Vijesti

15.01.2014. 14:09:43 - Libela

Protiv narušavanja sekularnosti države

Protagora traži reviziju Vatikanskih ugovora: Skupili gotovo 10.000 potpisa

Gotovo 10.000 potpisa prikupila je udruga Protagora u dva mjeseca, a kojom se traži revizija ugovora između Republike Hrvatske i Svete stolice.

Priopćenje udruge Protagora prenosimo u cijelosti:

Udruga Protagora je dana 11. listopada 2013. godine pokrenula online peticiju za reviziju ugovora između Republike Hrvatske i Svete Stolice. Peticija je bila otvorena do 17. prosinca 2013. godine, te je ukupno prikupljeno 9.932 potpisa.

Naša peticija je daleko najbrojnija peticija, usprkos činjenici da ista nije posebno oglašavana osim putem naše web stranice i Facebook profila.
Ukupno je prikupljeno 672 komentara, komentari neprimjerenog sadržaja su brisani (više o samoj peticiji možete naći na našoj mrežnoj stranici www.protagora.hr). Većina komentara se odnosi na protivljenje građana i građanki da kroz javna davanja financiraju rad Katoličke Crkve i njezinih organizacija, na ukazivanje na evidentnu protuustavnost spomenutih ugovora, što je problem na koji Protagora i druge sekularističke udruge upozoravaju već godinama, kao i nezadovoljstvo činjenicom da se u javnim školama izvodi nastava konfesionalnog vjeronauka. Prema mišljenju brojnih građana i građanki koji/e su potpisali/e peticiju, ugovori između Republike Hrvatske i Svete Stolice grubo krše sekularno određenje Republike Hrvatske koje je zajamčeno našim Ustavom.

Posebno ukazujemo na činjenicu da je do održavanja ustavnog referenduma 1. prosinca 2013. godine prikupljeno nešto manje od 4.000 potpisa da bi od nakon toga bez posebnog oglašavanja broj potpisnika naglo porastao i više se nego udvostručio. To jasno ukazuje na činjenicu da je veliki broj građana/ki nezadovoljan daljnjim narušavanjem sekularnog karaktera Republike Hrvatske i daljnjom klerikalizacijom hrvatskog društva.

Republika Hrvatska je sa Svetom Stolicom protivno temeljnim demokratskim standardima - bez javne rasprave - potpisala četiri međunarodna ugovora, navodno u ime prava hrvatskih građana/ki katoličke vjeroispovijesti. Tu se već na načelnoj razini javlja problem: Vatikanskim ugovorima se bez jasnog pravnog temelja neotuđiva ljudska prava hrvatskih građana/ki prenose na jednu stranu autokraciju koja ljudska prava ne priznaje niti na načelnoj razini (Sveta Stolica nije potpisnica većine međunarodnih povelja o ljudskim pravima) i koja ni na koji način ne može biti demokratski predstavnik hrvatskih građana/ki katoličke vjeroispovijesti. Ugovorima je suspendirano samo načelo jednakopravnosti hrvatskih građana/ki, štoviše sami/e se katolički/e vjernici/e ne tretiraju kao ravnopravni/e građani/ke, već kao podanici/e Svete Stolice. Njima je omogućena diskriminacija kako inovjernih, nevjernika i nekonfesionalnih vjernika, tako i svih skupina tradicionalno diskriminiranih od strane Katoličke crkve - žena i seksualnih manjina i ljudi koji prakticiraju životne stilove protivne nauku Katoličke crkve. Potpisivanjem Ugovorā na mala vrata na teritorij RH je uvedeno kanonsko pravo čime je ozbiljno narušena suverenost države. Pojedinim Ugovorima kanonsko pravo je uvedeno i u javne institucije RH (u vojsku, policiju i obrazovni sustav), a Ugovorom SS i RH na području obrazovanja i odgoja narušena je autonomija RH pri donošenju odluka na ovom prevažnom području na kojem bi u jednoj sekularnoj državi u potpunosti trebali vrijediti svjetovni zakonski propisi.

Hrvatska se u dvadesetak godina nakon potpisivanja ugovora značajno promijenila u smislu poimanja demokracije među građanima/kama, promijenile su se političke okolnosti, a nadasve je značajan čimbenik velika ekonomska kriza u kojoj bogatstvo i raskoš crkve dolazi u drastičan nesrazmjer sa standardom građana/ki. Okolnosti u kojima su ugovori potpisani bile su opterećene tragičnom činjenicom ratnih zbivanja, visokom razinom nacionalne i nacionalističke euforije vezane uz činjenicu osamostaljenja Republike Hrvatske, te pojačanom senzibilnošću građana/ki na činjenicu postsocijalističkog društva koje se stvaralo. Međutim, svakako se ne smije zaboraviti da su ugovori odraz ovih tendencija tako da su današnji negativni efekti ugovora odraz tadašnje političke klime u kojima su ugovori na brzinu, bez - za tako značajne međunarodne ugovore nužne – provedene javne rasprave i bez ikakvih daljnjih pregovaranja sa Svetim stolicom, brzopleto potpisani.

Provedba ugovora i izostajanje reakcije države na ponašanje Crkve, koje ide i dalje od onog ugovorima dogovorenog, dovelo je do značajnih oblika diskriminacije u društvu, posebice diskriminacije učenika koji ne upisuju vjeronauk u osnovnim školama gdje u nižim razredima nema alternativnog izbornog predmeta.

Financiranje vjerskih zajednica, i način na koji se provodi, a o kojem građani/ke ne mogu odlučivati, a još više enormni iznosi koji se izdvajaju iz državnog proračuna kao i proračuna jedinica lokalne uprave, preko raznih vjerskih udruga koje se natječu za sredstva namijenjena civilnom društvu, putem plaćanja vjerskih usluga iz proračuna raznih ministarstava (obrazovanje, vojska, zdravstvo), izazivaju ogorčenost među građanima/kama, uključujući i većinu samih katolika kojima ovakvo ponašanje klera i države postaje sve odbojnije (pa se mnogi udaljavaju od Crkve). Posebnu ogorčenost izaziva činjenica da za sva ta sredstva Crkva ne podnosi nikakve javne financijske izvještaje, niti iz tih prihoda plaća ikakve poreze (kao što organizacije civilnog društva plaćaju porez iz dobivenih donacija).

Nužno je ukidanje vjeronauka u javnim školama jer je izvor diskriminacije, usađuje razdore među mladima koji dugoročno gledano predstavljaju buduće duboke podjele u društvu te poučavanjem vjerskih dogmi provodi indoktrinaciju i suzbija razvoj kritičkog promišljanja kod mladih, toliko potrebna za odgoj intelektualno kompetentne osobe.

Zbog svega navedenog tražimo od svih tijela državne vlasti (kojima smo uputili obavijest o peticiji i adekvatni zahtjev) da poduzmu sve što je u okviru njihovih državničkih ovlasti kako bi se osigurala ustavom zajamčena sekularnost Republike Hrvatske, te započeo proces ukidanja diskriminacije u hrvatskom društvu i osiguralo funkcioniranje elementarnih načela demokracije. Posebno naglašavamo: naši zahtjevi ne ugrožavaju ničija vjerska prava jer se zalažemo za očuvanje prava vjernika/ca na iskazivanje i poštovanje njihovih uvjerenja, ali jednako tako zahtijevamo i poštivanje prava ireligioznih građana/ki, a nadasve ustavom određenog karaktera naše države. Očekujemo podršku građanki i građana – bez obzira na svjetonazorska uvjerenja - a kojima je stalo do toga da Hrvatska bude pravedna i demokratska država.

Za Upravni odbor Protagore:

Vesna M. Puhovski, predsjednica

Tagovi: hrvatska, ireligiozne osobe, katolička crkva, ljudska prava, protagora, seksularizam, sekularna država, sveta stolica, vatikan, vatikanski ugovori, vjernici

Vezani članci:

Facebook komentari

Prikaži stare komentare (2)

Stari komentari

N N:
Vatikanski ugovori doneseni su nakon oslobađanja Hrvatske od komunizma i postoje da bi se narod zaštitio od budućih napada komunističkih i sličnih režima (kakve doživljavamo danas). Podsjetimo, u komunizmu su ubijani svećenici, ubijani su i vjernici, zatvarani su, uskraćivana su im prava. Vatikanski ugovori postoje kako bi se ti isti svećenici i vjernici zaštitili. Jasno mi je da netko nije vjernik, ali da taj nevjernik želi ukinuti prava svim vjernicima - to mi nije jasno i nije pravedno.
14.02.2014. 10:33
zlatan:
N.N., dovoljno sam star da se sjećam toga vremena koje ti nazivaš komunističkim. Usput, bio sam i prilično mobilan, putovao sam po bivšoj državi pa neke stvari znam bolje od tebe.
Prvo da razjasnimo jednu stvar. Nije to bio nikakav komunizam, već socijalizam. I službeni naziv države i njenih saveznih republika nosio je odrednicu "socijalistička". Jest to je bio ideološki naziv, ali nije u službenom nazivu pisalo "komunistička" već "socijalistička" republika.
A molim te kada su ubijani svećenici? Ili vjernici? Ja ne pamtim nikakva strijeljanja. Toga je bilo u ratu (1941-1945) za kojeg svatko minimalno pismen zna tko ga je izazvao i sa kojim ciljem. I taj koji ga je izazvao imao je svoje pomoćnike tj.izdajice diljem okupiranih zemalja Europe, pa tako i u Hrvatskoj.
Vatikanski ugovori možda jesu a možda nisu potrebni, ali mi smo svjetovna i laička, moderna europska država u kojoj crkva mora biti odvojena od države. Tko hoće vjerovati ili biti član bilo koje zajednice neka bude, ali nitko nema pravo nametati svoje stavove drugima. Čak i u socijalizmu nitko nikoga nije tjerao da uđe u ondašnji Savez komunista (eto ni ja nisam bio član tadašnjeg SKJ/SKH, pa nisam imao nikakve probleme zbog toga), pa ne treba ni danas nitko nikoga tjerati u crkvene redove.
U tome kontekstu nama kao jednoj civiliziranoj zemlji nisu potrebni ovakvi Vatikanski ugovori. Pa nećemo valjda natrga u mračno doba?
A to nije nikakva brana od totalitarizma kao što lupetaš, već naprotiv omogućuje desnom totalitarizmu da ima pokrovitelje. Pa svi vrlo dobro znamo da Katolička crkva nije nikada sprala sa sebe svoju suradnju sa nacističkim krvolocima. Ne kažem da je to uvijek bilo tako, mnogi katolički i ostali svećenici bili su antifašisti, ali nažalost mnogi nisu. Bili su veliki ljubitelji fašizma. I to diljem Europe toga doba.
14.02.2014. 16:18

Stup srama

Iz drugih medija

AEM