Anitu Sarkeesian znamo kao kanadsko-američku feminističku kritičarku koja se bavi područjem medija i popularne kulture i osnivačicu jednog od prominentnih feminističkih portala Feminist Frequency (pokrenut 2009). 2012. pokrenula je kickstarter kampanju za prikupljanje sredstava za svoj projekt video seriju Tropes vs. Women in Video Games u kojemu je istraživala trope u opisu ženskih likova u svijetu video-igara. Projekt je od samog starta doživio veliki uspjeh – u samo jednom danu prikupila je 25 puta više sredstava (160 000 dolara) od planiranih 6000 dolara, medijsko praćenje je bilo intenzivno, a Anita je postala popularna i ključna kritičarka mizoginije i seksizma u dominantno muškoj game kulturi i popularnim medijima.
Serijal Tropes (Tropi) doživio je globalni uspjeh, postao je edukacijskim materijalom brojnih programa rodnih i medijskih studija, a njezin blog je u Feminist Collections dospio na listu “E-Sources on Women & Gender”. Nažalost, projekt je potaknuo užasnu kampanju seksističkog zlostavljanja same Sarkeesian – dobivala je prijetnje silovanjem i smrću, njezine web stranice i profili na društvenim mrežama bili su hakirani, a osobne informacije o njoj distribuirane diljem interneta, a da ne govorimo o online komentarima i vandaliziranju članka o njoj na Wikipediji rasističkim uvredama i seksističkim fotografijama.
No, to ju očito nije zaustavilo. Novi projekt, biografsku video seriju Ordinary Women: Daring to Defy History (“Obične žene : usuditi se prkositi povijesti”), Sarkeesian je kreirala s bivšom autoricom i urednicom kolekcije video-igara Offworld Laurom Hudsson te producenticom Elisabeth Aultman. Namjera serije bila je donijeti profile važnih žena iz povijesti – svih generacija i kultura “koje su prkosile rodnim stereotipovima i koje su često bile gurnute na margine ili potpuno izbrisane iz povijesnih knjiga”, za razliku od muških suvremenika.
Autorice ističu kako im je u odabiru protagonistkinja i samom projektu bio važan intersekcionalni pristup. Također, važno im je bilo i prikazati kompleksne, stvarne žene, koje su bile kreativne i utjecajne, ne nužno savršene i bezgrešne junakinje.
{slika}
U intervjuu za ‘Marie Claire‘ Sarkeesian kaže: “Primjerice, Ching Shih je bila vrlo opaka žena. Bila je stvarna osoba i bila je gusarska kapetanica, vjerojatno je ubila mnogo ljudi. Ne mislim ni da je bila dobra osoba. Možda je zbunjujuće kako se ona našla u seriji uz, primjerice, Adu Lovelace i Idu B. Wells. No, htjela sam istražiti živote različitih žena… Ovdje su prikazi stvarnih žena koje su radile stvarne stvari: dobre, loše, i sve između. Nismo istraživale samo definiciju junakinja, već i zločinki i kompleksnijih, nijansiranijih likinja.”
Prvu sezonu čini pet epizoda, a upoznat ćemo sljedeće žene: Ching Shih – piratkinju iz 19. stoljeća; revolucionarku Emmu Goldman; matematičarku Adu Lovelace; novinarku Idu B. Wells i autoricu prvog modernog romana Murasaki Shikibu.
Neke od recenzija su, međutim, negativno ocijenile ovaj izbor, jer sudeći prema prvoj sezoni – obećanje o prikazu zaboravljenih žena nije ispunjeno.
Jedna od namjera serijala je i utjecati na kvalitetnije reprezentacije žena u fikciji, ponuditi inspiraciju kreativnim ljudima u pisanju ženskih likova. Sarkeesian kaže kako ovaj serijal može imati i obrazovnu ulogu: “Moji prethodni video-filmovi su ušli u kurikulume, a s ovom serijom razvijamo vlastiti kurikulum koji će zaposleni/e u prosvjeti, odgajatelji i roditelji također moći koristiti”.
Za razliku od Tropa, ovo je u startu bio skuplji projekt (200 000 dolara), no također je riječ o crowdfunding kampanji. Sarkeesian kaže da ovakav način prikupljanja novca smatra najetičnijim jer želi da njezin “proizvod” bude besplatan i svima dostupan, te stoga i koristi YouTube i online platforme.
Animacija i detalji (poput odjeće) su vrlo autentični i specifični za određeno povijesno razdoblje, a estetici su zasigurno pridonijele brojne stručne suradnice, što nije bio slučaj sa prvim projektom. “Tropi” su rađeni u malom, privatnom studiju, a snimala ih je Anita sama, dok je Ordinary Women radio profesionalni tim u profesionalnom studiju.
{slika}
U promotivnom videu za kampanju, naglasak je stavljen na današnju relevantnost ženske borbe kroz povijest. Sarkeesian, primjerice, navodi: “Recimo, borba protiv online zlostavljanja je ista kao i bilo koja borba protiv zlostavljanja žena kroz povijest, samo je medij drugačiji i nov… U iskustvima tih žena, prepoznajemo vlastita. Kada pogledate film o Adi Lovelace koja je bila prva računalna programerka, vidite kako su je liječnici smatrali ozbiljno bolesnom ‘zato što pokušava koristiti ‘muški mozak’ koji nema’. Možda nam danas ne govore tako direktno da naši mozgovi nisu sposobni za neke stvari, ali nam govore da nismo dovoljno dobre ili dovoljno pametne ili da naš uspjeh ne pripada nama”.
Prva epizoda dostupna je od 12. rujna, a to je priča o revolucionarnom životu Emme Goldman (The Revolutionary Life of Emma Goldman), a možete je pogledati ovdje.
