Prema aktualnim višestruko stratificiranim ispitivanjima javnog mnijenja, gotovo 85 posto građana pripada Katoličkoj crkvi, a ukupno oko 90 posto stanovništva se smatra pripadnicima neke vjerske zajednice. Uzimajući u obzir ove podatke, koji se gotovo u potpunosti poklapaju s rezultatima zadnjeg popisa stanovništva iz 2001. godine, upitat ćemo se u kojoj mjeri vjerska pripadnost i privrženost određenoj vjerskoj zajednici određuje političke preferencije birača. U standardnim istraživanjima ponašanja birača vjera se uzima kao uobičajeni cleavage, odnosno faktor po kojemu se birači dijele u kontingente stanovništva sa sličnim ili istim biračkim ponašanjem. No hoće li i u kampanji za ovogodišnje predsjedničke izbore u Hrvatskoj vjera biti predmet privlačenja odnosno odvlačenja birača?
VJERA I POLITIKA
U dnevnoj politici faktor vjere se najčešće poistovjećuje s javnim nastupom i javnim utjecajem visokih predstavnika Katoličke crkve, tako da i polarizacija javnosti ide u smjeru odobravanja ili kritiziranja crkvenog društvenog angažmana koji zadire u sfere političkog. U predizborno vrijeme možemo pak biti svjedoci korištenja vjerničke argumentacije za ocrnjivanje političkog suparnika. Tako smo na nekoliko izbora mogli čuti kako HDZ (u najvećoj mjeri neosnovano) optužuje stranke lijeve oporbe da žele ukinuti školski vjeronauk.
Ovaj primjer ukazuje na vjeru kao faktor dnevnopolitičkog sraza, ali ne i političke diferencijacije političkih opcija i njihovih birača. Saborska i javna rasprava o spornim dijelovima Zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji jedan je od rijetkih konkretnih primjera vrijednosne, vjerski uvjetovane političke diferencijacije. Dugogodišnji prijepori i nesuglasice aktualnog predsjednika Mesića s određenim crkvenim velikodostojnicima, iako promjenjivog intenziteta, ne mogu biti uzeti kao pokazatelj budućeg značaja vjerskog pitanja za instituciju predsjednika RH, odnosno ne moraju imati utjecaja na ponašanje sljedećeg predsjednika ili predsjednice, bilo da se radi o kandidatima koji ističu želju za kontinuitetom naspram predsjednika Mesića, bilo da se radi o predsjedničkim aspirantima koji podcrtavaju odmak od njegove politike.
KANDIDATI I VRIJEDNOSNI STAVOVI
{slika}
Osvrnemo li se na rezultate ankete provedene s ciljem utvrđivanja korelacije privrženosti određenom predsjedničkom kandidatu i prihvaćanja određenih vjerskih i/ili vrijednosnih načela, uvidjet ćemo da, iako je većina uzročno-povratnih veza u granicama očekivanog, vrijednosni sudovi birača podosta odudaraju od općenite javne predodžbe o vjerničkom i Crkvi vjernom karakteru većine hrvatskog stanovništva.
Iako nijedan predsjednički kandidat ne problematizira to pitanje, u raspravama o Zakonu o medicinski potpomognutoj oplodnji spominjalo se i reguliranje pobačaja. Ispitivanja su pokazala da samo oko petine birača smatra da pobačaj treba strogo ograničiti na slučajeve nužnosti iz medicinskih razloga. Ovaj postotak je dvostruko veći kod ispitanika koji preferiraju Andriju Hebranga i Milana Bandića kao predsjedničke kandidate. Ako uzmemo u obzir da su ova dvojica kandidata (uz Dragana Primorca) jedini koji vjeru, kao i dobre odnose s Kaptolom apostrofiraju kao bitne odrednice svog političkog rada, očekivana korelacija trebala bi biti i znatno veća ili barem prelaziti jednu polovicu.
Iako Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji u bitnoj mjeri ograničava prakticiranje umjetne inseminacije, samo jedna trećina Hebrangovih birača, kandidata vladajuće stranke koja je inzistirala na ovakvom zakonu, umjetnu oplodnju smatra nepoželjnom. Jednako tako samo nešto više od trećine Hebrangovih podupiratelja ne odobrava zamrzavanje zametaka, iako je upravo ovu zakonsku odredbu HDZ objašnjavao svojim vjerničkim načelima.
Premda je u Hrvatskoj broj rastavljenih i razvedenih u porastu, više od 30 posto ukupno ispitanih smatra brak svetom institucijom koju nije moguće samovoljno razvrgnuti. Ovo mišljenje dijeli više od polovice Hebrangovih i nešto više od 20 posto Josipovićevih birača. Istodobno, izvanbračne zajednice osuđuje manje od trećine ukupno ispitanih, s time da je takvih građana među podupirateljima Ive Josipovića i Vesne Pusić samo 17, odnosno 12 posto.
Mišljenja da su različite uloge muškarca i žene u obitelji uvjetovane njihovim biološkim razlikama nisu samo konzervativni birači (38 posto Hebrangovih simpatizera), već i birači lijevo i/ili liberalno etiketiranih kandidata (čak 45 posto Kajinovih birača i 37 posto Vidoševićevih birača). Ovakav stav o muško-ženskim odnosima na njihove uloge u društvu prenosi 40 posto Kajinovih birača te 32 posto Hebrangovih birača, što začuđuje budući da Kajin često ističe svoj liberalizam, dok Hebrang njegovanje tradicijskih vrijednosti rangira visoko na listi svojih političkih prioriteta.
KRITIKA SVEĆENSTVA
Čak 73 posto ispitanika, među njima 63 posto HDZ-ovih birača i 79 posto simpatizera SDP-ovog kandidata, smatra da većina svećenika ne živi u skladu s crkvenim naukom. Ovako veliki postoci pokazuju da Hrvati, usprkos čestom isticanju Crkve kao jedne od institucija kojoj najviše vjeruju, kritički promišljaju djelovanje svećenstva. Hrvatski birači često iskazuju veliko nezadovoljstvo raskošnim životom političara te jednako tako više od 60 posto ispitanih smatra da svećenici ne ispunjavaju svoj zavjet skromnosti. U ovom pogledu gotovo postoji suglasje birača svih glavnih predsjedničkih kandidata.
Iako je hrvatsko društvo više od 80 posto katoličko, među biračima deklariranim katolicima samo njih 16 posto redovito pohađa bogoslužja. Ovaj je postotak znatno veći kod kandidata deklariranih katolika, 20 posto Bandićevih i 31 posto Hebrangovih birača svake nedjelje ide na misu. U jeku sukoba na relaciji Pantovčak-Kaptol, predsjednik je Mesić načeo pitanje financiranja Crkve i otvorio raspravu o mogućem crkvenom porezu. Gotovo polovica ispitanih birača smatra da bi se vjerske zajednice i dalje trebale financirati iz proračuna. Ovaj stav zauzimaju ne samo birači kandidata deklariranih katolika, već i mnogi birači Vesne Pusić (32 posto) i Damira Kajina (43 posto).
Usprkos velikom postotku birača vjernika, 33 posto Hebrangovih i 43 posto Josipovićevih birača ne bi plaćalo eventualni crkveni porez svojoj vjerskoj zajednici. Ovakav nesrazmjer moguće je shvatiti jedino ako uzmemo u obzir da veliki broj hrvatskih građana, u uvjetima nepotpune konsolidacije demokracije i pravne države, praćene visokim stopama korupcije i opterećene manjkavom demokratskom tradicijom i dugim povijesnim iskustvom tuđinske, od naroda nelegitimirane vlasti, nije razvio istinsku lojalnost prema zakonu i državno-pravnom poretku te je sklon utaji poreza i izbjegavanju snošenja zajedničkih troškova i odgovornosti, financijska nevjernost vlastitoj vjerskoj zajednici nije začuđujuća.
VJERA NIJE PRESUDNA ZA PANTOVČAK
Ako se ponovno vratimo na Hebranga kao službenog i Bandića i Primorca kao vjerojatne kandidate koji u svojem javnom nastupu vjerništvo i dobre odnose s Crkvom ističu kao svoje prednosti, možemo zaključiti kako je velikom broju birača, unatoč vlastitom deklariranom vjerničkom opredjeljenju, tek u manjoj mjeri stalo do vjerom utemeljenih vrijednosnih stavova preferiranih kandidata. Iako političke opcije koje se čvrsto vezuju uz Crkvu uživaju potporu birača (HDZ na državnoj razini, Bandić u Zagrebu), primjer predsjednika Mesića i njegova sukoba s dijelom crkvenog vrha također nam pokazuje kako kritika Crkve ne mora naštetiti popularnosti nekog političara. Slijedom toga, vjerska pitanja neće zasigurno imati presudnu ulogu bilo u predsjedničkoj kampanji, bilo u konačnom biračkom odabiru.
Pulsovo omnibus istraživanje – u okviru kojeg je istraživana i religioznost – provodi se metodom osobnog intervjua u kućanstvu na nacionalno reprezentativnom višeetapno stratificiranu uzorku stanovnika starijih od 15 godina. Ukupno u istraživanju sudjeluje 1.000 ispitanika. Rezultati za dio istraživanja koji analiziramo na tportalu rađeni su samo na punoljetnim ispitanicima, tako da je ukupan broj ispitanika bio 946. Istraživanje je provedeno između 1. i 20. listopada.
