U ponedjeljak navečer Kinoteka Zlatna vrata ugostila je projekcije i tribinu na temu Biti drugačiji – netolerancija i nasilje prema drugima i drugačijima, koja je zainteresirala pristojan broj, mahom mlađih, Splićana. U duhu naziva tribine, posjetitelje su štitile policijske snage.
Split je provincija male države, ali po pitanju građanskog aktivizma sve je jači
– Što je ekonomska kriza veća, to je bolja pretpostavka za fašizam. Hrvatska se sada ne razlikuje previše od drugih mjesta u Europi – smatra Dragan Markovina, povjesničar sa splitskog Filozofskog fakultet. Istaknuo je kako je devedesetih bilo bitno isključiti se, napraviti razliku između nas i Jugoslavije, ali i kako je u tradiciji mediteranskih gradova izgradnja zidova i bedema. – U Splitu su uvijek bili surovi prema onima koji su drugačiji, sjetimo se odnosa prema redikulima, od simpatija do iživljavanja – podsjetio je Markovina. – Mi imamo iskustvo granice. Prije 20 godina ljudi su izabrali bedeme i zatvorenost. Nitko se ne pita zašto u Splitu nema talijanske manjine koja je nestala 60-ih. Kad je tome tako, nije problem isključiti nekoga tko ima drugačiju boju kože – smatra on.
– Da li je Split specifičan? – pitala je Barbara Matejčić, novinarka H-altera i moderatorica tribine, Vladimira Matijanića, novinara Slobodne Dalmacije. – Split je provincija male države. Najživlja intelektualna scena su Književni krug i Verbum. Imamo te ljude koji su zapeli u književnosti 19. stoljeća i ljude koji misle da je grozno ne biti Hrvat katolik. Sve što se događa u gradu je posljedica toga što je Split ograničio svoje intelektualne potencijale. Sveučilište je zakazalo – odgovorio je Matijanić.
Marko Mlinar, aktivist i član većeg broja udruga, istaknuo je kako je Split po pitanju građanskog aktivizma sve jači. – Dio Mediterana uvijek više voli ćakulat za stolom nego vani prosvjedovati – dodao je. Također je podsjetio na Dan holokausta o kojem se, prema njegovom mišljenju, nedovoljno govori, kao i o činjenici da je u Splitu osnovan prvi talijanski partizanski odred. – U Splitu ima sve više ljudi koji žele iskazati otpor. Građanski bunt se probudio za vrijeme prvog Pridea – zaključio je Mlinar.
Ima li koja ulica u Splitu nazvana po ženi?
Saznali smo i odgovor na pitanje kako ekonomska kriza utječe na žene. – Slabe skupine u društvu prve padaju kao žrtve. Sa većim strukturnim pritiscima u društvu nasilje nad ženama se povećava, prve dobiju otkaz, povećava se i obiteljsko nasilje – rekla je dr. sc. Valerija Barada, sa Odjela za sociologiju Sveučilišta u Zadru. – Od izgradnje društva i Nade Dimić došli smo da toga da su opet marginalizirane. Ima li koja ulica u Splitu nazvana po ženi? – nadovezao se Markovina.
Objašnjeno nam je i zašto se smatra da diskriminiraju niskoobrazovani ljudi. Barada je rekla kako je prema istraživanju iz 2009. pokazano da su dva prediktora za toleranciju godine i stupanj obrazovanja – mlađi i obrazovaniji su tolerantniji. – Ali ne mora to biti formalno obrazovanje. Čovjek koji upija razne sadržaje i educira se presudan je za razvoj društva – istaknula je.
Mlinar je zatim pročitao članak iz Zakona o suzbijanju diskriminacije i ustvrdio kako osude, kada se i dogode, nisu dovoljno vidljive u medijima. – Bilo bi bolje da su, umjesto novčane kazne, ti ljudi sudjelovali na predavanjima, radionicama, objašnjavali da nisu bili u pravu.
Konačnih rješenja nema. Pogledajte Smisao života Monty Pythona!
Djevojka iz publike je svojim kratkim govorom u kojem se zapitala tko smo mi da iz svoje perspektive gadimo druge, i što možemo postići da se kolektivna svijest promijeni, zaradila najveći pljesak večeri. – Vi ste početak promjene svijesti – odgovorila joj je Matejčić.
– Volontirajte u udruzi, ako nema udruge koja vas zanima, probajte nešto napraviti u školi među vršnjacima. Ako ništa, budite dio gerilskih akcija – savjetovao je Mlinar. – Društveni autoriteti stvorili su naopaku sliku poželjnih vrijednosti. Ja sam u srednjoj bio ponosan biti dio manjine, ali pošto većina ljudi ne voli biti u manjini, možda je odgovor organizirano okupljanje – predložio je Markovina.
Kako pomiriti suštinski različite stavove, zanimalo je mladića iz publike. Za primjer je naveo odnos Crkve i gay populacije u kojem svatko ima svoje jednoumlje i misli da onaj drugi nije u pravu. – Čitavo pitanje je konstruirano kao da se radi o ravnopravnim pozicijama. Sa fašistima nema pregovora. Ne može se nekome ukidati građanska prava – rako je Markovina i zaradio pljesak. – Ključni podatak je kako se netko drugi osjeća. Treba prestati gledati prvo sebe, već prvo gledati drugog – ponovo je uslijedio pljesak.
Za kraj, nakon gotovo sat ipo rasprave, postavljeno je pitanje koje je rješenje za mlade, što bi oni trebali uraditi da se stvari promijene. – Bilo bi strašno da ljudima od 16-17 godina govorimo kakvo je rješenje… Konačnih rješenja nema. Pogledajte Smisao života Monty Pythona – savjetovao je Matijanić. – Mlađi ljudi su u godinama kada je prirodno da se bune… Bunite se! – rekao je Markovina.
– Svima nedostaje razgovora i dijaloga, nema rješenja u jednoj rečenici. Intencija tribine je poticanje na razmišljanje, komunikaciju. Upoznajte se ljudi! – zaključila je tribinu Matejčić.
