Uznemiravanje muškaraca na ulicama članak je gostujućeg blogera Patricka McNeila. McNeil završava magisterij ženskih studija na Sveučilištu George Washington u Washingtonu. Njegov se rad fokusira na to kako homoseksualni ili biseksualni muškarci doživljavaju uznemiravanje na ulicama, te na koji se način ova vrsta uznemiravanja razlikuje od rodno utemeljenog uznemiravanja žena.
Na putu prema poslu, dok sam čekao autobus, pristupio mi je jedan muškarac i pitao me za vozni red autobusa. Zatim je pitao da li mi se sviđa. Postalo mi je neugodno i nisam bio siguran na koji način reagirati. Potom me pitao volim li veliki crni k**** i želim li vidjeti njegov. Njegova agresivnost bila je nepoželjna i trebalo mi je neko vrijeme da ga uvjerim kako nisam zainteresiran. Jednom drugom prilikom doživio sam maltretiranje jer sam se kroz postaju podzemne željeznice držao za ruku s dečkom. Koliko god bih želio da su ovakvi incidenti rijetki oni to, na žalost, nisu i upravo to predstavlja stvarnost većine homoseksualnih ili biseksualnih muškaraca.
U posljednje vrijeme puno slušamo o uznemiravanju žena na ulicama i dok fokus na rodno utemeljeno uznemiravanje žena zahtijeva još više pozornosti od one koju trenutno dobiva, potrebno je pažnju posvetiti i uznemiravanju muškaraca kao srodnog problema. Ranije ove godine, kao dio svog magistarskog rada na Sveučilištu George Washington, proveo sam istraživanje o javnom uznemiravanju homoseksualnih i biseksualnih muškaraca. Ispitao sam 331 muškarca diljem svijeta o njihovim iskustvima i njih je oko 90% odgovorilo kako su ponekad, često ili uvijek uznemiravani, ili im se nameće osjećaj nepoželjnosti na javnim mjestima zbog njihove seksualne orijentacije.
{slika}
No, uznemiravanje homoseksualnih i biseksualnih muškaraca vrlo je komplicirano. Njih se napada jer su muškarci i jer se u određenim stupnjevima i u određenoj mjeri njihova muškost smatra upitnom. To je oblik nasilja koje se odvija u heteroseksualnom društvu, društvu koje pokušava nametnuti tradicionalne rodne norme i ponašanje. Uznemiravanje koje su doživjeli moji ispitanici razlikovalo se po seksualnoj orijentaciji napadača. Dok se maltretiranje od strane homoseksualaca ili biseksualaca svodilo na zviždanje ili određene seksualne dodire, heteroseksualni su napadači bili skloniji drugim metodama kao što je psovanje, izgovaranje homofobnih komentara, namjerno sprječavanje prolaska ili praćenje.
Mnogo je muškaraca izjavilo kako se na javnom mjestu trudi ponašati muževnije kako bi izbjegli uznemiravanje. Upravo to smatram uznemiravajućim u ovom obliku nasilja. Iako se događa rjeđe od uličnog uznemiravanja žena, ono svejedno opterećuje homoseksualne i biseksualne muškarce. Uz to, 69% ispitanika reklo je kako izbjegava određene četvrti, njih 67% izbjegava gledanje drugih u oči, a 59% ih je izjavilo kako odabiru alternativne pravce kako bi izbjegli uznemiravanje. Ni žene ni muškarci ne bi trebali osjećati strah dok hodaju ulicom, idu u trgovinu ili se voze podzemnom željeznicom, a pogotovo ne bi trebali mijenjati svoja radna mjesta ili mjesta stanovanja kako bi izbjegli neželjenu pažnju. Ovo je ogroman društveni problem oko kojeg se nešto mora poduzeti.
{slika}
Prvo, moramo naglas reći da smo svjedoci javnog uznemiravanja i moramo potaknuti što više ljudi da počnu javno govoriti o ovom problemu. Takvim djelovanjem možemo napredovati k stvaranju kulture koja u potpunosti odbacuje sve oblike javnog uznemiravanja žena i muškaraca. Drugo, moramo naučiti više o uznemiravanju na ulicama. Novoosnovana neprofitna organizacija Stop uznemiravanju na ulicama planira provesti nacionalnu studiju koja bi nam pružila podatke o uznemiravanju kako žena, tako i muškaraca i o posljedicama koje uznemiravanje ima na njihove živote. I, konačno, moramo početi pričati o uznemiravanju jer se ono i upravo sad događa. Ono se događa svagdje i o njemu svi moraju znati.
Prevela i prilagodila: Mirna Šimunović
