Uredništvo Libele zaprimilo je anonimnu dojavu o akciji koju su na ulazu u Hrvatsko društvo pisaca u Zagrebu sinoć izveli/e nepoznati/e “počinitelji/ce”. Akcija je za cilj imala osudu seksualnog nasilja nad ženama i djecom, odnosno promoviranje mizoginije i pedofilije u hrvatskim književnim krugovima te u kulturi uopće.
{slika}
Uz fotografije akcije, zaprimile smo i priopćenje koje u nastavku prenosimo u cijelosti:
“Ovom smo našom direktnom akcijom odlučili obilježiti nedavni Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama (25. 11.) i skrenuti pažnju javnosti na seksualno nasilje kojem su na svom radnom mjestu i u obavljanju svojih profesionalnih zadataka izložene žene, naročito mlađe i neafirmirane umjetnice te (prekarne) radnice raznih strukâ u kulturi i znanosti. Neposredan povod našem djelovanju najavljen je skup kojim se ima obilježiti lik i (ne)djelo književnika Milka Valenta povodom njegovog 70. rođendana u organizaciji Hrvatskog društva pisaca, Basaričekova 24, Zagreb. U najavi organizatora ovaj obljetničarski simpozij 29. 11., s početkom u 11 h, okupit će književnike i teoretičare koji će taj dan provesti blagoglagoljeći slavljeniku u čast.
U vezi književnog profila dotičnoga, tzv. struka, dakle, svi oni koji imaju makar diplomu nekog studija književnosti, doista nema o čemu govoriti cijeli dan. Radi se o piscu kod kojeg je količina kroz desetljeća proizvedenog materijala obrnuto proporcionalna njegovoj književnoj vrijednosti i značaju: pisac je to koji reciklirajući poetske odrednice stare gotovo poput njega sâmog ni u kom pogledu nije evoluirao te se naposljetku pretvorio u karikaturalnu okaminu bez svog književnog prezenta, a kamoli futura. Valent je, dakle, pluskvamperfekt u svakom pogledu. Izuzetak je nažalost njegova nepokolebljiva mizoginija, kakva se u našim literarnim krugovima i inače velikodušno nagrađivala.
Što se pedofilije tiče, dotični ju je više puta eksplicitno promovirao u svojim djelima i u javnim nastupima (intervjui HRT-u, Jutarnjem listu i dr.) izjednačujući ju s homoseksualnoću (?!) te ju opisujući kao “prirodnu” pojavu i tabu kojeg on planira “srušiti”. Kao i s mizoginijom, koja se kod njega ponajviše očituje stereotipnim i vrlo plošnim prikazima ženskih likova koje su u potpunosti svedene na puki seksualni objekt i projekciju piščevih osobnih frustracija, značajnija je reakcija struke i javnosti izostala.
Ne možemo utjecati ili kontrolirati što će netko misliti, pisati i objavljivati. No možemo i moramo reagirati na promoviranje svih oblika mržnje i predrasuda prema drugima i drukčijima, slabijima i marginaliziranima, prema svim oblicima društvenih patologija proizašlih iz političko-ekonomskih odnosa moći, od rasizma, fašizma i homofobije pa do mizoginije i pedofilije. Navedene se pojave odavno u književnosti problematiziraju: društvo se proziva zbog licemjerja i zataškavanja, predrasuda i otvorene mržnje; pisci izravno pozivaju čitatelje na odgovornost.
Kod Valenta je slučaj upravo suprotan. Njegujući isforsiranu i samonametnutu uloge žrtve “zadrte i netolerantne” sredine, on dosljedno i otvoreno promovira (ne problematizira!) nasilje nad ženama i djecom, pozivajući se na nekakvu “biološku” logiku i uvjetovanost takve seksualne opresije. Sve to vrijeme ubire brojne i značajne književne nagrade, dobiva lobističku podršku iz redova HAZU i raznih književnih društava i organizacija, Ministarstvo kulture mu subvencionira objavljivanje djelâ, a nacionalna TV prikazuje sramotne intervjue bez ikakve uredničke ograde.
S tim u vezi, ovim putem tražimo javno očitovanje navedenih i drugih institucija, organizacija i tvrtki. Također bismo željeli podsjetiti sve koje se ovo tiče da je put od mizogino napisane riječi ili ispričanog seksističkog vica pa u konačnici do fizičkog nasilja i silovanja izvjestan i vrlo kratak. Uz prešutnu suglasnost i odobravanje stručnih i odgovornih – još kraći! Takvu odgovornost ostavljamo na savjest svima upoznatima sa slučajem Milka Valenta i njemu sličnih.
Mi nećemo šutjeti, a ne biste trebali niti vi!”
{slika}
