Volonterka nevladine udruge s ciljem osiguravanja hrane za potrebite No Name Kitchen donosi izvještaj o situaciji na hrvatsko-bosanskoj granici.
Bosna: raseljeni ljudi prosvjeduju zbog zatvaranja granice i nasilnog tjeranja
Danas je 18. lipnja, oko 11 sati u malom gradu Velika Kladuša koji se nalazi na bosanskoj granici s Hrvatskom. Ja i druga volonterka Barbara slijedimo mnoštvo ljudi, uključujući i obitelji s malom djecom,koji hodaju cestom koja vodi do službenog graničnog prijelaza iz Bosne u Hrvatsku. Neki viču: “Otvorite granice!, Stop nasilju!, Mi nismo kriminalci!”. Mnogi su zamotali ruke i noge pokrivajući tako svoje ozljede zadobivene u napadima hrvatske i slovenske granične policije koja ih je tjerala iz zemalja unutar granica EU-a natrag u Bosnu kada su pokušali prijeći granicu prije nekoliko dana ili nekoliko tjedana. U mnoštvu se jedan mladić okrenuo prema meni i podigao svoju majicu kako bi mi pokazao nekoliko krvavih porezotina na tijelu:
“Gledajte, to je od slovenske granične policije od jutrošnje ‘igre’ [neregularan pokušaj prelaska granice]! Ulovili su me u Sloveniji, davali mi elektrošokove i nakon toga me deportirali natrag u Bosnu!”
Ukupno oko 200 osoba okupilo se službenom ulaznom točkom u Europsku uniju kako bi prosvjedovalo protiv zatvaranja granice, nasilnih mjera zastrašivanja i odbijanja njihovog prava na traženje azila u EU.
Nova migracijska ruta preko Bosne
Ti su ljudi započeli svoje putovanja iz zemalja s rasprostranjenim nasiljem i siromaštvom, poput Sirije, Afganistana, Iraka, Irana i Pakistana. Pokušali su prijeći Balkanski koridor, konkretno kroz Srbiju, u zemlje članice Europske Unije, Mađarsku i Hrvatsku, a potom nastaviti prema Zapadnoj i Sjevernoj Europi. Međutim, zaustavljeni su u Srbiji i po 2 ili 3 godine zbog žičanih ograda duž mađarskih i hrvatskih graničnih teritorija te disfunkcionalnih i korumpiranih procesa traženja azila u mađarskim tranzitnim zonama što im je onemogućilo legalni tranzit. Bosna je postala tranzitno čvorište i za ljude koji su u dolazili iz Maroka, Alžira, Palestine i Libije, a koji su već nekoliko godina zapeli u limbu u Grčkoj, pa su stoga krenuli kroz Crnu Goru prema Bosni kako bi tamo pokušali prijeći u Europu. Bosna i Hercegovina novo je migracijsko tranzitno čvorište od siječnja 2018. godine, kada je zabilježeno više od 6700 novih dolazaka u odnosu na 755 dolazaka 2017. godine. Izbjeglice koje dolaze u Bosnu najprije stižu u Sarajevo, a zatim pretrpanim autobusima putuju do malih sjevernih graničnih gradova Velike Kladuše i Bihaća odakle pokušavaju ući u Hrvatsku.
Bosna i Hercegovina s nedavnim ratnim iskustvom i nerazvijenim sustavom socijalne politike bori se kako bi izbjeglicama pružila dostatnu podršku. Vlada Bosne i Hercegovine pruža samo dva smještajna centra u Salakovcu i Delijašu s ograničenim kapacitetom od 350 mjesta (6). Većina izbjeglica spava na ulicama ili u improviziranim kampovima koji se sastoje od šatora i napuštenih zgrada te ne dobivaju nikakvu državnu pomoć. Svu humanitarnu pomoć izvan formalnih kampova organiziraju bosanski građani i neovisni međunarodni volonteri, uključujući i inicijativu No Name Kitchen, koja izbjeglicama pruža hranu, odjeću, šatore i tuševe te im pomaže da obnove svoja privremena skloništa.
Sigurnost granica i nasilno tjeranje umjesto legalnih i sigurnih putova
Balkanske države i njihove susjedne zemlje (Hrvatska, Srbija, Crna Gora, Albanija, Grčka, Austrija i Slovenija) reagirale su na nove dolaske u Bosnu uglavnom s razvojem strategija granične sigurnosti umjesto da nastoje uspostaviti legalne i sigurne putove za izbjeglice u Europu. Ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić izrazio je želju da se pridruži FRONTEX-u i ojača graničnu policiju kako bi spriječio novi val migranata kroz balkanski koridor (7).
Izgledi za one koji pokušavaju “igrati”, kako izbjeglice nazivaju pokušaje i neregularan prelazak granice između Bosne i Hrvatske, trenutačno su gotovo nepostojeći. Izbjeglice, uključujući i obitelji s malom djecom, pokušavaju prijeći planine i rijeke pune mina preko 1551 km dugog graničnog područja pod kontrolom dronova za noćno snimanje, helikoptera kao i hrvatskih vojnih graničnih patrola sa psima. Za neke ovo je putovanje postalo kobno, kao što mi je to Asif, tridesetogodišnjak iz Alžira ispričao:
“Nismo imali novaca da platimo krijumčaru kako bi nas sigurno dovezao u Hrvatsku automobilom jer je cijena 3000 eura. Stoga samo sami hodali kroz džunglu [šumu], morali smo prijeći i rijeku, ali moj prijatelj nije znao plivati i rijeka ga je odnijela.”
Deseci osoba prijavljivali su mi ilegalna nasilna tjeranja kada ih je otkrila hrvatska i slovenska policija unutar države članice EU. Žrtve graničnog nasilja nisu bile samo odrasli muškarci samci, već i djeca, žene i starije osobe, koje je policija tjerala pomoću udaraca, pucnjeva, nadražujućeg spreja, električnih šokova, verbalnih prijetnji, pljačke novca i oštećenja telefona. Jedna od žrtava nasilnih tjeranja bio je i otac sa dvoje djece (kćerkom od 9 i sinom od 11 godina) iz Afganistana koji mi je rekao:
“Prešli smo u šumu, moja djeca i ja. Kad nas je otkrila slovenska vojna patrola, rekli smo im da smo željeli podnijeti zahtjev za azil u Sloveniji. No samo su vikali: “Šuti!” Ignorirajući moju priču. Nakon toga su me palicom udarili u lice, razbili mi telefon, ukrali 180 eura i deportirali nas u Bosnu. Sve to pred mojom djecom.”
Tijekom prosvjeda ljudi su uglavnom mirno sjedili uz granicu čekajući odgovor vlade koji još uvijek nisu dobili. Prisutna je bila i bosanska i hrvatska granična policija. Dok je bosanska policija samo verbalno poticala prosvjednike da se vrate u kamp, hrvatski policajci su koristili nadražujući sprej i palice kako bi ih spriječili prosvjednike od ulaska u Hrvatsku. Svi prosvjednici napustili su službeni granični prijelaz tijekom kasnog poslijepodneva. Jedina očita reakcija na prosvjed bila je povećanje sigurnosti granica. Vlada Bosne i Hercegovine najavila je raspoređivanje još 200 službenika granične policije kako bi spriječili daljnji priljev “nedokumentiranih”migranata iz Srbije i Crne Gore.
Međutim, ograničavanje granica ne zaustavlja izbjeglice koje traže utočište u Europi. Kao što to i ovaj članak pokazuje, ono samo dovodi do stvaranja novih migracijskih ruta, sada kroz Bosnu i Hercegovinu, te izlaže ljude nasilnom tjeranju s granica.
Prevela i prilagodila: Ivana Korpar
