Vijesti

13.01.2010. 12:30:35 - Maryam Roberts, urbanhabitat.org

Rat, klima i žene

 Prevela Franciska Cettl

Rat, militarizam i klimatske promjene uništavaju nebrojene zajednice diljem svijeta, a žene, posebice one crne boje kože na globalnom jugu, plaćaju najvišu cijenu. "U modernim sukobima opasnije je biti žena nego vojnik", kaže general-bojnik Patrick Cammaert, bivši zapovjednik mirovnih snaga UN-a u Africi (1). A biti siromašna žena, čak i izvan ratnog okruženja, znači biti izložena riziku gladovanja i prognaništva.   

Od otprilike 50 milijuna ljudi prognanih iz svojih domova oko 80 % su žene i djeca (2). Od 1,3 milijarde ljudi koji žive s manje od jednog dolara dnevno 70 % su žene. Od kronično izgladnjelih ljudi u svijetu 60 % su žene. Klimatske promjene samo će pogoršati ove brojeve.

Iako rijetko odgovorne za sukobe ili otpuštanje stakleničkih plinova koje je stvorilo globalnu klimatsku krizu, žene su prve na udaru - ili seksualnog nasilja od strane muških vojnika (uključujući i žene u samoj vojsci) ili prognaništva (zajedno s djecom) u ratu i okupaciji. Žene također često ostaju same skrbiti o kućanstvu kad njihovi muževi, očevi i braća poginu u sukobu. A učestalost militarizma i nasilja u našim zajednicama potiče nasilje u obitelji.


Ciklus ratovanja i potrošnje

Ratovi zbog resursa predviđeni u kontroverznoj Pentagonovoj studiji o klimatskim promjenama već se događaju u Iraku i Afganistanu (3). "Američka vojska je najveći potrošač nafte u svijetu", kaže Gwyn Kirk iz Women for Genuine Security. "Ratuje u Iraku kako bi si osigurala naftu."

Ovaj začarani ciklus vojnih akvizicija i neravnomjernog korištenja prirodnih resursa povećava otpuštanje stakleničkih plinova, izazivajući veću klimatsku nestabilnost i daljnje pražnjenje resursa, što posljedično vodi k više ratova za akviziciju i još većoj klimatskoj nestabilnosti.

Otkako je bivši predsjednik Bush objavio rat teroru prije osam godina, vojna potrošnja i posljedično otpuštanje stakleničkih plinova nadišli su sve prijašnje razine. 2000. godine je vojska SAD-a potrošila nešto ispod 300 milijardi dolara, a 2008. preko 700 milijardi (4). 2004. je vojna potrošnja goriva bila veća za 27 % od prosječne godišnje potrošnje za vrijeme mira koja iznosi 100 milijuna barela (5). U samo tri tjedna ratovanja u Iraku vojska je potrošila 150 milijuna litara goriva - gotovo 7 milijuna litara dnevno - količinu jednaku potrošnji goriva svih Saveznika zajedno tijekom četiri godine Prvog svjetskog rata.

Žene: najpogođenije ali najmanje odgovorne

Tijekom ovih godina tzv. rata protiv terora, više od 50 % državnog budžeta odlazilo je vojsci, dok su obrazovanje i zdravstvo dobivali tek nešto više od 6 % (6). Uočljiva nuspojava zakidanja sredstava obrazovanju i zdravstvu - djelatnostima u kojima su u našem društvu žene u većini - jest udaljavanje žena iz radnog odnosa.

"Opresija žena ima svoje mjesto u vojnoj hijerarhiji", kaže Kirk. "Ona je jednaka rasnoj hijerarhiji i hijerarhiji u kojoj ljudi zloupotrebljavaju okoliš. Kolonizacija, militarizam i rasizam se isprepliću, a povezuje ih hijerarhija moći, ugleda i vrijednosti".

U Siriji gdje sada živi više od 1,2 milijuna iračkih izbjeglica kao rezultat američke okupacije Iraka, žene i djevojke koje moraju uzdržavati obitelji prisiljene su okrenuti se prostituciji kako bi preživjele (7).

Nakon udara uragana Katrine, najveće klimatski izazvane katastrofe koja je pogodila SAD, 180 000 ljudi u Louisiani izgubilo je životne uvjete. Od njih su 103 000 bile žene. Zdravstvo, obrazovanje i  uslužne djelatnosti, u kojima su žene većina, bile su najteže pogođene. Također, broj kućanstava samohranih majki u New Orleansu smanjio se 2005. godine sa 18 000 na 3000, što govori o izbjeglištvu ovih žena i njihove djece (8). Svaki put kad rat i klimatske promjene naruše ženske živote i prava, šteta se dalje širi na naše obitelji, kulturu, društvo.

Nema zaključaka bez uključivanja rodne pravde

Da bi se spriječile dalekosežne posljedice klimatskih promjena i militarizma na žene lokalno i globalno, nužno je sagledati problem iz perspektive rodne i rasne pravde i potražiti inspiraciju u svakodnevnom životu žena.

"Pravda kroz povijest prepoznaje da žene dovode vlastite snage za stol i donose vlastita rješenja", izjavio je Michael Dorsey, profesor s Fakulteta znanosti Dartmouth Collegea, tijekom Okvirne konvencije UN-a o klimatskim promjenama (UNFCCC) u Poljskoj prošle godine. "...pravda nije tehnička stvar, nije samo u nadležnosti stručnjaka već u svakodnevnim aktivnostima žena na terenu" (9).

Izaslanica na Konvenciji, aktivistica za klimatska pitanja Rose Mary Enie, koja je predstavljala Ganu i Kamerun, istaknula je da danas u Africi tri milijuna ljudi nema pristup čistoj i sigurnoj vodi. Sada klimatske promjene još povećavaju njihove probleme. Enie je bila izaslanica inicijative Gender CC - ženske mreže iz najpogođenijih dijelova globalnog juga koja želi  osigurati rodnu perspektivu u traženju klimatske pravde (10).

"Većina žena u ruralnim zajednicama ovisi o vodi iz rijeke ili potoka", objasnila je Enie. "S obzirom na današnje suše u nekim dijelovima Afrike, rijeke su suhe. Ove žene moraju prelaziti velike udaljenosti. Možete zamisliti koliko vremena troše samo kako bi došle do vode za kuhanje... kako bi se okupale... kako bi oprale odjeću. Žene su one koje skrbe o kućanstvu, pa možete zamisliti koliki utjecaj klimatske promjene imaju na žene" (11).

Očito se problem ne može riješiti ako se usmjerimo na simptome - suše i uragane, rat i prognaništvo - klimatskih promjena i militarizma. Moramo se baviti uzrocima, što zahtijeva drastičnu promjenu u modelima potrošnje resursa. A to se neće dogoditi ako žene ne dobiju mjesto za stolom i glas u diskusiji.

Kopenhagen 2009. iz feminističke perspektive

Konferencija UN-a o klimatskim promjenama u prosincu 2009. u Kopenhagenu morala se usredotočiti na socijalnu pravdu i rodnu ravnopravnost.  Bez bavljenja ovim dvama pitanjima, bilo kakve strategije za otpor i opstanak biti će besmislene.

Ovaj je argument iznijela i Sharmind Neelormi iz Bangladeša na UNFCCC u Poljskoj kad je rekla: "Pokušavamo bolje integrirati rodne aspekte klimatskih promjena u politiku. Pokušavamo lobirati da naše stranke, pregovarači iz vlade i čitav proces UNFCCC budu osjetljiviji na rodna pitanja" (12). Gender CC je korak u tom smjeru. Suosnivačica Ulrike Roehr objašnjava: "Pokušavamo stvoriti prostor za povezivanje, raspravu i razmjenu mišljenja, te omogućiti ljudima da stvore novu zajednicu i pomak u međusobnoj komunikaciji. Naša vizija je aktivna i raznolika mreža" (13).

Bliže kući, u Bay Area, članovi Mobilization for Climate Justice West - udruženja 35 organizacija - koje se vodi temeljnim principima klimatske pravde, David Solnit, organizator volonter, kaže: "To znači pomoći najpogođenijim ljudima, lokalno i globalno, te tražiti lokalna i humana radije nego korporativna i tržišna rješenja."

 

Izvori
1.    Worsnip, P. "U.N. categorizes rape as a war tactic." Reuters. 2008. http://africa.reuters.com/world/news/usnN19485901.html.
2    "The World of Refugee Women at a Glance." Refugees Magazine. Issue 126. United Nations High Commission for Refugees. 2002. http://www.unhcr.org/
3.    "National Security and the Threat of Climate Change." Military Advisory Board. The CNA Corporation. 2007.
4.    Sharp, Travis. "Growth in U.S. Defense Spending Over the Last Decade." Center for Arms Control and Non-Proliferation. February 26, 2009. http://www.armscontrolcenter.org
5.    Martinot, Steve. "Militarism and Global Warming." Synthesis/Regeneration. Winter 2007. http://www.greens.org/s-r/42/42-06.html
6.    Hellman, Christopher and Sharp, Travis. "The FY 2009 Pentagon Spending Request-Discretionary." The Center for Arms Conrol and Non-Proliferation. February 4, 2008. http://www.armscontrolcenter.org/
7.    Zoepf, Katherine. "Desperate Iraqi Refugees Turn to Sex Trade in Syria." New York Times, May 29, 2007. http://www.nytimes.com/
8.    Ginn, Dana, et al. "Looking Both Ways: Women's Lives at the Crossroads of Reproductive Justice and Climate Justice." Asian Communities for Reproductive Justice, 2009, p. 5.
9.    Van Meygaarden, Jacqueline. "Gender Justice in Times of a Changing Climate." Gender CC, 2008. www.gendercc.net/policy/conferences/cop14.htm
10.    Ibid.
11.    "Women's Voices on Climate Change." Gender CC. 2008. http://www.gendercc.net/network/who-we-are/
12.    Van Meygaarden, "Gender Justice."
13.    Ibid.

Maryam Roberts je bivša voditeljica programa  Peace and Solidarity pri Women of Color Resource Center u Oaklandu u Kaliforniji.

Tagovi: klima, klimatske promjene, kopenhagen, rat, žene

Vezani članci:

Facebook komentari

Stup srama

Iz drugih medija

AEM