U ponedjeljak, 25. veljače, u knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića održana je tribina Paralelni svjetovi pod nazivom “O feminističkoj književnoj kritici“, na kojoj je predstavljena knjiga “Uvod u feminističku književnu kritiku“, autorica Lade Čale Feldman i Ane Tomljenović. Gošće i gosti tribine koji su, pod vodstvom Kristijana Vujičića, razgovarali o knjizi, ali i o samom postojanju feminističke književne kritike, bili su komparatisti i profesori Filozofskog fakulteta u Zagrebu Lada Čale Feldman, jedna od autorica knjige, i Dean Duda, urednik knjige.
Profesor Duda uvodno je započeo s razmatranjem važnosti knjige i njenog dvostrukog karaktera – onog književnoteorijskog, ali i polemičkog. “Uvod u feminističku književnu teoriju” ima i epistemološku i feminističku važnost jer preispituje književnost kao patrijarhalnu instituciju, kao i doprinos feminističke kritike u promjeni iste. Kao primjer književnosti kao patrijarhalne institucije Duda navodi sam početak zapadne književnosti, povratak Odiseja u svim muškim identitetima, gdje žena ostaje podređena i u sjeni. U tom smislu, postoje dva načina na koji se feminizam može promatrati: kao opozicijska kultura, koja reproducira patrijarhalnu, i kao alternativna kultura, koju Duda, na neki način, smatra utopijskom.
Profesorica Čale Feldman osvrnula se na pitanje postoji li uopće feministička kritika, što smatra neospornim, zbog čega je u knjizi zastupljen polemički pristup kulturi u cjelini koja je, na svim razinama, prožeta društvenom regulacijom seksualnosti. Upravo iz tog razloga autorice su se u knjizi nastojale kretati između napada na postojanje feminističke kritike, s jedne strane, i samorazumljivosti njenog postojanja, s druge strane. Feministička književna kritika nužno je povezana s feminističkom kritikom svih drugih područja kako bi se cjelovito objasnila podređenost žena i institucije koje je uzrokuju.
Pred kraj same tribine riječ je dobila i druga autorica, Ana Tomljenović, znanstvena novakinja na Odsjeku za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu, koja se dotaknula jednog od poglavlja knjige o (povlaštenoj) psihoanalizi. Tomljenović navodi kako u knjizi ne povlašćuju niti jednu školu mišljenja već nastoje psihoanalizu i feminizam povezati u produktivniji diskurs na temelju njihovih zajedničkih točaka.
Kako je Duda naveo, jedna od glavnih specifičnosti feminističke kritike jest to što “predstavlja korektiv koji pokazuje gdje smo stali, a nismo trebali”, zbog čega je njena vrijednost u stvaranju pravednijeg i rodno osviještenog svijeta neosporna.
