U fokusu

izvještaj 'Ljudska prava u Hrvatskoj'

U 2018. na udaru prava na reproduktivno i seksualno zdravlje žena, prava LGBTIQ+ osoba i prava nacionalnih manjina

U 2018. na udaru prava na reproduktivno i seksualno zdravlje žena, prava LGBTIQ+ osoba i prava nacionalnih manjina

Kuća ljudskih prava Zagreb objavila je izvještaj Ljudska prava u Hrvatskoj: pregled stanja za 2018. godinu koji pruža uvid u kršenja, probleme, izazove i prijepore u području zaštite i promicanja ljudskih prava koji su obilježili 2018. godinu. Izvještaj je nastao na temelju cjelogodišnjeg monitoringa i provedenih intervjua s više od 50 organizacija civilnog društva te članova akademske zajednice.

Kuća ljudskih prava Zagreb danas je na konferenciji za javnost predstavila cijeli izvještaj. Pročitajte njihovo priopćenje u nastavku:

Izvještaj pokazuje da je trend snažne društvene polarizacije na konzervativne i liberalne vrijednosti nastavljen i u 2018. godini. Na društvenu polarizaciju dodatno su utjecale dvije narodne referendumske inicijative, stanje u medijima i pritisci kojima su novinari izloženi zbog sudskih postupaka te dodatno urušavanje javne funkcije HRT-a. Na udaru negativnih društvenih tendencija u 2018. godini su se našli prava na reproduktivno i seksualno zdravlje žena, prava LGBTIQ+ osoba i prava nacionalnih manjina

Usprkos donošenju Zakona o zaštiti zviždača, ni u 2018. godini ljudska prava nisu bila visoko na listi prioriteta Vlade i Hrvatskog sabora. Nakon višegodišnjih kašnjenja, Hrvatska je i dalje bez temeljnih javnih politika zaštite i promocije ljudskih prava, poput Nacionalnog plana zaštite i promocije ljudskih prava, Nacionalne politike ravnopravnosti spolova i drugih javnih politika. Hrvatska je propustila ratificirati važne međunarodne konvencije poput Europske socijalne povelje (revidirane) i UN-ove Konvencije o sprječavanju prisilnih nestanaka. 

Iako je u 2018. godini usvojeno niz mjera koje imaju za cilj unaprijediti ekonomsku situaciju građana/ki i zemlje, velike nejednakosti postoje između urbanih i ruralnih područja u kojima se bilježe veće stope nezaposlenosti i siromaštva. Oko 20 posto građana živi u riziku od siromaštva. Nejednakosti između urbanih i ruralnih područja najviše pogađaju ugrožene i marginalizirane društvene skupine. Pristup socijalnim uslugama, tržištu rada, zdravstvenoj zaštiti i obrazovanju otežan je osobama s invaliditetom, ženama, djeci i mladima.