U fokusu

U top 26,000 radnih mjesta u Velikoj Britaniji “nedostaje” više od 5,400 žena

Analiza Komisije za jednakost i ljudska prava pokazala je da zemlja na putu k jednakosti spolova napreduje puževim korakom te da se često događaju i koraci unazad. Više od 5,400 žena nedostaje na britanskoj listi top 26,000 najutjecajnijih radnih mjesta, stoji u izvješću Komisije za jednakost i ljudska prava.

U top 26,000 radnih mjesta u Velikoj Britaniji “nedostaje” više od 5,400 žena

Prevela Ana Begić

 

Izvještaj Spol i moć 2011 objavljen u srijedu, analizirao je udio žena na utjecajnim pozicijama u 27 kategorija profesija u privatnom i javnom sektoru.

Izvještaj je pokazao da put ka jednakosti nije samo spor već da u pojedinim sektorima stagnira ili čak nazaduje. “Razina obrazovanja Britanki je viša no ikada. Broj studentica na sveučilištima se povećava i one postižu bolje rezultate od studenata. Inteligentne i kompetentne žene preplavile su niže pozicije u odvjetničkim tvrtkama, računovodstvima i zdravstvenim ustanovama,” rekla je povjerenica Komisije za jednakost i ljudska prava Kay Carberry.

“Žene karijerno napreduju i naporno rade, s dobrim izgledima za dostizanje vrha. U svojim 20-im godinama nalaze se bok uz bok s muškarcima sa istim izgledima za napredovanje. Međutim, nekoliko godina kasnije slika se mijenja – mnoge žene nestaju sa tržišta rada ili pak ostaju zarobljene u tzv. marcipanskom sloju, tik ispod višeg menadžmenta kojim dominiraju muškarci.”

U izvješću stoji da, u usporedbi s prethodnom analizom 2007.-2008., u 17 od 27 kategorija profesija dominira veći broj žena, uključujući više sudstvo, više rangirane policijske službenike te sindikalne čelnike.

Povećanje je, međutim, vrlo malo: među višim činovima oružanih snaga, na primjer, tri je žene više zaposleno, čime je udio žena na vrhu došao do 1%.  Zabilježen je značajan pad broja žena u 10 sektora, uključujući članove vlade, lidere lokalnih vlasti, urednike nacionalnih novina, direktore umjetničkih institucija, čelnike zdravstvenih službi. U tri slučaja, padovi su bili značajni. Tako je ove godine broj žena na vodećim pozicijama u umjetničkim institucijama pao sa četiri 2007-2008 na samo jednu – Zoë van Zwanenberg na čelu Scottish Balleta.

Udio žena u vladinim kabinetima jest 17.4% ili četiri žene. Broj novinskih urednica u nacionalnim novinama pao je sa četiri na dvije žene: DawnNeesom u Daily Staru i Tina Weaver u SundayMirroru. “Naša istraživanja ukazuju da će biti potrebno 70 godina ne bi li se dostigao jednaki broj žena na FTSE 100 i još 45 godina za dostizanje jednakog broja žena u visokom sudstvu. Bit će potrebno još do 70 godina da bi broj žena članica parlamenta bude jednak broju muških članova.

Anna Bird, vršiteljica dužnosti izvršne direktorice Fawcett Societyja, rekla je da se nastavak postojanja takozvanog staklenog stropa može pripisati mješavini izravne i neizravne diskriminacije.

“Žene se zaobilaze kad je riječ o vodećim pozicijama jer se kulturološki ne uklapaju u tradicionalnu sliku vođe i ne pripadaju “među stare dečke”. Kamen spoticanja je i majčinstvo jer još se uvijek očekuje da karijera ide linearnom putanjom.”

Bird je izvješće nazvala “pozivom na oružje”. “Zaista si ne možemo priuštiti čekanje nego moramo poduzeti neku vrstu pozitivne akcije,” rekla je. No Heather McGregor, voditeljica Kluba 30%, stvorenog prošle godine sa svrhom lobiranja da se u upravnim odborima velikim britanskim kompanijama od 10 članova imenuju 3 žene, naziva stakleni strop “mitom”. “Završetak fakulteta s dobrim ocjenama samo je prvi korak; muškarci i žene moraju uložiti podjednako i na više načina u svoje karijere ukoliko ciljaju na “velike poslove”, no muškarci su u tome bolji”, rekla je.

 “Nije stakleni strop ono što sprječava žene u napredovanju već činjenica da žene nisu sklone stvaranju poslovne mreže, fokusiranju na karijerne prioritete i ne troše dovoljno vremena na samopromociju. Kako bi vas izabrali za dobar posao ako nitko ne zna za vas?”

Lady Goudie, laburistkinja koja je napisala članak za Parlamentarni glasnik na temu slabe zastupljenosti žena u politici, rekla je da okrivljavanje staklenog stropa negativan koncept koji obeshrabljuje žene koje razmatraju prijavljivanje na neki od rukovodećih poslova.

Stakleni strop nije rezultat seksizma od strane rukovoditelja, koji često žele više žena u svojim odborima,” dodala je. “Stvar je u lijenosti headhuntera. Odgovor je u biti vrlo jednostavan: rukovoditelji moraju biti specifičniji i zahtijevati od headhuntera da 50% od predloženih osoba budu žene. Postoji mnogo visokokvalificiranih i sposobnih žena, potrebno je samo na njih skrenuti pažnju ljudi koji ih mogu zaposliti.”