Na 12. Sensi Knjiškog moljca održanoj ovog ponedjeljka u Dokukinu KIC pokušalo se odgonetnuti zašto su dečki još uvijek loši, a možda još i gori!
Knjiški moljac je emisija na Radio Studentu koju vode Izabela Šegedin i Ema Marača, a radijski eter povremeno zamijene drugim formatom te se ukažu u Dokukinu KIC. Moljčicama se na ovoj Seansi pridružila gošća, prevoditeljica i kulturna kritičarka Karla Kurtoić. Temom mizoginije i loših dječaka uigrani se duo bavio u auditivnoj formi u emisijama Lošy Dečky i U tom grlu reži Thompson, u kojoj je gostovala Karla Kurtoić.
Prije samog početka Seanse i oni_e koji_e nisu pročitali_e opis događaja, pogledali vizual koji ga najavljuje ili se informirali_e na neki treći način, mogli_e su shvatiti o čemu će biti govora. Događaj je počeo video projekcijom prebildanih muškaraca koji vježbaju u teretani, a nauljena tijela i mišiće pred eksploziju pratila je glasna i nabrijavajuća pop muzika.
Suvremena mizoginija stvar je kontrole
Mizoginija se, prema hrvatskom jezičnom portalu, definira kao “bolesna mržnju muškaraca prema ženama”. Ipak, Ema je istaknula da je mizoginija više od osjećaja.
“Nije samo mržnja, nije da su ljudi koji osjećaju mizoginiju puni mržnje kada djeluju inspirirani mizoginijom. U knjizi Down girl Kate Mane analizira mizoginiju, a poglavito je inspirirana mizoginijom Donalda Trumpa. Mane piše da mizoginija nije nediferencirana mržnja prema ženama jer to u našem pomahnitalom kapitalističkom društvu jednostavno nema smisla, nije isplativo. Mane piše: “zašto bi muškarac omalovažavao žene koje ga s divljenjem gledaju, zašto bi grizao ruku koja mu pomaže, koja ga poštuje. Mizoginija nije samo mržnja, ona kažnjava neposlušne žene i etiketira ih kao vještice, kučke, kurve i feminacije”, priča Marača.
Objasnila je da Trump nije mizogin na tradicionalan način, kao kad je mizoginija u pedesetima moralistički kritizirala žene radi njihovog seksualnog života, interesa i želja. Naprotiv, on rado zapošljava žene na visokim pozicijama dok su mu vjerne i dok su poslušne, dok ga ne kritiziraju. Parafrazirajući autoricu, Ema Marača zaključuje da Trump ne podcjenjuje ženske talente i sposobnosti već ih prepoznaje i koristi za svoj dobitak. Zaključuje da je suvremena mizoginija stvar kontrole.
Koja je razlika između seksizama i mizoginije?
U istoj knjizi je objašnjena i važna razlika između seksizma i mizoginije.
Prema Mane „seksizam je ideologija, a mizoginija je praksa. Dok mizoginija podržava norme, seksizam služi opravdavanju tih normi, uglavnom putem ideologije navodnih prirodnih razlika muškaraca i žena, s obzirom na njihove talente, sklonosti, interese.”
Ema je pojasnila da seksist vjeruje u mušku superiornost nad ženama u muškim područjima ili da su muškarci manje talentirani za ženski kodirane aktivnosti, poput kućanskih poslova, emocionalnog rada i brige za djecu. S druge strane, mizoginist želi vjerovati da su seksisti u pravu, ali se paralelno boji da su u krivu.
Na tu temu su istaknule umjetnicu, aktivistkinju i internet ličnost Sonju Sajzer koja je napisala članak za VoxFeminae pod naslovom „Antirodne politike, mržnja ili borba oko resursa”. U tekstu piše da je mizoginija internalizirano vjerovanje da su muškarci nešto primarno, a žene nešto sekundarno i da samim time muškarci polažu pravo nad resursima ovog društva, a žene mogu pristupiti tim resursima jedino uz dobru volju muškaraca koji će te resurse podijeliti s njima. Sajzer smatra problematičnim nazivanje ženomrscem muškarca koji izražava mizoginiju. Ona obrazlaže da je mizoginija bliže uvjerenju da je žena resurs te da se mizogini ljudi bore očuvati društvo unutar kojeg muškarci imaju većinu društvene, ekonomske i političke moći, a žene su podređene.
Različiti tipovi mizoginih dječaka
Nakon teorijskog uvoda Izabela se osvrnula na terminologiju kojom se imenuju razni tipovi mizoginih dječaka, a kasnije muškaraca. Prvi na redu je vječni klasik odnosno bad boy, termin koji je bio uvriježen još ranih 2000-tih godina, a Izabela je pojasnila da je njegova nova iteracija fuck boy. Odnosno, onaj koji žene ne poštuje na seksualnom planu i tretira ih kao zamjenjive.
“Njegova suprotnost, naoko, je bio soft boy, nježan i brižan muškarac iza čije se fasade ponekad skriva mizoginija”, kazala je Šegedin.
Dodala je termine nice guy, dečko koji je drag prema ženi jer želi nešto od nje dobiti zauzvrat i incel što doslovno znači u celibatu bez svog pristanka. Kao zanimljiv termin koji je zamijenio soft boya istaknula je performative male. Specifičan je po tome što se krasi onim osobinama koje žene navodno žele – on čita, sluša žensku glazbu, oblači se moderno, nježno, a ispod te fasade se zapravo kriju problematična mišljenja. Performative male kritizira stav da je mizoginija rezervirana samo za desničare i konzervativne ljude već otkriva i naglašava da se problematični stavovi kriju i kod liberalnih i ljevičarski nastrojenih muškaraca.
Razgovor o terminima Izabela je zaključila opažanjem da je nekadašnji boy prešao u male što je važno podcrtati jer se muškarce više ne tretira kao dečke koji su malo zastranili ili su nezreli. Riječ je i o muškarcima, odnosno odraslim ljudima.
Heteroseksualna muška kultura je homoerotska
Knjiške moljčice su, da bi što kvalitetnije objasnile pojam mizoginije, skovale pojam homokulturni. Za njega ih je inspirirala Marilyn Fray svojim djelom The politics of reality – essays in feminist theory.
“To da su muškarci heteroseksualni znači samo da se upuštaju u seksualne odnose sa ženama. Gotovo sve što ima veze s ljubavi kod heteroseksualnih muškaraca vezano je isključivo uz heteroseksualne muškarce. Ljudi kojima se dive, obožavaju, štuju, kojima odaju počast, koje obožavaju, idoliziraju i ostvaruju duboku povezanost, od kojih su spremni naučiti i od kojih su spremni učiti te čije poštovanje, divljenje, priznanje, štovanje i ljubav priželjkuju to su u velikoj mjeri drugi muškarci. Od žena žele odanost, uslužnost i seks”, piše Fray.
Nastavno na to, Fray zaključuje da je heteroseksualna muška kultura homoerotska. Moljčice su objasnile da je performans hipermaskuliniteta zapravo namijenjen drugim muškarcima, da ga vide i dive mu se što je u svojoj srži nalik dragu.
Karla se u obranu ranije argumentacije referirala na Simone de Beauvoir koja je objasnila da muškarci svoj maskulinitet kao izgrađeni identitet roda grade u odnosu na feminino. Smatrala je da rod nije fiksna nego fluidna kategorija, a nastavno na to Judith Butler zaključila je da je rod performans. Karla je objasnila da je rod ispoljavanje nečega što je internalizirano na temelju očekivanja društva.
“Rod je niz radnji, stilizacija vlastitog tijela i ponašanja. To znači da je rod način ograničavanja stvarnosti”, kazala je Kurtoić.
Na kraju je Karla postavila pitanje ima li za nas same smisla vlastiti performans kojeg smo izgradili i koji smo prihvatili kao naturaliziran.
Što je Mar-a-lago?
Idući fenomen kojeg su objasnile jest Mar-a-lago. Kazale su da on označava žene u Trumpovim krugovima koje mijenjaju svoj izgled da bi izgledale plastičnije te se prikazale više seksualizirano. Moljčice su istaknule da je to zapravo lice drag kraljice, koje je u ovom slučaju prihvatljivo za konzervativce jer naglašava odvojenost pojmova muškarac i žena.
Mar-a-lago lice signalizira da takva žena nikad neće postati subjekt te si dozvoliti da bude išta više od seksualnog objekta potrebnog patrijarhatu.
Nastavno na ranije spomenuti klasni i ekonomski aspekt, koji je duboko isprepleten s mizoginijom, zaključile su da je u srži svega ekonomski aspekt – odnosno da je Mar-a-lago izgled prihvatljiv jer je izgled bogatstva.
Žene kao posjed, mišljenje koje se cijeni je muško
Osim razgovornog dijela, ova Seansa je obilovala zanimljivim video projekcijama. Moljčice su na društvenim mrežama pitale žene da s njima podijele svoja iskustva s mizoginijom te skrojile sjajan video koji se sastojao od auditivnih osobnih iskustava žena popraćenih referencama macho muškaraca iz pop filmova.
Pred kraj Seanse “ukazala” se Lovorika Bombardirevič Fatalić, ideja u obliku fikcije stara 10 tisuća godina, heroina koja je dejtala sve donđovanije zapadnog književnog kruga. Lovorika je na duhovit i originalan način sumirala važne poante. Podcrtala je da muškarci nerijetko žene tretiraju kao posjed, više cijene muško mišljenje te se performativno seksaju kako bi ispunili formu seksa instaliranu pornografijom. U svom 10 tisuća dugom životu dejtala je mnogobrojne muškarce, ali se nije usrećila.
Za kraj je svim ženama koje dijele njezino iskustvo poručila: “Ne moraš bit s njima, ne treba ti to!”
Cijela Seansa je zaključena vječnim hitom Fernando grupe Abba, gromoglasnim pljeskom i pokojim uzvikom.
