Za mladu Pakistanku Fazeelat Bibi (21), posljednji dani 2009. donijeli su osvetu, ako ne i veselje. “Pravda je donesena” rekla je mlada žena, glasom lišenim svakog osjećaja.
“Sher Mohammad je moj prvi rođak i moj je otac odbio njegovu prošnju. Prijetio je da će mi se osvetiti za poniženje koje je proživio”, rekla je Bibi IPS-u putem telefona iz svojeg rodnog grada Radhakrishne, u oblasti Kasur u Punjabu.
29. rujna, oko 6 i 30 ujutro, pet muškaraca, uključujući i dvojicu osuđene braće, zaskočili su Bibi dok se vraćala kući iz ciglane, gdje je radila noćne smjene izrađujući cigle za život.
“Hodala sam malo ispred svojeg oca i brata kad su me ti muškarci okružili. Dvojica su omotala plastičnu žicu oko mog vrata ne bi li me zadavili. Bila sam polusvjesna dok mi je Sher Mohammad nožem odrezao nos i uši , a onda sam potpuno izgubila svijest” ispričala je Bibi glasom koji se polako gubio u šapatu dok je ponovno proživljavala krvavu epizodu iz svog života.
“Pola sata kasnije, kad je vidjela stanje svoje kćeri, njena je majka doživjela srčani udar i umrla”, ispričao je njezin odvjetnik Ehtisham Qadir u telefonskom razgovoru s IPS-om iz Lahorea.
Antiteroristički sud grada Lahore u istočnom Pakistanu, naredio je 21. prosinca rezanje ušiju i noseva dvojice braće Sheru Mohammadu ( 27) i Amanat Aliju (29), nakon što su oni to isto učinili Bibi u rujnu.
Sud je također osudio braću na doživotni zatvor i obvezao ih da žrtvi isplate odštetu u iznosu od 700 000 rupija (8,300 američkih dolara)
Presuda suda, premda ne prva svoje vrste, izazvala je snažne rasprave u zainteresiranim sektorima, uključujući i borce za ljudska prava.
Prema podacima Aurat Foundation, nevladine organizacije koja radi na osnaživanju žena u Pakistanu, između siječnja i lipnja prošle godine, prijavljeno je ukupno 5 514 incidenata nasilja nad ženama. Od toga, 3 099 slučajeva prijavljeno je policiji. 759 slučajeva nije prijavljeno a za preostalih 656 slučajeva ne postoje podaci o statusu prve prijave.
Zabrinuti zbog “epidemijskih razmjera” nasilja nad ženama, iz Razvojnog fonda Ujedinjenih naroda za žene (UNIFEM) objavili su da je najmanje jedna od tri žene diljem svijeta pretučena, silovana ili na neki drugi način zlostavljana u nekom trenutku svojeg života.
Reakcije na presudu, negativne…
Najma Sadeque, iskusna novinarka i aktivistica za ženska prava, rekla je da su takve vrste nasilja (kakvo je prošla Bibi), uključujući i polijevanje kiselinom, u porastu. O tome svjedoče brojni mediji. “Činjenica je, muškarci to rade zato što znaju da mogu proći nekažnjeno“, rekla je.
Priznala je da je takva kazna po načelu milo za drago jednaka spuštanju na razinu zločinca. “Slažem se u nekoj mjeri, ali potrebno je od nasilja odvratiti tvrdokorne ljude koji ne poštuju žene i smatraju ih teglećom marvom i pokretnom imovinom” rekla je Sadeque. “Bez učinkovite kazne, ništa se neće popraviti”.
“Ukoliko se kazna i provede, tko će je provesti? Liječnici je neće provesti na jednako brutalan način ako nije izvedena pod anestezijom” kaže Sadeque.
Potrebna je još učinkovitija kazna, rekla je, “ako se želi brzo prenijeti poruka”, ali ne vidi “mogućnost da se muški mentalitet promijeni u skorije vrijeme”.
I.A. Rehman, tajnik nezavisne Komisije za ljudska prava u Pakistanu, prisjetio se sličnih ‘oko za oko’ presuda u prošlosti. “Kad bi žena bila udarena ciglom u glavu, sud bi odredio da izazove istu količinu boli svom mučitelju”. “Često su se”, dodao je, “dodjeljivale kazne u obliku amputacije ruku ili nogu (zločinca)”
2000. godine, u posebno grotesknom slučaju koji je uključivao serijska ubojstva stotine dječaka, pakistanski sud u Lahoreu osudio je počinitelja zločina Javeda Iqbala na smrt gušenjem željeznim lancima i naredio da ga se “izreže u sto komadića i stavi u kiselinu”, na isti način na koji je on ubijao svoje žrtve.
Kazna nije mogla biti izvršena jer je osuđenik umro pod nerazjašnjenim okolnostima za vrijeme trajanja žalbenog perioda. “To je posljedica brutalizacije naroda do koje dolazi zbog “oko za oko” zakona”, rekao je Rehman, izražavajući nezadovoljstvo tom vrstom kazne.
Anis Haroon, predsjednica Nacionalne komisije za status žena, neovisnog zakonskog tijela, slaže se s njegovim pogledima. Presude temeljene na “Qisas” (može se prevesti kao milo-za-drago osveta temeljena na šerijatskom pravu, koje traži kaznu jednaku zločinu) i “Diyat” (novčana odšteta koju počinitelj isplaćuje obitelji žrtve) bit će konstantno donošene ako “se Hudood zakoni ne dovedu u pitanje”, rekla je. Komisija se zalaže za ukidanje svih diskriminatornih zakona.
Hudood zakoni – odredbe bazirane na šerijatskom pravu koje definiraju kazne za određene prijestupe već se dugo proglašavaju neprihvatljivima zbog svog odnosa prema ženama. Između ostalog, ti zakoni traže da žene koje prijavljuju silovanje dovedu četiri ugledna muškarca kao svjedoka ili budu optužene za preljub.
“To je bolesna šala” rekao je Ali Dayan Hasan, viši istraživač za područje Južne Azije pri Human Rights Watch, nazvavši “osvetničku presudu” gnjusnim kršenjem pakistanskog kaznenog zakona. Naglasivši da se radilo o običnom kaznenom djelu, ono nije trebalo biti procesirano pred antiterorističkim sudom koji je dao ovakvo prijeko shvaćanje pravde.
“U isto vrijeme, ovo ilustrira žalosno stanje sudske vlasti u državi : potpuno su nesposobni dosuditi kaznu i presudu u skladu s pakistanskim kaznenim zakonom!” rekao je Hasan, dodavši da pravda mora biti učinjena i prema žrtvi i prema počinitelju.
i pozitivne…
No postoje i drugi, uključujuči Bibinog odvjetnika, koji odobravaju ovakvu presudu.
“Potpuno podržavam presudu” rekao je Qadir, koji priznaje da je u ime svoje klijentice tražio kaznu u skladu s Qisasom. “On je u skladu s pakistanskim kaznenim zakonom, članak 299, odjeljak K”. On predviđa kaznu za prijestup sličnu onome što je učinjeno žrtvi.
“Ovo je muško društvo, u kojem se žene mlati, polijeva kiselinom, režu im se uši i nosevi rutinski i na najmanji znak provokacije ili ako muškarac misli da mu je okaljana čast”, rekao je odvjetnik koji se već 30 godina bavi kaznenim pravom. Dok se ne “izvrši kazna koja može služiti kao primjer”, takvo će se nasilje nastaviti.
Odbacivši primjedbu Human Rights Watcha na račun suđenja pred antiterorističkim sudom, Qadir objašnjava da je brutalnost čina bila dovoljna da ga se procesuira pred antiterorističkim sudom, koji omogućava brzu pravdu.
Aktivistica na području prava, Samar Minallah ima podijeljeno mišljenje o ovom problemu. “Moj um odbacuje takvu barbarsku kaznu, no moje je srce podržava”, rekla je Minallah, poznata po svojem radu na borbi protiv sveprisutnog običaja pod nazivom “swara”, koji omogućava trgovanje mladim djevojkama u znak mira.
“Žene se u pakistanskom društvu smatra robom”, rekla je. “Tako dugo dok činovi nasilja prema ženama ne budu smatrani nasiljem od strane muškaraca za kormilom, more se neće smiriti”.
Premda je zadovoljna presudom u Bibinom slučaju, Mukhtaran Mai, koja je poslala međunarodno poznata kad je pred sud dovela svoje silovatelje 2002. godine, izrazila je sumnju da će kazna biti izvršena.
“Brine me samo hoće li se kazna izvršiti”, rekla je IPS-u u telefonskom intervjuu iu svog grada, Meerwale u provinciji Punjab. Ako se to dogodi, postavit će “presedan i drugi će dvaput razmisliti prije nego što nekažnjeno počine tako gnjusan zločin”.
“Nasilje nad ženama je postalo prečesto u našem društvu”, rekla je zastupnica u parlamentu, Yasmeen Rehman. “Sigurna sam da će takva kazna pomoći iskorijeniti nasilje nad ženama, no one se rijetko provode”, kaže, ukazujući na odugovlačenja koja često ublažavaju kazne. “Osobni i društveni pritisak je golem i često smekšava suce”.
Sadeque je skeptična: “Nisam previše uvjerena da će počiniteljeva žalba biti odbijena pri višem sudu, zbog raširenog muškog mentaliteta, koji lako oprašta muškarcima, ali ne i ženama.”
