Vijesti

06.09.2019. 13:00:59 - CŽS/Libela

do 01. listopada 2019.

Uredništvo časopisa Treća raspisuje poziv za 21. broj na temu ŽENE I RAD

Genealogija ženskog rada povijesno je drugačija od genealogije muškog rada. Feministkinje poput Silvije Federici, Marie Mies i Leopoldine Fortunati, ili recentnije, teoretičarke socijalne reprodukcije kao što su Tithi Bhattacharya i Cinzia Arruzza, s različitim naglascima i ulaznim točkama u temu, ukazuju da analiza opresije žena u kapitalizmu mora uključiti rodno-spolnu podjelu rada, kontrolu nad ženskim tijelima, pitanje neplaćenog kućanskog i šireg reproduktivnog rada te transformaciju heteronormativnog obiteljskog nukleusa, historizirajući navedeno kao važan element akumulacije kapitala, i na globalnom Sjeveru i na globalnom Jugu. Istovremeno, ostvarivanje radničkih prava postaje sve otežanije za sve veći broj ljudi diljem Europe i svijeta, dok je o potencijalima za značajnije intervencije u raspodjelu moći između kapitala i rada još teže govoriti, čak i uz povremene aktivacije prosvjednih inicijativa protiv mjera štednje te proboje tzv. demokratsko socijalističkih kandidata_kinja u polje predstavničke politike.

Odnos roda i rada potrebno je sagledati imajući u vidu različite geopolitičke kontekste te premreženost imperijalističkih i neokolonijalnih silnica. Europska unija i njezino tržište rada pokazalo se duboko raslojeno, ne samo u rodnom, već i rasnom te klasnom ključu. Dok EU zaoštrava legislativu protiv migranata, "ljudi bez dokumenata", osporavajući im građanska i radnička prava, učinci krize u Europi, pod utjecajem konzervativnih i ultradesnih tendencija te prateće retradicionalizacije društva, a slijedom porasta potražnje u području kućanskog rada i rada brige, pojačavaju feminizaciju migracija.

U 21. stoljeću industrijska proizvodnja robe s globalnog Sjevera dobrim je dijelom outsourcana na kapitalističku periferiju s jeftinijom radnom snagom, uz fleksibilizaciju u svim domenama rada. Fleksibilizacija je varljiv pojam jer je idejom većeg manevarskog prostora u organizaciji radnog vremena maskirala novo derogiranje tržišta rada i urušavanje radnih prava. Ona ne znači da je tržište postalo "tolerantnije", nego da su se radno vrijeme i tehnologija poslovne komunikacije prelili u privatno vrijeme globalnih radnica i radnika, dovodeći do pojave koju feministička teoretičarka Mariarosa Dalla Costa naziva "feminizacijom" ili "globalnom kućanizacijom" rada. Time želi sugerirati da cijelo tržište rada danas generira potplaćenost, nezaposlenost, socijalnu nesigurnost i prekarne radne uvjete kakve su stoljećima trpjele politički i ekonomski marginalizirane žene, izuzete od imovinskog i obrazovnog cenzusa, minimalno ili nikako društveno vrednovane, neplaćene ili potplaćene.

Dvadeset i prvi broj časopisa Treća kritički će se baviti načinima na koje novi oblici neoliberalne i neokolonijalne eksploatacije radništva, odnosno ekonomska kriza i financijalizacija posebno pogađaju žene, te kako u kontekstu kapitalističkih ekonomskih odnosa razmatrati eksploataciju i opresiju žena, biološko-reproduktivni rad, rad u domeni šire socijalne reprodukcije, afektivni rad, rad brige i njege, ženski aktivistički rad, volonterski rad, rad u kulturi i umjetnosti, te još uvijek dominantno ženski rad na "održavanju domaćinstva i obitelji".

Neki od ključnih marksističkih pojmova, kao što su produktivnost, klasa, višak vrijednosti, akumulacija kapitala itd. moraju biti preispitani u svjetlu tretmana roda u specifičnim povijesnim kontekstima i  unutar feminističkih teorijskih okvira. Treba staviti naglasak na njihovu novu političku artikulaciju, koja će biti u stanju prepoznati i prevrednovati kontinuiranu društvenu, političku i ekonomsku instrumentalizaciju ženskog rada, kojom često bivaju zahvaćene i druge seksualne te rodne manjine.

Također, na tragu feminističke teoretičarke Kathi Weeks i njezine kritike suvremenih konceptualizacija rada, želimo dovesti u pitanje sustavnu depolitizaciju rada s jedne strane, kao i njegovu društvenu hipernormativnost, koja često ima moralizatorske (progoniteljske) dimenzije. Produktivistička paradigma zanemaruje činjenicu globalnog porasta iscrpljenosti i depresije kao posljedice intenzifikacije prisilnog rada, odnosno primoranosti na prodaju radne snage neovisno o uvjetima rada.

Kako promišljati rad izvan eksploatacijskih i kompetitivnih okvira tržišta rada? Koja je uloga reproduktivnog rada u proizvodnji viška vrijednosti? Kako se politički nosimo s rastom radikalnog siromaštva koje prati vladavinu financijske elite? Koje alternativne organizacije rada i vrednovanja ljudskog angažmana poznajemo? Što nam donosi sve sustavnija digitalizacija, birokratizacija i automatizacija rada? Kako se u kapitalizmu uspostavlja i vrednuje rad u kulturi, umjetnički rad, znanstveni rad ili bilo koji istraživački rad, te kako odgovoriti na komodifikaciju istih? Kakve kritičke pozicije i strategije otvaraju suvremene feminističke teoretičarke po pitanju iscrpljivanja ljudskih i planetarnih resursa te potencijala radikalne transformacije institucije rada?

 

Analitičke tekstove, eseje i oglede na temu ŽENE I RAD primamo do 1. listopada 2019., na adresu: treca@zenstud.hr

Tagovi: cžs, eksploatacija, feminizam i kapitalizam, radovi, socijalna reprodukcija, treća, žene i rad

Vezani članci:

Facebook komentari

Stup srama

Iz drugih medija

AEM