Feministička organizacija CESI izdala je priopćenje za medije povodom općeg štrajka solidarnosti koje prenosimo u cijelosti.
CESI se, kao feministička organizacija koja se zalaže za socijalno pravedno društvo u kojemu svi imaju jednaka prava i mogućnosti, protivi izglasavanju Zakona o radu u obliku u kojem je prijedlog istog upućen u saborsku proceduru. Smatramo, naime, kako je nedopustivo da je navedeni prijedlog upućen u Hrvatski sabor bez postizanja dogovora socijalnih partnera, vjerodostojnih analitičkih podloga te ponajprije, bez ikakvog rodnog promišljanja koje bi se bavilo specifičnim problemima žena u svijetu rada. Smatramo kako ovaj zakon da vodi deregulaciji radnog zakonodavstva i urušavanju socijalne države. Neprihvatljivo nam je legitimiranje prekarijata, fleksibiliziranje otkaza, iscrpljivanje radnika/ca radom i do 60 sati tjedno, ukidanje rada na neodređeno vrijeme, ograničavanje pristupa sudu, otežavanje sindikalnog organiziranja štrajka. Iz primjera drugih zemalja vidljivo je da fleksibilizacija nije donijela rast zaposlenosti u Europskoj uniji, nego je rezultirala velikim raslojavanjem stanovništva u prihodima i osiromašivanju zaposlenih, što je u svom godišnjem izvještaju o zaposlenosti utvrdila i Europska komisija.
Ono što nas najviše zabrinjava je činjenica da će daljnja fleksibilizacija radnog zakonodavstva prema svim dostupnim pokazateljima zasigurno najteže pogoditi radnice, koje su ionako ranjiva skupina u svijetu rada. Naglašavamo da žene čine 53% nezaposlenih, da su u puno manjem broju radno aktivne, većinom rade u potplaćenim sektorima i s nesigurnim uvjetima, diskriminirane su na razgovorima za posao zbog trudnoće i majčinstva, te često trpe uznemiravanje i spolno uznemiravanje na radnom mjestu. Uz sve to snose teret tradicionalnih obiteljskih obveza i brige za djecu, starije i nemoćne, uslijed čega su dvostruko opterećene, te teže ostvaruju uvjet staža za mirovinu. Svemu tome neposredno svjedočimo, primajući svakodnevno putem našeg Pravnog savjetovališta i portala Radnica.org šokantna iskustva, svjedočanstva i upite diskriminiranih žena koje se ne usuđuju sa svojim pričama izaći u javnost jer su bespomoćne. Daljnjom fleksibilizacijom i promoviranjem nesigurnih i privremenih oblika rada one će postati još bespomoćnije, jer predložene izmjene radnog zakonodavstva ne rješavaju problem rodne nejednakosti u svijetu rada. Žene će se mahom naći u poziciji ekonomske ovisnosti, što pogoduje širenju ekonomskog nasilja, koje je i sad veliki problem društva. Kao najveće probleme prepoznajemo činjenice da u nesigurnim oblicima rada koji se ovakvim zakonom legitimiraju, poput rada na određeno vrijeme, agencijskog rada, outsourcinga, ionako većinom rade žene, da se predlaže smanjenje zaštite uvjeta rada i povratka na ista radna mjesta trudnicama i osobama koje koriste rodiljna i roditeljska prava, pa se čak otvara mogućnost otkazivanja navedenim osobama, te da se ne čini ništa u pogledu sankcioniranja uznemiravanja i spolnog uznemiravanja na radnom mjestu. Ovime se producira feminizacija siromaštva i narušavaju dosegnuti standardi ravnopravnosti spolova. Ističemo da rodna diskriminacija nije problem žena nego problem čitavog društva te da je ravnopravnost spolova, s naglaskom na svijet rada kao neizmjerno bitan segment života, preduvjet održivog razvoja.
Zaključno ukazujemo na činjenicu da je osnovna svrha Zakona o radu kao općeg propisa radnog prava osiguravanje temeljnih prava radnika i radnica, a poticajno poslovno okruženje i gospodarski rast potiču se proaktivnim političkim strategijama i mjerama aktivnih politika zapošljavanja. Ističemo da društvo nesigurnosti, straha, siromašnih i obeshrabrenih radnika i radnica ne može osigurati dobrobit budućim generacijama. Zakon koji degradira ranjive skupine, producira ekonomsku nejednakost, onemogućava planiranje obitelji i roditeljstvo čini teretom negativno će se odraziti ne samo u deregulaciji radnih odnosa, nego i u natalitetnoj i demografskoj politici uopće. Stoga se protivimo donošenju Zakona o radu u ovakvom obliku te apeliramo na vladajuće da povuku isti, i da se o izmjenama radnog zakonodavstva provede transparentni socijalni dijalog na temelju stručnih analiza.
U svjetlu navedenoga, CESI objavljuje kako će se u utorak, 25. veljače od 12 do 14 sati pridružiti štrajku solidarnosti radnicima ZRC Lipik, a koji je potaknut upravo potrebom da se iskaže protivljenje donošenju ovakvog Zakona o radu, na štetu radnika i radnica te opstojnosti društva u cjelini.
