Osmog ožujka 2011. godine, Europa i svijet obilježili su stotu obljetnicu proslave Međunarodnog dana žena. Europska Unija tom je prigodom također obilježila godinu dana od kada je Europskoj komisiji upućen poziv na definiranje jasne strategije za borbu protiv nasilja nad ženama. Članice Europskog ženskog lobija (European Women´s Lobby, EWL) razočarane su činjenicom da se nad proslavu sto godina napornog rada i značajnih postignuća nadvio strah da bi jedna od najvažnijih inicijativa koje je u novom tisućljeću pokrenula Europska unija mogla pasti u zaborav. Ako se to dogodi, ženama će i dalje biti uskraćeno njihovo temeljno ljudsko pravo na zaštitu od nasilja.
Oko 45% ukupne ženske populacije unutar Europske unije žrtve su nekog oblika nasilja. Jedna petina žena u Uniji izložene su nasilju u vlastitom domu, a više od 10% trpi neki oblik seksualnog nasilja. Statistika u Ujedinjenom kraljevstvu bilježi oko 80.000 silovanja ili pokušaja silovanja svake godine. U Irskoj, svaka peta žena žrtva je silovanja u braku; stravične brojke u Francuskoj otkrivaju da se svaki treći dan prijavljuje umorstvo žene (ubojica je najčešće njihov partner).
U sklopu projekta Daphne pokrenutog 2006. godine s ciljem sprečavanja nasilja nad djecom, mladima i ženama, provedeno je posebno istraživanje o financijskim posljedicama nasilja nad ženama. Rezultati istraživanja pokazuju da obiteljsko nasilje države članice Europske unije stoji gotovo 16 bilijuna eura godišnje, odnosno milijun eura svakih pola sata. Unatoč rastućem nezadovoljstvu i zabrinutosti zbog raširenosti i stupnja nasilja, godišnji iznosi koje članice Unije izdvajaju za pokretanje i podršku programa za borbu protiv nasilja nad ženama, i dalje su premali (čak tisuću puta manji od brojki izračunatih u sklopu ranije spomenutog istraživanja).
Problem nasilja nad ženama političko je pitanje, te istodobno predstavlja i uzrok i posljedicu neravnopravnosti među spolovima. Ne samo da štetno utječe na pojedince te financijski oštećuje društvo, nasilje koje muškaraci vrše nad ženama također izravno oblikuje položaj žena u društvu. Utjecaj ovog oblika nasilja negativno se odražava na pristup žena obrazovanju i dostupna im radna mjesta, na njihovu integraciju u društvene i kulturne aktivnosti, njihovu ekonomsku neovisnost, sudjelovanje u javnom i političkom životu te donošenju odluka, njihovo zdravlje i odnose s muškarcima. Istovremeno, nejednakost među spolovima izravno stvara uvjete za nasilje i legitimizira ga.
Europska unija još uvijek nije donijela obvezujuće zakone toliko potrebne u borbi za suzbijanje ovog najraširenijeg i najprisutnijeg vida kršenja ljudskih prava unutar granica Unije. Ipak, posljednjih nekoliko godina sve se više osjeća kako je europska politička scena napokon zrela za promjene. Mnogi apeliraju na Europski parlament da poduzme prvi korak; od trojnog predsjedništva Vijeća Europske unije očekuje se da ovom pitanju da prioritet; pred Europsku je komisiju postavljen zadatak razvijanja strategije za borbu protiv nasilja nad ženama koja bi uključivala i zakonske mjere; naposlijetku, od samih izvršnih dužnosnika Unije sve se više očekuje da preuzmu odgovornost za postojeću situaciju i njeno poboljšanje. Istovremeno, European Fundamental Rights Agency i European Institute for Gender Equality pokrenuli su inicijativu za prikupljanje statističkih podataka kojima bi se stekao uvid u pravo stanje stvari. Pri tom im kao model stručnosti i efektivnih istraživačkih praksi služe programi pokrenuti u sklopu projekta Daphne.
Uvjeti za poduzimanje odlučnih mjera s ciljem konačnog ukidanja nasilja nad ženama unutar granica Europske unije, itekako su povoljni. Kao prvi i neophodni korak u ovoj borbi izdvaja se potreba za jasnom zakonskom definicijom nasilja nad ženama, s ciljem usklađivanja terminologije kriminalnog i građanskog prava, te usklađivanja i koordiniranja pravnih sustava pojedinih država članica. Stotinu godina nakon što su vlade pojedinih zemalja po prvi puta prepoznale i priznale ženski glas, te više od pola stoljeća nakon osnivanja Europske unije koja ističe ravnopravnost spolova kao jedno od svojih temeljnih načela, krajnje je vrijeme da Unija poduzme zakonske mjere kako bi se konačno stalo na kraj ovom najgorem obliku kršenja osnovnih ženskih prava. Barem polovica europske populacije nestrpljivo iščekuje što će po tom pitanju poduzeti Europska komisija.
|
Rada Borić članica je izvršnog odbora Europskog ženskog lobija.
Orginalni tekst je objavljen na engleskom jeziku u Parliament Magazine.
