Konferenciju o novim medijima pod nazivom 1. Cyber Conference, u četvrtak, 19.svibnja, 2011., organizirali su studenti/ce Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu u suradnji sa Institutom za nove medije i e-demokraciju (InMed).
Novi mediji su ne tako davno označavali elektroničke medije, radio i televiziju. Danas se ovaj termin sve više primjenjuje za opis različitih oblika novih interaktivnih medija (Internet, odnosno Web) kojima je računalo osnovni alat. Novi mediji se temelje na audio-vizualnim iskustvima radija i televizije, privlačnosti rješenja potrošačke elektronike odnosno industrije zabave, povećanju brzine prijenosa informacije te na petostoljetnom iskustvu tiska i nakladništva. Glas Istre su bile prve online novine kod nas. Na Webu su se pojavile 1996. a trajale su samo godinu dana.
Danas, početkom druge dekade 21. stoljeća na internetu izlaze stotine tisuća različitih publikacija, od kojih mnoge niti nemaju konvencionalni (papirnati) oblik.
Nenad Prelog (FPZg), Miroslav Rosandić (Bug), Boris Burić (Nova TV), Goran Šikić (Monitor.hr), Nebojša Grbačić (Plan B; Jasno&Glasno) i Domagoj Bebić (FPZg), kao gosti konferencije na Fakultetu političkih znanosti, raspravljali su o utjecaju novih medija u Hrvatskoj.
Internet je kanal ultimativne transparentnosti: Wikileaks se dogodio jer je moguć. Diplomatska korespondencija putem elektroničke pošte ostavlja zapis. A tom zapisu netko ima pristup. Posebno je zanimljivo što je Wikileaks nekih godinu dana prije ove afere objavljivao filmiće i druge dokumente o povredi ljudskih prava u Afganistanu. I nitko ih nije ozbiljno shvaćao. A tek kada su se diplomatski dokumenti počeli pojavljivati i u dnevnim novinama javnost je počela obraćati pažnju. Važna je ova simbioza konvencionalnog medija i novih medija.
Za vrijeme prosvjeda u Zagrebu prosvjednici i ostali građani u realnom su vremenu (sa zakašnjenjem od nekoliko minuta) putem Twittera informirali, riječju i slikom, o stanju na terenu u Varšavskoj. Građani novinari tom su prilikom, za tu količinu, različitost i brzinu informacija, zamjenjivali desetak profesionalnih novinara.
Treba naglasiti da građansko novinarstvo nikada neće ugroziti profesionalno, ali je dobra nadopuna. Pokazalo se da novi mediji nisu revolucionarna platforma za različita mišljenja već se događa reemitiranje mišljenja iz velikih medija.
Blog je bio, kao jedan od oblika amaterskog novinarstva, utjecajan kod nas prije nekih šest godina. Jedan od razloga pada ere bloga je i taj što smo postali brži komunikatori. Lakše nam je staviti komentar na Twitter ili Facebook.
Tvrtke pokušavaju održavati svoju reputaciju na društvenim mrežama putem community menadžera koji svojom ulogom komunikatora i predstavnika korporacija provode korporacijske strateške ciljeve te joj time osiguravaju povećanje dobiti. Zašto su društvene mreže tako privlačne tvrtkama pojašnjava podatak da je samo u Hrvatskoj na Facebooku 30% od ukupne populacije.
Današnja stvarnost nije jednaka onoj od prije dvadeset godina već je uvjetovana novim informacijskim tehnologijama. Prilagođavamo se novim medijima poput doseljenika novim terenima. U hodu učimo i stvaramo zakone. Sve elektroničke publikacije u Hrvatskoj, koja je i regionalni lider u korištenju interneta, od početka svibnja ove godine, a prema Zakonu o elektroničkim medijima, trebale su se upisati u upisnik Agencije za elektoničke medije te plaćati naknadu od 0.5% svojih oglašivačkih prihoda. Zakon se ne odnosi na blogove, društvene mreže i korporativne web stranice, no mnogo je nespretnosti oko provedbe. Preuzimanje i kopiranje tuđih sadržaja pak, uobičajena praksa a koju Društvo za zaštitu novinarskih autorskih prava još uvijek ne zna kako zaustaviti. Mnogo je još neistraženog terena pred nama.
