Prošlog mjeseca Robin Douthit tješila je zabrinutu klijenticu dišući s njom, pokazujući joj prvo dugi udah a potom jednako miran izdah. Dvije su žene to zatim učinile zajedno, polako i namjerno dišući sinkronizirano.
Disanje je tek jedan od alata za kojima pedesetšestogodišnja Douthit često poseže kako bi umirila klijentice. Ali ovaj put, umjesto da sjede u istoj sobi i dišu isti zrak, žene su sinkronizirano disale povezane aplikacijom.
“To je baš tužno, zar ne? Mislim, izgradite odnos, zaljubljujete se u te ljude, uzbuđeni ste jer radite s njima, a onda odjednom više ne možete”, rekla mi je.
Dok Covid-19 mijenja način na koji trudnice i rodilje doživljavaju trudnoću, doule poput Douthit našle su se između poziva da vode svoje klijentice kroz porođaj i ograničenja uzrokovanih pandemijom. Mnoge bolnice sada ograničavaju posjete u rodilištu samo na partnera_icu majke, što znači da će doule, koje bolnice svrstavaju među posjetitelje_ice, biti primorane rodilje podupirati – u najboljem slučaju – virtualno. Neke se organiziraju i bore se protiv pravila bolnica, ali ta borba postavlja etičko pitanje: u kojoj točki zagovaranje priznavanja prava i poštivanja postaje važnije od rizika izlaganja drugih virusu pri posjetu bolnici? Ta je rasprava dodatno opterećena povijesnom netrepeljivošću između doula i zapadnjačkog porodništva.
Za sada, doule žurno prebacuju svoj vrlo intiman i praktičan posao na neosobne virtualne platforme i “na daljinu” pripremaju svoje klijentice za porod. “Dajemo sve od sebe da pružimo podršku na drugačiji način i brzo naučimo niz novih vještina, kaže Raychel Franzen, doula iz New Yorka. “Mislim da je jedna od stvari koju doula pruža svojim klijenticama umirujuća energija. Tu energiju još uvijek možemo podijeliti izrazima lica prilikom video poziva, ali razmjena energije je malo drugačija”.
Gwynne Knap, doula sa sjedištem u Atlanti, također je članica organizacije Profesionalnog udruženja za porodništvo i babinje (Cappa), jedne od nekoliko organizacija u Sjedinjenim državama koja certificira doule. U posljednje vrijeme rad se udruženja svodi na podučavanje doula kako preoblikovati svoju ponudu u skladu s okolnostima. Knap je razvila resurse i prijedloge za doule kako bi one mogle virtualno podržavati svoje klijentice; primjerice, partner_ica pri porodu može nositi “bubicu”, prenoseći za vrijeme trudova douline upute. Ali neke tehnike koje su doule koristile za smirivanje i tješenje rodilja tijekom porođaja, poput držanja za ruku i kontakta očima, sada je nemoguće prevesti. “Doula puno smiruje rodilju i predlaže razne položaje pri porodu, ali ona također smiruje partnera_icu kako bi on_a mogao_la biti emocionalno prisutniji_a”, kaže Knap. “Kada doula nije fizički prisutna, to je vrlo teško”.
Dok su se neke doule preusmjerile na virtualnu podršku, druge se odupiru novim bolničkim pravilima i tvrde da bolnice ne bi trebale promatrati doule kao posjetiteljice, već kao osobe ključne za dobrobit majke. Ove doule, zajedno s grupama za dostojansveno rađanje, organiziraju virtualne sastanke kako bi strateški osmislile jedinstven otpor, potpisuju peticije protiv pojedinih bolničkih politika i distribuiraju skripte za edulaciju bolničkog osoblja o potencijalno štetnim posljedicama ograničavanja doulama pristup rodilištima. U nekim je slučajevima to zagovaranje rezultiralo time da su bolnice prilagodile svoja pravila i dopuštaju prisutstvo doule na porodu.
“Nije bonus ili luksuz da osoba dobije skrb koja uključuje poštovanje”, kaže Cristen Pascucci, osnivačica Birth Monopoly, internetske zagovaračke organizacije koja se fokusira na prava rodilja. Tvrde da su za neke rodilje doule bitan čimbenik zdravog i sigurnog poroda – osobito za marginalizirane grupe poput nebijelih, odnosno crnih žena, čine većinu broja smrti pri porodu u Americi. Postoje dokazi da kontinuirana podrška jedan na jedan, posebno od doule, smanjuje rizik od nezadovoljavajućih ili traumatičnih iskustava s porođaja, neplaniranog carskog reza i niskih rezultata Apgar testa – medote koju liječnici_e koriste za procjenu zdravlja novorođenčeta odmah po rođenju.
“Postoje osobe koje trebaju doulu da bi imale siguran porod”, tvrdi Pascucci. Za nebijele rodilje i one s niskim primanjima, koje češće od drugih doživljavaju predrasude zdravstvenog osoblja i koje statistički gledano imaju veći rizik smrti i lošeg ishoda porođaja, doula može djelovati kao ključna posrednica. Mnoge doule informiraju svoje klijenticama o njihovim pravima i potiču ih da razgovaraju s medicinskim osobljem o intervencijama pri porodu prije nego što se dogode.
Neke doule uključuju i pristup utemeljen na znanjima o traumi kako bi umanjile rizik od traumatičnog porođaja za ranjivije rodilje. “Za osobe koje su preživjele silovanje a koje sa sobom pri porodu nemaju partnera, doula je poput pojasa za spašavanje”, kaže Pascucci.
“Doule već godinama tiho popunjava praznine u sustavu rodiljne skrbi”, dodaje. “Sada, usred krize, taj isti sustav prema doulama se odnosi svisoka. Sve praznine koje su doule popunjavala sada su opet tu”.
Sredinom ožujka Udruženje za žensko zdravlje, porodništvo i neonatalnu skrb (AWHON) objavilo je pismo podrške doulama u borbi za sudjelovanje u porodu za vrijeme epidemije. Predvodila ih je članica udruženja, doula i medicinska sestra Shirley Picard. “Kao medicinskoj sestri i douli, bilo mi je važno da rodilje imaju pratnju na porodu, kako su i planirale”, kaže ona. “Znam i koliko je teško doulama samozastupati se u zdravstvenom sustavu, i zato sam smatrala važnim da ih AWHONN zastupa”.
Drugim medicinskim sestrama koje rade na prvoj crti jednako je teško. Jedna medicinska sestra iz New Orleansa, koja je zbog straha od gubitka posla odlučila ostati anonimna, razumije da ne može zamijeniti doulu u rađaoni. “Doule pružaju izvrsnu uslugu individualnoj skrbi”, kaže ona. “Kao medicinska sestra, ne mogu proći s vama svaki trud”.
Rodilište u kojem ona radi ranije je imalo minimalna ograničenja koja se odnose na posjete, a sada dopušta prisutstvo samo jedne osobe, i to samo kada porod krene. (Primjerice, trudnica koja prenoći u bolnici radi praćenja krvnog tlaka ne može primati posjete.) Morala je odbiti nekoliko očajnih rodilja koje su tražile da doule prisustvuju porodu. “Mislim da je to šokiralo mnoge rodilje – imale su plan i sada je sve palo u vodu”, kaže ona. “To mi se čini stvarno zastrašujuće”.
S druge strane, ona radi u gradu u kojemu divlja virus. Svaki odjel njezine bolnice prepun je zaraženih, a bolnici nedostaje osobne zaštitne opreme za osoblje.
“Teško je”, kaže. “Rečeno nam je da maske koristimo više puta i da najlonske pregače nakon korištenja samo prebrišemo. Svaki odlazak u bolnicu sumorno je iskustvo. Iz mog iskustva, što manje osoba u bolnici, to bolje.
