I tako je gospođa s dojkom koja se ne vidi, ali je zato u dječjim ustima, izazvala polemike. Da je gospođa u kupaćem kostimu s prstohvatom Photoshopa, stvari bi bile u redu.
Što je to šokiralo svijet u tolikoj mjeri?
Napravimo rezime: dijete (u nekim medijima je informacija da dječak ima četiri, negdje tri godine) stoji na stolici i majka ga doji. Radi samog položaja, ono izgleda veće nego što uistinu je. Pitanje broj jedan: do kada je u redu dojiti?
Zatim – naslov “Are you mom enough?” (Jesi li dovoljno majka?) koji, u kombinaciji s fotografijom dojenja može izazvati srdžbu i negodovanje kod majki koje nisu dojile (bilo radi situacije ili osobnog izbora). Jer, tko je vidio nečije majčinstvo projicirati kroz nešto tako prolazno kao što je dojenje (živimo u zemlji gdje tijekom prvog mjeseca života djeteta između 30%-50% majki odustane od dojenja).
Apsurdna stvar je to što članak najavljen navedenom naslovnicom zapravo govori o – attachment parenting-u ili po naški – povezujućem roditeljstvu. Kako mi volimo sve što zvuči imalo “egzotično”, onda takav odgoj zovemo AP-om. Kako super, ne? Fotografkinja je odabrala upravo tu fotku iz serije fotografija o produženom dojenju kako bi prikazala da ne postoji “tip” žene koja prakticira takav odgoj.
Radi se o tome da dijete odrasta s obitelji. Ne kao neovisan subjekt. Produženo dojenje (da, produženo dojenje) je ono kada dijete koje hoda konzumira mlijeko svoje majke, ne kravlje. Na prvu je možda šok, ali krave stvarno ne “daju” mlijeko za našu djecu (i da, mliječni zubi nose to ime s razlogom), nošenje i co-sleeping (zajedničko spavanje), te fizičko nekažnjavanje su okosnice “povezujućeg roditeljstva“.
Pročitala sam komentar da se ono svodi na isključivo stavljanje djetetovih potreba ispred potreba roditelja. Isključivost je u načelu loša stvar i može se dogoditi svima. Ne bih to usko vezala uz načine roditeljstva. I konvencionalno može biti vrlo, vrlo isključivo i samim time loše, u oba slučaja za dijete.
Kako su i fotografija i naslov osmišljeni na način da podignu prašinu, što je u redu, odlučila sam ne stvoriti negativno mišljenje o istome. Jedini problem je što su isključili muškarce. Roditeljstvo je činidba minimalno dviju osoba. Nigdje se otac ne spominje. No, dobro.
Vratimo se na dojenje. Do kada JE u redu dojiti? Do kada protagonistima odgovara. Niti dana duže. Nedavno sam prisustvovala raspravi unutar grupe od 20ak ljudi od 18-25 godina. Ono što je mene začudilo je to što je (velika većina) muške populacije (uz onu standardnu većinu žena) bila totalno dojenje-friendly, bez seksualnih konotacija niti ograničenja. Po principu: ako njima odgovara, dobro je. Dočekao me je nespremnu čvrsti stav djevojke da majka ne smije dojiti u javnosti – kao, to je amoralno i nije prikladno otkrivati dojke, te je njezino mjesto u WC-u, ukoliko ne postoji alternativa. Kada nam je došla marenda, pitali smo je hoće li sada ići pojesti svoj sendvič u određene odaje.
Interesantno je do beskraja kako danas, kada ne možeš otvoriti novine bez da te nečije bradavice lupe po nosu, fotografija majke i dojenog djeteta može uznemiriti toliko duhova. Svi imamo neki “okidač” koji nas pokreće na reakciju. Često je to nerazumijevanje. Nekada strah. Ponekada žaljenje. I to je u redu. Ali dajte, pustite dijete da gušta na miru.
I pročitajte članak do kraja, tako vam svega!
