Kada je glavna opozicijska stranka na Malti “iskoristila” zadnje europske parlamentarne izbore kako bi podržala postojeću striktnu zabranu pobačaja, činilo se da je to kraj. A onda je Demokratska [!] partija dobila ideju.
Nakon potpisivanja obećanja kojim je daljnje učvršćena zabrana pobačaja na Malti, jedna od marginalnih opozicijskih stranaka, Demokratska stranka (Democratic Party – PD) obznanila je plan za koji misle da bi mogao “premostiti” prijepor tabora za i protiv pobačaja. Ta je stranka predložila da neželjenu trudnoću žena iznese do razdoblja u kojemu fetus može preživjeti, te da bi tada država preuzela brigu o induciranom porođaju i bebi. Ovim “rješenjem” su samo pokazali do kuda može ići instrumentalizacija ženskih tijela.
Što predlažu?
Prema članku u Times of Malta, Demokratska stranka je predložila “medicinsko ubrzavanje” porođaja kao alternativu induciranom pobačaju. To je bio njihov doprinos nakon što je opozicija objavila da će očuvati zabranu pobačaja u Ustavu. Istaknuti član PD-a Godfrey Farrugia, koji je liječnik, izjavio je: “Za ovakve situacije [neželjene trudnoće] nudimo alternativu tako da porođaj bude medicinski ubrzan kako bi se smanjio negativan psihološki utjecaj na majku”. “Želju” da se abortira smatra dr. Farrugia, možemo smatrati psihološkim stanjem poput onog vezanog za prijevremeni porođaj.
Demokratska stranka (PD) je već više puta pokušavala premostiti podjelu između zagovornika i protivnika ovog zakona prema kojemu žene moraju iznijeti trudnoću do kraja čak i kada se radi o silovanju ili incestu. Mnogi se boje da bi izuzimanje zabrane u ovim okolnostima [silovanje i incest] samo donijelo još veće prepreke legalizaciji pobačaja zasnovanoj na izboru, te da postoje elektoralne snage koje računaju na to. “Ne želimo da trudnoće budu prekinute zato što se roditelji, a posebno žena, suočavaju s nesigurnom bućnosti, bez ikakave adekvatne moralne, psihološke, materijalne ili društvene podrške”, objavili su iz PD-a ranije zagovarajući prevenciji neželjenim trudnoćama.
Poznata je činjenica da Maltežanke putuju u inozemstvo kako bi obavile pobačaj, a u PD-u misle da bi se poštedjele problema kad bi naprosto čekale dovoljno dugo i obavile pijevremeni porod onda kada beba može preživjeti. Fetus bi bio porođen i predan na usvajanje, a žena bi bila spašena od kajanja. U intervjuu za Malta Independent, dr. Farrugia je također rekao: “To znači da se u za plod održivoj gestacijskoj dobi inducira porođaj, što bi dalo priliku da prijevremeno rođenu bebu udomi država, a da majka može nastaviti sa svojim životom. To je mjera koja štiti dignitet svakog života.”
Prema Times of Malta, čak se i osnivačica PD-a Marlene Farrugia distancirala od tog prijedloga i smatra da “ima itekako puno veze sa potčinjavanjem žena”. Doctors for Choice, nova lobby grupa koja zahtjeva liberalizaciju pobačaja, također je reagirala. Njihov predstavnik Alexander Clayman je izjavio: “Prijevremeni pobačaji su stresni za obje uključene strane i post-njega [neonatalna intenzivna skrb] je izuzetno skupa i u smislu ljudskih i u smislu financijskih resursa”.
Činjenice
Inducirani porođaj se radi tako što se koriste agenti za omekšavanje vrata maternice kao što su vaginalni prostaglandin i mehanički dilatori. Inducirani porođaj će često biti bolniji od prirodnog porođaja. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) preporučuje da se porođaj ne inducira prije 39. tjedna, ukoliko nema medicinskih indikacija.
Znanstvenice_i smatraju prijevremeno rođenje “velikim javno-zdravstvenim problemom i velikim doprinositeljem velikoj smrtnosti novorođenčadi”. Indukcija prije termina (prije početka spontanih trudova) je preporučena samo kao medicinska nužnost, primjerice kod komplikacija zbog hipertenzije i dijabetesa.
Inducirani trudovi/porod prije sazrijevanja fetusa znače prijevremeno rođenje. U SAD-u troškovi vezani uz prijevremeni porođaj čine preko 35% totalnog budžeta za zdravstvenu njegu novorođenčadi, a to je više od 5 milijardi dolara godišnje.
Kada je beba prijevremeno rođena, njezini organi nisu potpuno zreli, i “možda će trebat pomoć pri disanju, jedenju, borbi s infekcijama, održavanjem temperature. Vrlo rano prijevremeno rođene bebe, one koje su rođene prije isteka 28 tjedana, posebno su osjetljive”. Vrijeme gestacije (trudnoće) bilo bi unutar granice koju predlaže PD, tako da oni zapravo predlažu obavezan porođaj ekstremno rano rođenih beba, koje su u riziku od zdravstvenih problema pa čak i od moždanog krvarenja.
Prema WHO-u, komplikacije pri preranom porođaju mogu dovesti do smrti djece do pete godine u SAD-u, a rizik je još veći kod iznimno (pre)rano rođenih beba.
Premda u zemljama s visokim prihodima umire jedna od 10 prijevremeno rođenih beba, “često ih čeka doživotni invaliditet, uključujući poteškoće u učenju i probleme sa sluhom i vidom”.
S obzirom na ove rizike, WHO preporuča skrb “mame klokanice” (koža na kožu), što znači mnogo tjelesnog kontakta i često dojenje. Budući da bi se prema prijedlogu PD-a prijevremeno rođene bebe izvlačile iz žena koje traže pobačaj, izgleda da im nije bio poznat ovaj važan podatak. Općenito, istraživanja pokazuju da će neželjena djeca imati lošije razvojne rezultate, što znači da će im biti potrebno više [društvenih] servisa.
Čekati preko 28 tjedana kako bi se izbjegli rizici povezani s ekstremno preranim porođajem/rođenjem, sigurno ne bi pomoglo ženama koje ne žele biti trudne. Međunarodna znanstvena zajednica potvrđuje sumnje o kojima su govorili Doctors of choice, a kada bi se ovaj prijedlog PD-a primijenio, to bi dovelo žene i bebe u rizik koji se mogao spriječiti. Tvrdnja da inducirani porođaj može biti “alternativa pobačaju” je dezinformacija, a posebno je opasna kada to tvrdi neki liječnik.
Prevela i prilagodila: Sanja Kovačević
