U sklopu Button Poetry projekta, koji promiče govornu poeziju, Desireé Dallagiacomo i FreeQuency osvrnule su se na američku kulturu silovanja promoviranu u popularnim pjesmama. Ponekad se mizogija krije u metaforama i šalama, a ponekad je vrlo jasno izrečena.
Tako, primjerice, spominju Robina Thickea i njegovu, prošle godine često spominjanu, pjesmu Blurred Lines. Kao da pjesma sama po sebi nije dovoljno loša, Thicke je potvrdio da je seksist rekavši da mu je bio užitak degradirati žene. Osim feminističke parodije koja je nastala nedugo nakon, ovako su mu odgovorile stvarne žrtve silovanja.
Rick Ross sa svojom pjesmom You don’t even know it u kojoj glorificira silovanje nije ništa bolji. Dio teksta glasi: “Stavio sam joj ecstasy u šampanjac/nije to ni znala/odveo sam je doma i uživao/nije to ni znala”. Kasnije se pokušao ispričati riječima da je “pjesma krivo shvaćena“. Prosudite sami/e.
Jamie Foxx se ni ne trudi sakriti poziv na silovanje u svojoj pjesmi Blame it on Alcohol, u kojoj govori “još samo jedna runda i gotova si, znam to/još nekoliko kratkih i otvorit ćeš se kao knjiga”. Zna li pritom da se silovatelji svjesno služe alkoholom kako bi došli do žrtve?
Pionir među nabrojenima je zasigurno Tyler the Creator, američki reper koji se u većini svojih pjesama vodi silovanjem, ubijanjem i osakaćivanjem žena. Postavlja se pitanje zašto se takvima poput njega uopće daje medijski prostor.
A da promoviranje nasilja nije rezervirano samo za muškarce, pokazuje i pjesma Iggy Azaleae i Rite Ore, Black Widow. Ako vam naslov ne govori dovoljno sam po sebi, riječi pjesme eksplicitno objašnjavaju namjere.
Najnoviji primjer jest pjesma benda Maroon 5, Animals. U ovom primjeru teško je procijeniti je li gori tekst pjesme ili spot koji je prati.
Ako ovakve pjesme postaju broj jedan na glazbenim ljestvicama, što to govori stvarnim žrtvama rodnog uvjetovanog nasilja?
