Vijesti

21.04.2011. 10:44:06 - Sara Benceković

Vaginini monolozi u MSU

Bez rampe-STOP nasilju nad ženama

Predstavu su izvele žene s invaliditetom

Predstavu su izvele žene s invaliditetom

U Muzeju suvremene umjetnosti je u srijedu 20. travnja održana još jedna u nizu brojnih predstava Vagininih monologa, koja unatoč čestom izvođenju i dalje puni dvorane do posljednjeg mjesta. Ovaj put sam se i ja uspjela uvjeriti u opravdanost popularnosti ove predstave.

Riječ VAGINA se u predstavi spominje 118 puta. Svakim od tih 118 puta je pokazano koliko nam je neobično čuti tu riječ: VAGINA, kakvu nelagodu ta riječ izaziva, čak i u nama ženama unatoč tomu što je ona dio nas.

Poruka koja je prenijeta u predstavi ne tiče se samo tog dijela tijela već ju koristi kao simbol za pravu žensku stranu koja je prisiljena sakriti se jer se ženska seksualnost smatra sramotom.

Ovo isticanje ženske seksualnosti kao nečega što bi trebalo biti slobodno i prirodno je, vjerujem, donijelo i brojne osude što ovu predstavu čini kontroverznom, međutim upravo u tome i jest njena važnost. Izgovaranjem riječi VAGINA započelo je preispitivanje ustaljenih društvenih vjerovanja da žena nije ovdje kako bi uživala u seksualnim aktivnostima te da je njena VAGINA samo mjesto zaduženo za reprodukciju. Istaknuta je važnost da žena sama prihvati taj dio svog tijela kao nešto neprocjenjivo i voljeno, nešto čime sebi pruža užitak i slobodu. Priča 72-godišnjakinje koja se nikada nije dodirnula po intimnim dijelovima jer su ta mjesta smatrana prljavim nam upravo potvrđuje ovu tezu.

Svaka priča u Vagininim monolozima je priča jedne stvarne žene koja počinje otkrivati sebe.

Predstavu su izvele žene s invaliditetom koje predstavljaju društvenu skupinu u kojoj se seksualnost negira s čak dvije strane – s te da su žene, i s te da imaju neku vrstu invaliditeta. No, upravo su ovom predstavom te žene pokazale da one mogu. Srušile su predrasude, okrenule leđa tabu temi svoje seksualnosti i progovorile. Pokazale su nevjerojatnu snagu i odlučnost, iskreno zadovoljstvo životom unatoč svakodnevnim poteškoćama s kojima se suočavaju.

One svakodnevno nailaze na prepreke: gradske institucije su neprilagođene invalidskim kolicima, imaju financijskih i profesionalnih teškoća kada se pokušavaju same uzdržavati i raditi, nemaju pristup javnom prijevozu, suočavaju se s nezainteresiranošću Centara za socijalnu skrb koji bi im trebao biti najveća podrška, više od pola ih je doživjelo i doživljava diskriminaciju na temelju svog roda i invalidnosti.

No, unatoč tome one hrabro idu dalje, bore se za sebe, za svoje živote i time inspiriraju mnoge, među njima i mene.

Nakon predstave su se u V-Day-u pridružile i Marija Molnar na harfi te Snježana Rucner na violončelu, a publiku su kasnije zabavljale Gabi Novak i Zdenka Kovačićek, te je sav novac od prodanih ulaznica išao u korist SOIH SOS telefona protiv nasilja nad ženama s invaliditetom.

U ovom tekstu je riječ VAGINA napisana samo 5 puta, ali to je moj početak jer se ne sjećam kada sam prije tu riječ izgovorila osim na satovima biologije.

Kada se o nečemu ne priča tada to kao i da ne postoji. Usudimo se pokazati svaki dio sebe!

Tagovi: centar za ženske studije, kazalište, kultura, v day, vaginini monolozi, žene s invaliditetom

Vezani članci:

Facebook komentari

Prikaži stare komentare (2)

Stari komentari

helena:
predstava me oduševila, i dijelom nasmijala, a u onom dijelu kada pričaju o ženama silovanim u Bosni jednostavno te to rastuži i zgrozi od pomisli što su sve te jadne žene doživjele, i kako se kasnije nositi sa svim tim...želja mi je da prestava u tom sastavu ide dalje po cijeloj Lijepoj našoj....zavređuje tema, zavređuju izvođačice....
23.04.2011. 00:19
petra:
Bravo cure svaka Vam čast, ponosna sam na Vas !!!
27.04.2011. 15:50

Stup srama

Iz drugih medija

AEM