U osvrtu povodom predstavljanja knjige Privilegiranje rubova. Intervencije i prilozi feminističkoj epistemologiji koja izlazi u trenutku obilježavanja 15 godina djelovanja Centra za ženske studije, urednica Ankica Čakardić govorila je o kontekstu, referentnom mjestu, motivaciji, metodologiji i ishodu četverogodišnjeg projekta koji je rezultirao ovom publikacijom. Ti ključni momenti su sljedeći:
Činjenicu da je feministička epistemologija i teorija relevantna za bilo koju društveno-humanističku analizu uvidjelo je i Hrvatsko filozofsko društvo u suradnji s kojime Ženski studiji objavljuju knjigu, a što se može tumačiti u kontekstu akademskog aktivizma i kao svojevrsna subverzija.
Osnovni kontekst i referentno mjesto knjige jest ženskostudijsko obrazovanje kao mogućnost kritičke pedagogije, radikalnog obrazovanja, mjesto teorijsko-aktivističkog obrazovanja/djelovanja. Knjiga je usredotočena na kritičku analizu postojećih epistemoloških teorijskih disciplina i subdisciplina, kao i cjelokupnu dekonstrukciju paradigmi i koncepata unutar kojih se smještaju teorije znanja, norme istraživanja i njihova jamstva, adekvatnost racionalnosti i samorazumljivost njezinog pojmovlja.
Projekt je započeo 2006. godine, a s ciljem opravdanja plauzibilnosti početnih premisa i teza, obuhvatio je i intervjue s 32 polaznice centra, odabrane po značajkama raznovrsnosti.
U konačnici je kreiran interdisciplinarni i transdisciplinarni niz od šest teorijskih i esejističkih priloga i intervencija u standardne modele i strategije spoznavanja i teorije spoznaje, koji dobivaju konkretno uporište u sedmome prilogu, analizi intervjua sa studenticama Centra.
Tekst Ankice Čakardić Um i spol. Kontingencija feminističkog koncepta socijalne epistemologije koristeći se filozofijskim kategorijama demonstrira problem reduciranosti ontološkog utemeljenja čovjeka – reprezentiran logikom pars pro toto – čija se temeljna nepoopćivost prenosi i na spolnu i društvenu uvjetovanost spoznavanja.
Korana Simonović u tekstu Osjećajuće spoznavanje iz horizonta sociologije dovodi u pitanje referentne okvire patrijarhalne znanosti, njezine principe i metode spoznaje, a rješenje supostavlja u horizont feminističke epistemologije i holističke paradigme znanosti, baveći se spoznajnim mogućnostima emocija.
Rada Borić u tekstu Rod kao glagol pokazuje važnost veze roda i jezika, koji zajednički stvaraju i informiraju jedan drugoga, te podvlači tezu da je feminizmu važan jezik u njegovoj reprezentacijskoj poziciji. Rad dekonstruira kategoriju žene kao koherentnog političkog, socijalnog i kulturnog identiteta.
Nataša Govedić u radu Govor bez isprike ističe kako retorika ukazuje na veliku manipulativnu ali i reformatorsku snagu koja povezuje misao i ekspresiju, zbog čega je upravo pristup govorništvu od početaka strogo nadziran, a upravo je za artikulaciju ženskih autorskih glasova važna veza feminističke retorike i epistemologije.
Esej Ive Nerine Sibile Gattin anatomo-jezikom progovara o specifičnosti iskustva koje se temelji na provociranju nelinearnog načina mišljenja i zaključivanja. Pokloni mi svoju gestu primjer je pisanja plesanja, teorijski rijetko artikuliranoga. Esej o arhetipskoj kritici i ljubavnom romanu Manuele Zlatar pokazuje kako konzumiranje romance predstavlja vrstu emotivnog užitka za žene, te razmatra ljubavnu priču u kontekstu popularne kulture kao okidača za propitivanje afektivne spoznaje smještene i u privatni i javni prostor.
Rad Biljane Kašić Feminističke teze o ‘prijestupima’ radikalnosti i politici spoznaje istražujući epistemološko iskustvo s jedne strane propituje radikalnost ženskostudijskog obrazovanja kao autonomnog prostora, a s druge sagledava presjeke različitih prostora spoznavanja u kojem se kritički pozicionira feministički subjekt kao mogući pronositelj dekolonizacije spoznaje.
Zasebnu cjelinu knjige čini tekst O spoznavanju studentica u ženskostudijskom obrazovanju koji dokumentira izražaje spoznaja i iskustava sudjelovanja u programu Centra.
Upravo su u horizontu nove perspektive razumijevanja stvarnosti i širenja rubova spoznajnih dometa paradigmatske zaključne riječi urednice o projektu koji je, iako vođen određenom dinamikom i ciljevima, uvijek uvažavao i potrebu za daljnjim učenjem, dijalogom i drukčijim “disanjem”.
