Jedna od najpopularnijih turističkih atrakcija u Berlinu je Muzej DDR-a, otvoren 2006. godine s ciljem da pokaže posjetiteljima/icama kakav su život vodili/e obični/egrađani/ke Istočne Njemačke prije pada Berlinskog zida. Muzej se služi interaktivnim instalacijama, dokumentima, fotografijama i predmetima kako bi posjetitelje/ice vratio u blisku prošlost. Školska djeca mogu se vidjeti kako stoje u redu da biisprobala vozačko mjesto Trabanta ili kauč u rekonstruiranom stanu Istočne Njemačke, te da vide društvene igre koje su bile popularne i tipičnu hranu koja se jela iza Željeznog zida. Iako su mnogi izlošci fascinantni, dio postave koji prikazuje nudizam i njegovu popularnost u bivšoj državi najčešće uzrokuje osjećaj srama kod posjetitelja/ica.Uz to, manje ugodni aspekti istočnonjemačkog režima su isto prezentirani: soba za ispitivanje koju su koristili pripadnici/e sigurnosnih služba Stasi te zatvorska ćelija, koje podsjećaju na brutalnost režima prema onima koji/e su se usudili/e suprotstaviti državnim službama. Tekstovi na engleskom i njemačkom jeziku koji opisuju izloške pisani su sarkastičnim i pogrdnim tonom, čak i za predmete koji prikazuju bezopasne aspekte svakodnevnog života. Na primjer, tekstovi u rekonstruiranoj učionici ukazuju kako se na školovanje gledalo više u konformitetnom smislu, nego kao priliku za razvoj individualnih vještina.
Prevladavajući ton superiornosti, koji predstavlja mišljenje kako socijalizam u Istočnoj Njemačkoj nije bio ništa više od pogreške, nije limitiran samo na kuratore/ice muzeja. Naprotiv, to je stav većine u suvremenim liberalnim demokracijama prema alternativnim ljevičarskim politikama, koje su postojale u mnogim dijelovima svijeta tijekom 20. stoljeća. U knjizi “Why Women Have Better Sex Under Socialism: And Other Arguments For Economic Independence“, autorica Kristen R. Ghodsee, koja je profesorica ruskih i istočnoeuropskih studija na Sveučilištu u Pennsylvaniji, suprotstavlja se takvom stavu. Ona tvrdi kako su, unatoč represiji političkog sustava Istočne Njemačke, žene imale mnoge materijalne i egzistencijalne slobode koje su i dalje nedostupne ženama u nekim razvijenim zemljama danas.
Naslov knjige, koji sugerira da su se pod socijalizmom žene dobro zabavljale, nedvojbeno privlači pozornost. Kao i u članku iz Times Op-Ed iz kojeg je knjiga nastala, naslov se odnosi na rezultate istraživanja o Njemačkoj od 1980-ih pa nadalje. Rezultati istraživanja su pokazali da je 80 posto žena Istočne Njemačke uvijek doživljavalo orgazam tijekom seksa, u usporedbi sa ženama Zapadne Njemačke za koje je rezultat iznosio 63 posto. Ghodsee je citirala radove mnogih znanstvenika iz polja seksualnosti, koji su se dublje bavili tom tematikom. Autoričina poanta je jasna: “Neregulirani kapitalizam je loš za žene! Ako preuzmemo neke ideje iz socijalizma, žene će imati kvalitetnije živote.”
Dvije Njemačke, čiji/e su građani/ke bili etnički i kulturno identični/e prije podjele, dale su društvenim znanstvenicima/ama jedinstvenu priliku za eksperiment kojim su proučavali/e ženska prava. Autorica piše o nekoliko zanimljivih istraživanja koja su potvrdila da su žene Istočne Njemačke pokazale više zadovoljstva, kako u krevetu tako i u životu, od svojih zapadnonjemačkih sestara. Podjela kućanskih poslova na istoku je bila pravedna, djelomično zbog državnih sredstava koji su ženama omogućili da budu dio radne snage. Budući da se muškarci u Istočnoj Njemačkoj nisu mogli osloniti na svoj ekonomski uspjeh kako bi privukli partnericu, morali su pokazati i druge atribute, poput veće osviještenosti o potrebama žena. Uz to, rastave su bile jednostavne, što je ženama omogućilo da lakše izađu iz loših veza. Aspekt istočnonjemačkog života kojeg zapad smatra najviše odbojnim – totalitarna kontrola javnog života – značio je da su privatne sfere života ponekad postale važnije za osobni razvoj.
U socijalističkim državama, ženska prava i slobode su bili povećana, ali ne zbog samoaktualizacije žena, što se često može čuti u mainstream feminizmu, nego zbog ekonomskih razloga. Žene su činile polovicu ili više od polovice radne snage u zemljama u kojima je muška populacija bila umanjena zbog ratova. 1950-ih godina su žene u DDR-u činile 52 posto radne snage, u usporedbi s 28 posto u Sjevernoj Americi. Dok su se američke žene usmjeravale prema tradicionalnim ulogama majke i supruge, sovjetske žene su pohađale sveučilišta kako bi postale znanstvenice, inženjerke i astronautice. Iako su Žene istočnog bloka bile poticane da postanu majke, dobivale su državne naknade za porodiljni dopust, koje američkim ženama nisu dostupne ni danas. Gotovo 30 godina nakon završetka hladnog rata, SAD su još uvijek među malobrojnim državama svijeta koje nemaju legislativu oko plaćenog porodiljnog dopusta (na primjer, među ostalim takvim državama su Suriname i Papua Nova Gvineja).
Ghodsee priznaje da su stanovnice socijalističkih država često živjele u gorim uvjetima od stanovnica na zapadu. Primjeri koje navodi su nestašica sanitarnih proizvoda u Bugarskoj te pro-natalistička politika u Rumunjskoj, gdje su žene bile prisiljene da rađaju djecu koju nisu mogle uzdržavati. Iako naglašava kako se ne zalaže za povratak u opresivne sisteme istočnog bloka, autorica ipak ističe da se neki aspekti socijalizma, poput državnih potpora za porodiljni dopust i besplatnog školstva, uspješno primjenjuju u skandinavskim državama. Autorica tvrdi da, iako je teško zamisliti alternativnu političku strukturu unutar današnjeg sustava, čak su i neoliberalno-kapitalističke zemlje u stanju imati drugačije prioritete. Kao primjer daje Finsku, koja već dugo vremena ima zakon kojim se štiti radno mjesto tijekom porodiljnog dopusta.
Vrijednost Ghodseeine knjige je što ilustrira kako je moguće da žene, a i muškarci, imaju potpuno drugačije odnose prema stvarima poput seksa ili zdravstvenog sustava. Iako se, primjerice, Ujedinjeno Kraljevstvo malo odmaknulo od strogo kapitalističkog uređenja, zahvaljujući osiguranoj besplatnoj zdravstvenoj zaštiti, takva stvarnost je još uvijek nezamisliva za Ameriku. Ghodsee ističe kako podržava rastuću potporu politici socijalizma među mlađim generacijama u Zapadnoj Europi i SAD-u. Njezina knjiga je koristan podsjetnik kako širenje socijalističkih ideja ne bi omogućilo prednost samo ljevičarskim glasačima, nego bi i nedvojbeno poboljšalo živote žena. Za početak, više orgazama bi bilo dobra stvar. Ali promjena postojećih struktura koja bi omogućilate orgazme je jedna potpuno nova razina zadovoljstva.
Prevela i prilagodila: Morana Novak
