Inspirirana djelom Josipe Vancaš, “ženom rijetke vrijednosti”, kako ju je nazvala njezina suvremenica Dragojla Jarnević, Zaklada Zamah iz Zagreba pokrenula je inicijativu za dodjelu nagrade za dobrotvorku godine.
Nagradom se nastoji naglasiti važnost doprinosa žena kroz filantropiju u izgradnji zajednice, podići svijest u javnosti o ženama koje nesebično pomažu zajednici darujući svoje vrijeme, stručnost i novac…
Za titulu dobrotvorke godine moguće je predložiti ženu koja svojim djelovanjem pridonosi jačanju uloge žena u društvu, potiče druge osobe na filantropiju, ima pozitivan utjecaj na život zajednice te sudjeluje u davanju priloga jednoj ili više neprofitnih organizacija. Zaklada želi poduprijeti žene u Hrvatskoj da prepoznatljivije i svjesnije koriste filantropiju za društveni boljitak i položaj žena te tako omoguće promjene u društvu.
U procesu kandidiranja svatko može predložiti svoju kandidatkinju pomoću obrasca za prijavu koji je dostupan na stranici Zaklade Zamah http://www.zamah.hr/pocetna/4-najnovije-vijesti/82-nagrada-za-dobrotvorku-godine
Proces izbora bit će javan, a svaki će posjetitelj/ica Zamahove internetske stranice moći dati svoj glas predloženim kandidatkinjama.
Dobrotvorka godine može biti državljanka RH koja
- svojim djelovanjem pridonosi jačanju uloge žena u društvu
- ima pozitivan utjecaj na život šire društvene zajednice kojoj vidljivo pridonosi svojim djelovanjem
- sudjeluje u dobrotvornim akcijama i/ili davanju priloga jednoj ili više neprofitnih organizacija
- daje doprinos za javnu dobrotvornu akciju
- potiče i usmjerava druge na davanje potpore organizacijama koje djeluju na rješavanju problema u zajednici
- potiče druge osobe da postanu dobročinitelji
Dobrotvorki godine novčana će nagrada biti dodijeljena na svečanosti u prosincu.
Zašto Josipa Vancaš? (1821.-1910.)
O toj ženi rijetke vrijednosti Zaklada Zamah doznala je slučajno, prilikom istraživanja o povijesti filantropije u Hrvatskoj. Odlučila je ustanoviti nagradu za dobrotvorku godine i nazvati je njezinim imenom.
Ona nije ostavila nikakav trag u književnosti, a veći je dio ilirske književnosti postao i ostao zahvaljujući njoj, njezinoj financijskoj potpori, moralnoj podršci i brizi.
O njoj povijest uglavnom šuti, a u mnogome je zaslužna za velika i nezaboravna djela. Ona je pionirka i okosnica ženskog osvješćivanja, okupljanja i učenja o vlastitu narodu. Nesebično je, uporno i do kraja života pomagala brojnim pripadnicima ilirskog pokreta – u kući Vancaševih u zagrebačkoj Opatičkoj ulici predloženo je osnivanje “Matice Ilirske”, ondje su se svakodnevno sastajali Ljudevit Gaj, Dimitrije Demeter, Vjekoslav Babukić, Ljudevit Vukotinović, Stanko Vraz, Petar Preradović, Ivan pl. Trnski, Bogoslav Šulek, Ivan Mažuranić (hrvatski ban- od godine 1873. do 1880.), Ivan pl. Kukuljević, biskup Strossmayer i niz drugih jednako oduševljenih, iako manje poznatih Ilira, a Vatroslav Lisinski ondje je prvi put slušao arije iz svoje opere “Ljubav i zloba”. Istinska dobrotvorka mladih Ilira, svesrdno je pomagala i Ilirskoj čitaonici, Gospodarskom društvu, Narodnom muzeju i Matici ilirskoj (prvi su prilozi za osnivanje Matice skupljani u njezinu domu). Pomagala je rodoljubne i dobrotvorne akcije, sirotinju i siromašne đake. Zvali su je majčicom Ilira, narodnom našom vilom, prijateljicom književnosti, a zbog ljepote i zagorskom ružom, nježno je spominjali, voljeli je i cijenili.
Dragojla Jarnević iz Karlovca, jedina umjetnica u krugu Ilira, nakon prvog je susreta s njom oduševljeno zabilježila: “Današnji dan nadoknadio mi je drugih trideset i zadovoljno ću leći na počinak osvjedočena, da sam razgovarala sa ženom rijetke vrijednosti”.
Zaklada Zamah Vas poziva da se uključite u potragu za današnjim ženama ‘rijetke vrijednosti’!
