Osuđivanje predbračnog seksa i promoviranje apstinencije ne funkcionira. Dugotrajne veze pune ljubavi stvaraju se intimnošću.
Amerikanci/ke vole izražavati vrijednosti suzdržavanja od seksa prije braka. U školama diljem zemlje podučava se samo apstinencija, a čak se i u programima spolnog odgoja često naglašava da je apstinencija najbolja. Pop zvijezde od Britney Spears preko Jessice Simpson, Jonas Brothersa, Miley Cyrus, do Justin Biebera, učestalo izjavljuju kako oni čekaju do braka – stavljajući se u kategoriju pozitivnog uzora (barem dok ne procuri snimka nečijeg seksa). I tzv. “industrija čistoće” doživljava veliki rast, uz pomoć knjiga, DVD-a, nakita, pa čak i tematskih događanja. Državni i savezni porezni novac dugo se koristi za promociju čestitosti. Dok konzervativni komentatori/ce često govore kako je čekanje najbolji izbor za sve i kako ljudi koji to ne čine ne postupaju ispravno, čak i oni/e liberalniji/e oklijevaju ustvrditi kako je seks prije braka jednako vrijedan, ili bolji, od bračnog.
Pa evo: seks prije braka je najbolji izbor za svakoga. Kako znam? Pa, najprije, gotovo svatko se seksa prije braka – 95 posto Amerikanaca/ki ne čeka do svoje prve bračne noći. I to je dugovječna američka vrijednost. Čak i među ljudima u generaciji mojih djedova i baka, devet od deset njih seksalo se prije samog vjenčanja. Naravno, samo zato što to radi mnogo ljudi ne znači da je to dobra stvar. Ali seks jest. Kad pričamo o sreći, seks je bolji od novca i seksanje jednom tjedno umjesto jednom mjesečno jednako utječe na sreću kao i dodatnih $50 000 prihoda godišnje. Osobe s aktivnim seksualnim životom žive dulje. Seks oslobađa stres, podiže imunitet, pomaže kod spavanja i zdrav je za srce. Seks je dobar bez obzira na to jeste li u braku ili ne, i naravno da se ljudi koji čekaju mogu seksati nakon što uplove u bračnu luku. Ali čekanje do braka često znači rani brak i konzervativni pogled na brak i rod – i osobe koje rano stupe u brak i/ili imaju tradicionalan pogled na brak imaju veće stope razvoda braka i nesretnije brakove. S druge strane, znamo da postoji mnogo prednosti kasnijeg braka i rodno egalitarnih brakova. Parovi koji oboje rade izvan kuće i također dijele kućanske poslove više se seksaju. Financijski neovisne, visokoobrazovane žene koje se udaju kasnije u životu imaju ekstremno niske stope razvoda braka. Ispada da feminističke vrijednosti – a ne one tradicionalne – vode do najstabilnijih brakova. A feministički pogledi plus kasniji brak obično znače predbračni seks.
{slika}
Većina odraslih ljudskih bića prirodno želi seks. I unatoč desničarskom inzistiranju na konceptima ‘čistoće’, seks vas ne čini prljavom ili nečistom osobom. Potpuno suprotno, seks je kao i većina ugodnih stvari u životu – možete se seksati na način koji je ispunjavajuć, zabavan, dobar i davajući, ili se možete seksati na načine koji su štetni, loši i opasni. Brak nije i nikada nije bio način da se zaštiti od štetnog, lošeg i opasnog seksa (samo pročitajte Bibliju ako želite par primjera). Umjesto da se zavaravamo razmišljanjima da je čekanje do braka ono što čini seks dobrim, trebamo se fokusirati na to kako je etičko, odgovorno prakticiranje seksa (poduzimanjem mjera opreza da bi se zaštitilo fizičko i mentalno zdravlje vas i vašeg partnera, uz potpuni pristanak i na obostrano zadovoljstvo) dio ponašanja etičnog i odgovornog ljudskog bića. Seksualna moralnost ne ovisi o tome koliko čekate. Ovisi o tome kako tretirate sebe i osobe s kojim jeste.
Seks, naravno, nisu samo ´poniji i duge´. SAD imaju jednu od najvećih stopa neželjenih trudnoća u svijetu. Imaju i jednu od najvećih stopa pobačaja. Imaju i jednu od najvećih stopa spolno prenosivih bolesti. No, problem sa seksom nije u tome događa li se prije braka ili ne. Problem je što smo ga označili kao sramotnog i prljavog. I kada naša kolektivna kulturna svijest kaže da je seks sramotan i prljav, tada nemamo poticaj – ni alate – da planiramo seks, gledamo ga kao odgovornost, ni da napravimo zdrave seksualne izbore. Opsjednuti smo seksom na televiziji, u glazbi i reklamama, ali nekako nam nedostaje sposobnost da govorimo o seksu kao pozitivnom, moralnom, ugodnom izboru koji, kao i bilo koja odrasla odluka, dolazi sa skupom odgovornosti. I kada je vladin novac usmjeren na to da govori ljudima da čekaju do braka, doslovce financiramo ideju koja nikada nije funkcionirala u čitavoj ljudskoj povijesti, umjesto da podržavamo isprobanu i istinitu politiku koja bi mogla ublažiti neželjene posljedice kulture koja je opsjednuta seksom i žedna užitaka.
{slika}
Kada bi čekanje do braka bio jednostavan individualan izbor bez političkih posljedica ili kazni – pa makar uz proizvoljne granice kao što su čekanje do trećeg spoja, čekanje dok ne znaš srednje ime svog partnera ili čekanje dok ona ne obuče super visoke pete – to ne bi bio problem. I osobno, na zanima me kada vi, kao individua izaberete da ćete se seksati. Sve dok se osjećate spremnima i dok je seks dobrovoljan, kažem, budite svoji.. Ali ‘čekanje do braka’ kao društvena norma – iako je se gotovo nitko u zapadnom svijetu ne drži – ima neke loše posljedice za žene i seks općenito. Korištenje pojma ´čistoća´ kao šifre za apstinenciju sugerira da su ljudi, a pogotovo žene koje se seksaju prije braka nečiste, prljave ili zaražene. Kao što kaže Jessica Valenti u svojoj knjizi Mit o čistoći: “Dok se dječake uči da su stvari koje ih čine muškarcima – dobrim muškarcima – univerzalno prihvaćeni etički ideali, žene se uvjerava da je naš moralni kompas negdje među našim nogama”. To je još problematičnije kada su ta uvjerenja financijski podupire federalna vlast.
S praktičnije strane, neće se svi vjenčati, ili se čak niti ne mogu legalno vjenčati. Uputa da se čeka zauvijek na iskustvo fundamentalnog ljudskog užitka je besmislena i okrutna. Stara uzrečica poručuje ženama da muškarci neće kupiti kravu dok mlijeko dobivaju besplatno – no ako kupujem kravu, možeš se kladiti da ću se najprije uvjeriti da mi se mlijeko sviđa. Međutim, naš kulturološki pogled na predbračni seks kao moralno onečišćen otežava parovima da se uključe u prave razgovore o njihovim seksualnim potrebama i željama prije stupanja u brak, na isti način kao što bi razgovarali o svojim religijskih vrijednostima, koliko djece žele ili hoće li svadbena torta biti od čokolade ili vanilije. Seksualno frustrirani brakovi su i jadni i uobičajeni – sandučići elektroničke pošte kolumnista savjetnika, od Dan Savagea do Dear Prudie, su puni pisama bračnih parova s neusklađenim seksualnim nagonima i loših seksualnih života. Bilo bi nam puno bolje kada bismo priznali da je seks nevjerojatno važan mnogim ljudima i da je za većinu parova seksualna kompatibilnost nužna za sjajan brak. A ne možete točno reći jeste li seksualno kompatibilni bez da to i probate. Inzistiranje da je predbračni seks prljav ili perverzan čini nužne razgovore mnogo težim. A svjetonazor koji postavlja seks kao nešto sramotno i loše također neće nestati tijekom prve bračne noći.
{slika}
Zagovaratelji/ce čistoće konstruiraju lažni svemir u kojem postoje čiste djevice koje čekaju do braka, kao i droljaste kurve koje svaku noć odlaze kući s drugim muškarcem. Istina je da će najviše odraslih imati velik broj važnih veza u svojim životima – neke od tih veza će biti romantične, a neke će biti seksualne. To je dobra stvar: naši odnosi s drugim ljudima, seksualni ili ne, su način na koji rastemo, evoluiramo i učimo o sebi. Tako spoznajemo što je ljubav, što nam se sviđa fizički i emocionalno i kako usklađujemo vlastite potrebe s tuđima. Unatoč tvrdnjama tabora koji zagovara čekanje do braka, čekanje vas neće zaštititi od slomljenog srca, frustracije ili izgubljene ljubavi. No raznolikost ispunjujućih odnosa, seksualnih ili ne, će vas učiniti zaokruženom, suosjećajnom i samouvjerenom osobom.
Želim reći da ne trebaju svi stupati u seks prije braka – osobe trebaju same za sebe odlučiti kada su spremne za seks. Za veliku većinu ljudi to će biti prije braka. Takav izbor nije poraz morala. Upravo suprotno, često je sjajan, zdrav, prevladavajuće pozitivan izbor. Koji god trenutak odaberete, kulturološka poruka da je čekanje do braka najbolji izbor je jednostavno pogrešna. I pogrešna je za gotovo svakog.
Prevela i prilagodila: Mirela Lišinović
