Nacrt ustava koji je odobren od strane egipatske konstitucionalne skupštine kojom prevladavaju islamisti obiluje nedostacima kad je u pitanju zaštita ljudskih prava. U predloženom nacrtu posebno se zanemaruju prava žena, ograničava se sloboda govora u ime zaštite religijskih vrijednosti i dopuštaju se vojna suđenja za civile što se protivi zahtjevima Egipćana iz 2011. godine, javlja Amnesty International .
Nakon odobrenja spornog nacrta Ustava, Hassiba Hadj Sahraoui, zamjenica direktora Amnesty Internationala za Bliski istok i Sjevernu Afriku, izjavila je: “Ovaj dokument i način na koji je on donesen donijeti će veliko razočaranje velikom broju Egipćana koji su izašli na ulice prije nepune dvije godine da bi se izborili za svoja prava, tražeći ostavku Hosnija Mubaraka i razvoj demokracije”.
Sloboda vjeroispovijesti je ograničena na islam, kršćanstvo i judaizam, isključujući pravo slobode vjeroispovijesti ostalim religijskim zajednicama poput budista i Šijitskih muslimana.
Ustav ne osigurava osnovna načela međunarodnog prava, te daje prednost nacionalnom pravu što izaziva zabrinutost da Egipat ne poštuje međunarodne sporazume o ljudskim pravima iako je njihova zemlja potpisnica. Nadalje, Ustav nije uspio potpuno zajamčiti ekonomska, socijalna i kulturna prava građana i građanki, kao što je npr. zaštita protiv prisilnih deložacija. Najšokantnija činjenica je to da egipatski nacrt Ustava tolerira rad djece što se apsolutno protivi svim međunarodnim konvencijama o ljudskim pravima. Paradoks jest da su zahtjevi za dostojanstvenim životom i društvenom pravdom bile u središtu Revolucije 21. siječnja iz prošle godine.
Hadj Sahraoui također navodi da je “proces pisanja Ustava od samog početka bio obilježen mnogim nedostacima i postupno je postajao sve manje reprezentativan. Amnesty International apelira kod predsjednika Mohameda Morsija da vrati referendum i proces pisanja Ustava na pravi put, onaj koji uključuje sve slojeve društva, onaj koji predstavlja vladavinu zakona- uključujući vitalnu ulogu neovisnog sudstva i rezultat u ustavu koji proširuje ljudska prava jednakost i dostojanstvo za sve građane i građanke”.
Amnesty International je izrazio zabrinutost zbog činjenice kako je Skupština široko bojkotirana od strane političkih stranaka iz oporbe te da nije pravi predstavnik egipatskog društva. Predstavničkim tijelom dominiraju Stranka slobode i pravde te Nour stranka. Na početku, skupština je uključivala samo sedam žena i njihov broj se postupno smanjio. Zbog sukoba donošenja odluka u skupštini oporbene političke stranke povukle su svoje članove i članice, a potom su to učinile i kršćanske stranke.
Oni su izrekli brojne primjedbe na račun skupštine; od deficita mladih ljudi u političkim strankama te prevelike uloge šerijatskog prava u pisanju Ustava i ograničavanja ženskih prava. Skupština se također suočila s kritikama kako ne radi dovoljno po pitanju proširenja prava na adekvatno rješavanje stambenog pitanja u Egiptu. Poznato je kako oko 12 milijuna Egipćana i Egipćanki živi u slamovima i to je jedno od najvećih problema tamošnjeg stanovništva.
Dekret koji je izdao predsjednik Mohamed Morsi dao je konstituirajućoj skupštini dodatna dva mjeseca da finaliziraju svoj rad na ustavu. Skupština je odgovorila kako ne trebaju dva mjeseca kako bi završili nacrt Ustava već im je potreban jedan dan! Kroz nacrt ustava se užurbano prošlo na plenarnoj sjednici skupštine i nije omogućeno dovoljno vremena za pravu raspravu oko detalja u dokumentu.
{slika}
Novi Ustav je trebao donijeti viziju novog, boljeg Egipta koji će se temeljiti na poštovanju ljudskih prava i vladavini zakona. Ustav je trebao postati dokument koji će egipatski narod zaštititi od zlostavljanja i ugnjetavanja te jamčiti jednaka prava svima, a ne samo nekolicini, jer to nije obilježje demokracije, već autokracije ili točnije oligarhije.
No, odobreni nacrt ustava nije ni blizu prvotno zamišljenom Ustavu. Najviše u ovome gube žene koje su potpredstavljene u skupštini i Ustav ignorira njihove aspiracije i udaljava se sve više od ostvarenja jednakosti između muškaraca i žena u Egiptu. Poražavajuća činjenica je da se u Ustavu žene spominju samo u kontekstu brige o domu i obitelji.
Kad su u nedavnom intervjuu upitali predsjednika Morsija o manjku prava zajamčenim ženama u Ustavu, on je odgovorio kako su žene građanke s jednakim pravima kao i muškarci u Egiptu. Predsjednikov dekret iz studenog ove godine sprječava bilo koje sudsko tijelo da raspusti skupštinu koja tako ugnjetava prava žena i ostalih građana i građanki Egipta, što je izazvalo bijes stanovništva. Oporbene političke stranke i stanovnici i stanovnice koji se protive nacrtu Ustava najavili su protestni marš do predsjedničke palače, dok je Muslimansko bratstvo objavilo kako će dati podršku predsjedniku Mohamedu Morsiju. Nacrt ustava sad ide na nacionalni referendum koji se mora održati u roku od 15 dana. Svaki takav referendum trebali bi nadgledati neutralni, nepristrani sudci i sutkinje, no egipatski klub sudaca i sutkinja koji broji 9.500 članova odbilo je bilo kakvo sudjelovanje u nadzoru referenduma.
Hadj Sahraoui za kraj kaže: “Umjesto da se uloži sav napor u to da se u Egipat vrati red i vladavina zakona, ovaj nacrt je Egipat gurnuo u još gori kaos i politički zastoj”.
{slika}
Amnesty International smatra da su egipatskim nacrtom Ustava posebno ograničena sljedeća prava:
- Ustav ne sadrži nikakvu referencu na međunarodno pravo i međunarodne konvencije i ne omogućuje prevlast međunarodnog prava nad egipatskim nacionalnim zakonima. Iako je Egipat država sudionik brojnih međunarodnih sporazuma o ljudskim pravima kao što je npr. Konvencija o eliminaciji sve forme diskriminacije protiv žena (CEDAW), ovi zakoni u Egiptu ne vrijede.
- U Članku 33 stoji kako su građani i građanke jednaki u pravima i obvezama te da se oni ne smiju diskriminirati ni na koji način. No, ovaj članak štiti samo prava egipatskih građana i građanki, a ne ostalih ljudi kao što su izbjeglice, azilanti i imigranti. Nadalje, lista prava koji uključuju spol, religiju i podrijetlo je uklonjeno iz posljednjeg nacrta ustava, što je suprotno stavovima Odboru za ljudska prava i Odboru pri ekonomskim, socijalnim i kulturalnim pravima.
- Amnesty International je posebno zabrinut kako Ustav eksplicitno ne zabranjuje diskriminaciju na spolnoj osnovi. Članak 10 kaže da će država raditi na ravnoteži između obiteljskih obveza žena i njihov rad u društvu, dok članak 2 ustoličuje šerijatsko pravo kao temelj egipatskog prava i zakona.
- Članak 198 eksplicitno dopušta nepravedna suđenja civilima pred vojnim sudom. Ova stavka je vjerojatno dodana nakon inzistiranja predstavnika egipatske vojske u skupštini. Tijekom 17-mjesečne vlasti vojske, od veljače 2011. do lipnja 2012. godine, više od 12.000 civila doživjelo je nepravedno suđenje od strane vojnih sudova što je daleko od demokratskog provođenja zakona kojima Egipat navodno teži. Amnesty International oštro kritizira ovaj način suđenja građanima i građankama kojima se ovim putem oduzima pravo na pravedno i javno saslušanje ispred nepristranog suda ustoličenog zakonom i ne daje im se dovoljno vremena da pripreme svoju obranu, pravo na odvjetnika po vlastitom odabiru te pravo na žalbu višem sudu. Ovim načinom suđenja su ozbiljni narušena prava i slobode egipatskih građana i građanki.
- Članci 43 i 44 ograničavaju prava Egipćana i Egipćanki na slobodu vjeroispovijesti i slobodu govora, dok u članku 45 stoji da je Egipat zemlja u kojoj svatko ima pravo na slobodu govora, što je paradoks.
- Amnesty International je jako zabrinut zbog članka 67, koji s jedne strane spominje pravo svakog građanina i građanke na adekvatno stanovanje, a s druge ne zabranjuje prisilnu deložaciju. Ustav nije jako proširio Egipćanima i Egipćankama socijalna, ekonomska i kulturna prava što govori o političkoj stagnaciji te zemlje, a ne pomak prema boljem društvu i pravednijoj državi.
- Ustav je također manjkav po pitanju zaštite prava djece. Ne definira dijete kao bilo koju osobu ispod 18 godina starosti, kao što je navedeno u Konvenciji o pravima djece (CRC) i ne štiti djecu od ranog stupanja u brak, kao ni od rada.
Egipćani i Egipćanke upravo u ovim trenucima prosvjeduju ispred predsjedničke palače iz koje vlada predsjednik Morsi. Oni se zdušno bore za odgodu referenduma o nacrtu Ustava kojeg je donijela skupština u kojoj dominiraju islamisti. Narod ponovno traži ostavku “diktatora”: smatrajući kako novi predsjednik nije bitno drukčijeg od Mubaraka.
Prevela i prilagodila Barbara Ukas
