U organizaciji Centra za edukaciju, savjetovanje i istraživanje – CESI i Inicijative liječnika/liječnica za reguliranje ‘priziva savjesti’ u medicini, 28. veljače, u Novinarskom domu održao se okrugli stol ‘Zakon o pobačaju za 21. stoljeće – Vjerujemo ženama’. Na okruglom stolu je predstavljen prijedlog ‘Zakona o sprječavanju i prekidu trudnoće’ koji je kreirala nezavisna grupa stručnjaka i stručnjakinja na nacionalnoj i međunarodnoj razini. Bili/e su potaknuti/e činjenicom da novi zakon koji bi trebao regulirati prekid trudnoće još nije donesen (čime je prekršen rok koji je naložio Ustavni sud), a očekuje se da neće biti donesen ni u mandatu ove Vlade. Također, u javnosti postoji opravdana bojazan da će novi zakon biti rigorozniji te da će ograničiti dostupnost pobačaja i dodatno stigmatizirati žene. O svemu tome na okruglom stolu raspravljali su prof. dr. sc. Dubravko Lepušić, ginekolog, Adriana Lamackova, viša pravna savjetnica za Europu (CRR), Dr. sc. Ivana Radačić, stručnjakinja za ljudska prava i Dr.sc. Jasenka Grujić, ginekologinja. Događaj je moderirala Nives Miošić.
Na samom početku odala se počast Gorjani Gjurić, pedijatrici koja se žestoko borila za pravo na legalan, siguran i dostupan pobačaj. “Gorjana nam strašno nedostaje… obvezni smo prema njoj da se dalje borimo…”, kazala je Jasenka Grujić.
Dubravko Lepušić kazao je da je prijedlog zakona koji će danas prikazati dostojan 21. stoljeća te da je nastao u suradnji s nacionalnim, ali i međunarodnim stručnjacima/injama. “Iza ovog prijedloga stoji težak i ambiciozan rad”, uvodno je kazao Lepušić te dodao da se na prijedlogu zakona radilo oko godinu dana. Napomenuo je da je prekid trudnoće medicinski postupak, te da uskraćivanje pristupa sigurnom zakonitom pobačaju je kršenje ljudskih prava. Dodatno je naglasio i važnost dostupne kontracepcije, informiranja i edukacije u smanjenju neplaniranih trudnoća.
Adriana Lamackova iz Centra za reproduktivna prava (CRR) predstavila je europske prakse koje su utjecale na ovaj prijedlog te je napravila kratki pregled stanja reproduktivnih prava u članicama Europske unije i Vijeća Europe. Naglasila je da je Europa i dalje progresivnija po pitanju reproduktivnih prava, no isto tako je nabrojala koje zemlje imaju još uvijek restriktivne zakone – Andora, Lichtenstein, Malta, Monaco, San Marino, Sjeverna Irska i Poljska. U većini europskih zemalja dopušten je pobačaj na zahtjev žene, legalni okvir je u većini zemalja je 12 tjedana te je dopušten pobačaj nakon tog vremenskog okvira u slučaju specifičnih socio-ekonomskih situacija, teške dijagnoze fetusa, seksualnog nasilja i/ili opasnosti po život i zdravlje žene. Uz to, Lamackova je okupljene informirala koje su zemlje u posljednjih nekoliko godina donijele progresivnije zakone. Tako je Francuska ukinula formulaciju ‘teških okolnosti’ i obvezni period čekanja od 7 dana od dana kad žena zatraži pobačaj te se uvelo kažnjavanje u slučaju sprječavanja pristupu informacijama i samom pobačaju. Na Cipru i Irskoj je legaliziran pobačaj do 12 tjedna, te se u slučaju već navedenih razloga omogućuje i kasnije. Također, Belgija je uklonila pobačaj iz Kaznenog zakona i ukinula formulaciju ‘teških okolnosti’. Zemlje koje bi u 2019. mogle donijeti liberalnije zakone su Island, Gibraltar, Makedonija i Monako. “Prema međunarodnim smjernicama pobačaj treba biti integriran u javnozdravstveni sustav kako bi se prevenirala stigmatizacija i diskriminacija žena“, zaključno je dodala Lamackova.
Ivana Radačić nas je uvela u sam prijedlog zakona i situaciju koja mu je prethodila. Na početku je naglasila važnost edukativnih i preventivnih mjera – da žene moraju biti educirane o uslugama koje su im dostupne. Uz to, naglasila je potrebu da se zakonodavno reguliraju troškovi pobačaja i ‘priziv savjesti’. “Ne postoji konsenzus o tome kako treba regulirati i do koje dobi odobriti pobačaj na zahtjev”, kazala je Radačić i dodala da postoji konsenzus da se restriktivni zakoni moraju mijenjati jer utječu na povećanje smrtnosti žena i narušavaju njihovo mentalno zdravlje. Također, naglasila je da pobačaj treba biti dostupan fizički, geografski, financijski i informacijski. Uz to, trebao bi biti lišen nedopustivih prepreka kao što su obvezno savjetovanje, obveza čekanja i sl. Upravo zato u međunarodne zakone umjesto savjetovanja uvedeno je informiranje pacijentice prije zahvata i obvezni pristanak koji je produkt informiranosti žene, a ne puki potpis na papiru i procedura. Uz to, kazala je da je postoji zabrinutost po pitanju dostupnosti kontracepcije i pobačaja u Hrvatskoj te je dodala je da je nužno da moderna kontracepcijska sredstva budu dostupna preko HZZO-a.
Jasenka Grujić uvela nas je u novitete koje prijedlog zakona nezavisne skupine stručnjaka/inja donosi. “Ovaj zakon zauzima se za pristup na temelju ljudskih prava, usmjeren na pacijenticu i njene zdravstvene potrebe“, uvodno je kazala Grujić. Prema prijedlogu je važno da informirani pristanak bude temeljni institut odnosa liječnika/ice i pacijentice te da pacijentice mogu odabrati tip pobačaja. “Sramotno je da je medikamentozni pobačaj dostupan samo u nekolicini bolnica u Hrvatskoj”, kazala je. Njihov prijedlog zakona donosi granicu od 12 tjedana za legalni pobačaj te nalaže da ako su zadovoljeni svi kriteriji za prekid trudnoće, nakon razgovora s ginekologom/injom, pobačaj se može napraviti odmah. Uz to, predloženo je da pobačaj od 12 do 22 tjedna odobrava samo ginekolog/inja uz moguće savjetovanje s drugim stručnjacima, u slučaju specifičnih pitanja po zdravlju žene. Novitet je prekid trudnoće za maloljetnice. Tako prijedlog nalaže da osoba nakon navršenih 16 godina može pristupiti pobačaju uz informirani pristanak, bez autorizacije roditelja. Djevojke mlađe od 16 godina moraju imati pristanak zakonskog zastupnika/ice, osim u slučaju da je prekid trudnoće u najboljem interesu djeteta, o čemu odluku donosi komisija uzimajući u obzir specifičnost situacije u kojoj se djevojka nalazi. Također, njihov prijedlog ne iziskuje obvezno savjetovanje, periode čekanja i odobrenje komisije, to se zamjenjuje informiranim pristankom. Prekid trudnoće vrši se u ustanovama primarne, sekundarne i tercijarne razine kojima je to od Ministarstva odobreno, te u onim stacionarnim ustanovama koje imaju jedinicu za ginekologiju i opstetriciju. Na taj način, smatraju, država će imati nadzor nad ustanovama koje vrše pobačaj. Također, ukida se dobna granica za sterilizaciju (bila je 35 godina) te se dozvoljava svakoj punoljetnoj osobi pravo na odlučivanje o svom tijelu.
Radna skupina ovog prijedloga nalaže da se ‘priziv savjesti’ zamjeni terminom ‘odbijanje vršenja legalnog prekida trudnoće zbog vlastite savjesti i religijskih uvjerenja’. Vezano za to, Grujić je naglasila da ne postoji ni jedan zakon koji regulira priziv savjesti, već da on postoji u religijskim, a ne u sekularnim zakonima. Prijedlog propisuje i obvezu osiguravanja odgovarajućeg broja i rasprostranjenosti ginekologa/inja koji vrše prekid trudnoće. Sukladno tome, ustanove bi trebale odrediti koliki postotak njihovih ginekologa/inja se može pozvati na ‘priziv savjesti’. Također, institucijama se sukladno tomu zabranjuje odbijanje pobačaja, kao što je to trenutno slučaj s određenim bolničkim kolektivima. “Moramo se pitati kako će mladi ginekolozi/inje moći svladati tehnike prekida trudnoće u institucijama u kojima se to uopće ne radi”, kazala Grujić. Dodala je i da je važno da troškovi pobačaja i moderne kontracepcije idu na teret HZZO-a.
Raspravi nakon izlaganja pridružili su se zastupnici i zastupnice pa je tako Mirando Mrsić pozvao zainteresirane na zajedničko kreiranje jedinstvenog prijedloga zakona. Osvrnuo se na cijene zahvata u privatnim ustanovama te je dodao da bi 90 posto pobačaja trebalo biti medikamentoznih. Pohvalio je prijedlog, ali je dodao će ga biti teško realizirati u trenutnoj situaciji te je ukazao na apsurd da liječnici/e koji/e se pozivaju na ‘priziv savjesti’ nemaju problem s vršenjem potpomognite oplodnje. To je potvrdio i doktor Lepušić riječima: “radili bi fine stvari, a druge ne bi.”
Silvija Stanić iz udruge Korak po korak posebno je pohvalila uvođenje maloljetničkih trudnoća u prijedlog zakona. “U našem savjetovalištu, svakodnevno se susrećemo s problemom dostupnosti i posebno nereguliranom pobačaju za maloljetnice”, kazala je i dodala da se zapravo velik broj maloljetničkih trudnoća otkriva dosta kasno, kad već istekne zakonski okvir za prekid trudnoće. Također, kazala je da ona ne bi nužno tražila obvezno savjetovanje, no da bi ostavila tu mogućnost. “Ovim prijedlogom nismo protiv savjetovališta, samo smatramo da ne moraju biti obvezna”, odgovorila je Radačić.
Nives Šikanić Dugić iz Klaićeve bolnice kazala je da u prijedlogu po pitanju maloljetnica postoji problem jer se djevojke od 16 do 18 godina prilikom pobačaja stavlja u opću anesteziju, a takvu vrstu anestezije moraju potpisati roditelji ili zakonski zastupnici. Pozdravila je prijedlog, no dodala je da se u nacrtu zakona ta prepreka treba uzeti u obzir i smisliti način kako joj doskočiti. Kao osoba koja godinama radi s maloljetnicima, kazala je da je najbolja prevencija zdravstveni i seksualni odgoj jer mladi jako malo znaju i jako im je malo provjerenih i točnih informacija dostupno. Osim toga, dodala je da problem stvara i cijena kontracepcije jer mnogi mladi zapravo nemaju financijsku mogućnost kupovine kontracepcije, posebice jer ne žele da im roditelji to znaju.
Maja Mamula iz Ženske sobe osvrnula se na problem seksualnog nasilja te je kazala da unatoč tome što je i sada zakonski u slučajevima seksualnog nasilja dozvoljen pobačaj nakon legalne granice, u praksi je on u tim slučajevima teško dostupan. Također, dodala je da zbog raznih zakonodavnih procedura i financijskih prepreka žrtve nasilja često vode utrku s vremenom za obavljanje zahvata.
Marina Škrabalo iz zaklade Solidarna za kraj je naglasila da ovakav prijedlog treba ići u javnu raspravu i doprijeti do svih gradova Hrvatske te je dodala da unatoč trenutnoj klimi, provedene ankete pokazuju da većina građana i građanki podržava pobačaj u zakonskim okvirima.
Na kraju su kreatori/ice prijedloga dodali da ‘priziv savjesti’ treba regulirati u cijeloj medicini, ne samo na području reproduktivnog zdravlja te su dodali da unatoč okruženju i klimi u kojoj se nalazimo su željeli pokazati da “mala grupa ljudi može nešto pokrenuti, da postoji alternativa”.
Sukladno tomu, pozvali su Vladu RH da uputi Prijedlog zakona o sprječavanju i prekidu trudnoće u javnu raspravu.
Inicijativu i Prijedlog zakona pozitivno su ocijenile Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, Pravobraniteljica za djecu i Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom.
*Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
