of Economics, stoji da je dolazak istočnoeuropskih radnika, posebice Poljaka, pomogao zadovoljiti potražnju iako je većina pomoćnika i dalje rođena u Velikoj Britaniji.
Žene čistačice i dadilje tradicionalno su prevladale kao radna snaga u kućanstvu. Iako promjene u klasifikaciji poslova otežavaju usporedbe kroz vremenski period, procjene istraživačica sugeriraju da je muška radna snaga u kućanstvu porasla sa 17 % u ranim 1990-ima na 27 % u kasnim ’90-ima, a sada iznosi 39 %, a većina njih obavlja popravke ili vrtlarske poslove.
Istraživačice su intervjuirale poslodavce pomoćnika i saznale da, dok majke reduciraju broj radnih sati kako bi više bile s djecom, muškarci to ne žele ili ne mogu te si oslobađaju vrijeme vikendom zapošljavajući pomoćnike za obavljanje tradicionalno muških poslova, tipa “sam svoj majstor”, manjih popravaka i vrtlarenja. Uz provođenje više vremena s djecom, očevi koji se redovito oslanjaju na pomoćnike također obavljaju tradicionalno ženske tipove poslova kao što su pripremanje objeda i kupovina.
Iako su mnogi pomoćnici rođeni u Velikoj Britaniji, rastući broj je iz Poljske i drugih istočnoeuropskih zemalja, stoji u izvješću. U Velikoj Britaniji je 16 % radnika u kućanstvu rođeno u stranoj zemlji, u usporedbi s 9 % ranih ’90-ih. U Londonu je 57 % rođeno u inozemstvu, u usporedbi s 45 % ranih ’90-ih.
Istraživačice su saznale da se potražnja za pomoćnicima ogleda u pojavi brojnih uslužnih agencija: tvrtki poput “Zaposlite muža” ili “Unajmite muža”. Čak i “Anonimni Alkoholičari” namjeravaju proširiti aktivnosti pokretanjem usluge pomoćnika.
Ove tvrtke obično naplaćuju po satu, koriste se materijalima klijenta i obavljaju manje zadatke koje bi specijalizirani vodoinstalaterski i električarski servisi odbili. Također nude usluge “učvršćivanja” što uključuje učvršćivanje ogledala i slika na zid, uz usluge dekoriranja i ličenja, manjih građevinskih radova i vrtlarenja. Obično se oglašavaju sloganom “nijedan posao nije premalen” u letcima od vrata do vrata ili reklamama u lokalnim novinama i trgovinama.
Istraživačice su također zapazile porast broja internetskih stranica koje oglašavaju rad poljskih i istočnoeuropskih pomoćnika, primjerice: polishhandyman.com. Saznale su da se tisuće useljenika iz srednje i istočne Europe registriralo u Velikoj Britaniji kao pomoćnici, vrtlari i čistači od svibnja 2004.
Izvješće Migracije u Europi: Očinstvo, rodne podjele i usluge muških imigranata u kućanstvu bit će objavljeno u sljedećem izdanju Europskih urbanih i regionalnih studija, te se o njemu raspravljalo 5. ožujka na seminaru za političare i akademike pri London School of Economics o očinstvu i ravnoteži posao-život.
Zaključeno je da, unatoč zakonima koji omogućuju zaposlenicima traženje fleksibilnog rada i na pola radnog vremena, malo je očeva reduciralo radno vrijeme.
Diane Perrons, profesorica na Ekonomskoj geografiji i Rodnim studijima na LSE-u, rekla je:
“Sve više očinstvo znači prisutnost i aktivno roditeljstvo, i doista je ‘uključen brižan otac’ postao dio britanske kulture življenja. Ispuniti ovu obvezu je teško, posebice u kontekstu britanske socijalne politike koja, unatoč posljednjim promjenama, i dalje daje tek nešto više od simboličke potpore olakšavanju veće uključenosti očeva.
Duga radna satnica uglavnom je internalizirana kao neophodna i predstavlja aspekt muškog identiteta koji očevi većinom održavaju. Vjerojatnije je da će majke prilagoditi plaćenu radnu satnicu i preuzeti na sebe odgovornost za djecu, kućanstvo i organizaciju vanjske pomoći.
Za očeve s dugom radnom satnicom teško je pronaći vrijeme za roditeljske zadaće. Za one s prosječnom i visokom plaćom jedan način ‘stvaranja’ vremena je prepuštanje ‘svojih’ kućanskih poslova drugima – pomoćnicima. Oni ulažu svoju zaradu u povećanje bogatstva vremena.”
Izvješće poziva na promjene u vladinoj politici koje će potaknuti očeve da traže fleksibilan rad i na pola radnog vremena. Zaključak je: “Postojeća socijalna politika za poticanje rodne jednakosti ne prepoznaje i ne popravlja ukorijenjene rodne norme.”
Financirana od Vijeća za ekonomska i socijalna istraživanja, studija se bazira na analizi 25 temeljitih intervjua s pomoćnicima imigrantima, uglavnom iz Poljske, te s 24 oca koji redovito zapošljavaju pomoćnike, kao i na analizi statistike o radu u kućanstvu u Velikoj Britaniji.
