Cilj europske građanske inicijative „My voice, my choice“ je prikupiti milijun potpisa za siguran, legalan i dostupan pobačaj u Europskoj uniji. Inicijativnom se od EU traži uspostava financijskog mehanizma na razini cijele EU pomoću kojeg bi žene mogle putovati u zemlje koje su se odlučile osigurati uslugu pobačaja, dok bi trošak usluge u potpunosti pokrivala Europska komisija. Ako se do kraja godine prikupi milijun potpisa, Europska komisija će razmotriti prijedlog i poduzeti konkretne korake za zaštitu reproduktivnih prava.
Inicijativu je pokrenuo slovenski Institut 8. mart, a riječ je o jednoj od najvećih feminističkih inicijativa u Europi. Pridružilo joj se 18 organizacija iz devet EU zemalja. Iz Hrvatske u inicijativi sudjeluju CGI Poreč, CESI, RODA, Dugine obitelji, Domine, PARiTER, Zaklada Solidarna te Lana Bobić i Dunja Bonacci Skenderović. Kroz „My voice, my choice“ inicijativu osigurala bi se ravnopravnost, ali i pravo na zdravstvenu zaštitu u domeni reproduktivnog zdravlja za sve građanke Europske unije.
Prikupljanje potpisa je krenulo 24. travnja ove godine, a do sada je sakupljeno 85.32 posto potrebnih potpisa, odnosno 853.182 potpisa. U Hrvatskoj se prikupilo preko 50 000 potpisa. Peticiju se može potpisati čitačem e-osobne iskaznice ili unosom OIB-a.
U finalnim koracima kampanje „My voice, my choice Croatia“, Grof Darkula i „Seksizam naš svagdašnji“ prošle su subote najavili najveću digitalnu akciju za reproduktivna prava u povijesti Hrvatske koja će se održati ovu subotu, 23. studenoga. O čemu se točno radi, kakva je situacija na razini EU po pitanju dostupnog i sigurnog pobačaja, kako „My voice, my choice“ inicijativa odgovara na rastući utjecaj konzervativnih pokreta, kakva nas situacija čeka s ostvarivanjem prava na pobačaj u Hrvatskoj i kako svatko od nas može doprinijeti ciljevima inicijative, razgovarale smo s predstavnicama “My voice, my choice Croatia”.
Na konferenciji prilikom lansiranja kampanje prikupljanja potpisa naglašeno je da usluga prekida trudnoće na zahtjev mora biti sigurna, legalna i dostupna i to bez kompromisa. Kakvo je stanje na razini EU po pitanju sigurnosti i dostupnosti pobačaja? Kako pristup vaše inicijative odgovara na rastući utjecaj konzervativnih pokreta koji se protive pravu na pobačaj diljem Europe, ali i svijeta?
Procjenjuje se da za više od dvadeset milijuna žena u EU, pobačaj nije dostupan. Sigurnost i dostupnost pobačaja nisu standardizirani na razini EU, nacionalna zakonodavstva se razlikuju od zemlje do zemlje. Na Malti je pobačaj u potpunosti zabranjen, a u nekim zemljama je besplatan i dostupan na zahtjev. Neke zemlje imaju restriktivne zakone koji pobačaj čine nedostupnim, a neke imaju prakse poput priziva savjesti koje ga, unatoč legalnosti, zapravo čine nedostupnim. Znamo slučajeve žena iz Poljske, Irske i Italije gdje su žene umirale od sepse jer se pobačaj odbija izvršiti dok fetusu kuca srce, čak i ako je život žene ugrožen.
Naša inicijativa jasno poručuje da smo solidarne sa svim ženama i da ćemo naći način da pobačaj ženama bude dostupan. Bez obzira na agendu i utjecaj ultrakonzervativnih aktera na nacionalne politike i prakse. Njihove politike i agende ne mogu i neće biti prepreka pravu žena na život, autonomiju i privatnost.
Kakva je situacija u našoj zemlji, na koje prepreke žene nailaze pri ostvarivanju prava na izbor?
Nedostupnost usluge u najširem smislu. Prakse se u hrvatskoj razlikuju od bolnice do bolnice. Žene se prečesto susreću s nepotpunim informiranjem i pristupom koji ne poštuje njihovu autonomiju, integritet i dostojanstvo. Prava pacijentica se u sferi reproduktivnog zdravlja krše u svim područjima uključujući i pobačaj i porod. Na dalje, možemo li uopće pričati o dostupnosti pobačaja ako se plaća? A cijena nije ni standardizirana. Medikamentni pobačaj još uvijek nije dostupan u svim bolnicama. A nije dostupan ni van bolnica, iako nema zapreke da ga se makne iz bolnica. Štoviše, to bi značilo rasterećenje zdravstvenog sustava.
Prepreka je svakako i stigmatizacija pobačaja i žena od ultrakonzervativnih aktera koji smatraju da je žensko tijelo pitanje njihove kontrole. Jedna od najozbiljnijih prepreka je pravo korištenja priziva savjesti u javnozdravstvenim ustanovama. Zbog toga je u nekim bolnicama pobačaj u potpunosti nedostupan ili otežano dostupan. Potencijalna prepreka dostupnosti pobačaja je razmatranje uvođenja obveznog savjetovanja kojim se ženama često uskraćuje vrijeme koje imaju na raspolaganju, ali i jasno daje do znanja da žene nisu sposobne same donositi odluke o svojim životima.
Situacija u Hrvatskoj po pitanju prava žena na izbor izrazito je zabrinjavajuća. Hodovi za kriminalizaciju pobačaja, koji iz godine u godinu okupljaju sve veći broj sudionika, posebno mladih, predstavljaju ozbiljan pritisak na reproduktivna prava. Ove godine održano ih je čak 15, a za sljedeću godinu već su najavljeni novi. Ginekologija u Hrvatskoj suočava se s rastućom klerikalizacijom – čak 60 % ginekologa i ginekologinja koristi priziv savjesti, što ženama otežava pristup zakonitom pobačaju. Pobačaj se uopće ne izvodi u pet bolnica diljem zemlje. Zabrinjavajuće je i što se stavovi pojedinih ključnih stručnjaka i gostujućih predavača na medicinskim fakultetima u Hrvatskoj sve više okreću ultrakonzervativnim smjerovima, čime se mladim liječnicima i studentima nameću ideologije koje ne odražavaju medicinske standarde niti temeljna ljudska prava.
Napadi na pravo na izbor ne odvijaju se samo na masovnim događajima poput Hodova. Oni se odvijaju i kroz inicijative poput 40 dana za život, čiji aktivisti/kinje stoje ispred bolnica i nastoje dodatno stigmatizirati žene. Na trgovima hrvatskih gradova vjerski fanatici mole s ciljem zabrane pobačaja, inspirirani organizacijom Ordo Iuris, koja je takve zabrane uspješno provela u Poljskoj. Stvaranjem atmosfere straha i stigmatizacijom žena nastoje oblikovati javni diskurs u cilju ograničavanje reproduktivnih prava i kontrole žena. Rastuća klerikalizacija ginekologije u hrvatskoj ukazuje na zabrinjavajuće dominantan utjecaj ultrakonzervativnih stavova na politike i prakse u zdravstvenom sustavu.
Kako mislite da uhićenje bivšeg ministra zdravstva Vilija Beroša i situacija vezana uz optužbe za korupciju u zdravstvenom sektoru može utjecati na ionako složenu dostupnost pobačaja u Hrvatskoj? Može li dodatno otežati ostvarivanje prava na pobačaj ili pak otvoriti prostor za reforme i veći pritisak na rješavanje problema u zdravstvenom sustavu?
Optužbe za korupciju u zdravstvu ne događaju se u vakuumu već u političkom prostoru u kojem se zdravstvo sustavno uništava, veze se s kaptolom njeguju i u kojem su korupcija i klijentelizam u potpunosti normalizirani. U tom i takvom kontekstu medicinska skrb za reproduktivno zdravlje žena nije dostupna. Od nedovoljnog broja ili neprilagođenosti ginekoloških usluga, preko pitanja pobačaja pa sve do nasilja na porodu. Sve je to posljedica loših politika. Ne iskoristi li se sada prilika napraviti ozbiljan pritisak i promijeniti silaznu putanju kojom nam zdravstvo klizi, možemo očekivati sve slabiju dostupnost kako pobačaja, tako i medicinskih usluga uopće.
S obzirom na to da će se tema prava na pobačaj vjerojatno ponovno aktualizirati tijekom nadolazećih predsjedničkih izbora, kako ocjenjujete važnost angažmana predsjedničkih kandidata/inja po tom pitanju? Što očekujete od njih u kontekstu njihove politike prema pravu na siguran i dostupan pobačaj? Mislite li da bi njihovi stavovi mogli utjecati na daljnji tijek kampanje “My Voice, My Choice” u Hrvatskoj?
Stavovi ni jednog političara ili političarke ne bi trebali biti opravdanje za nepoštivanje zakona. Naime, pobačaj je u hrvatskoj legalan na zahtjev, a njihov je posao da ga učine dostupnim. Mislimo da je biračkom tijelu važno znati je li kandidat/inja za zabranu pobačaja. Prije svega zato što bi to moglo utjecati na daljnju praksu nedostupnosti. Ovdje nije loše podsjetiti i da kontinuirana istraživanja javnog mnijenja pokazuju da podrška pravu žene na izbor u hrvatskom društvu nikada nije pala ispod 70 posto. Odnosno, većina podržava siguran i legalan pobačaj.
Mirela Čavajda je prije dvije godine postala simbol problema s kojima se žene suočavaju zbog nefunkcioniranja sustava i nedostupnosti pobačaja u Hrvatskoj. S obzirom na njezinu značajnu ulogu u kampanji „My Voice, My Choice“, koliko njezino javno angažiranje doprinosi podizanju svijesti i mobilizaciji podrške? Kako smatrate da njena priča i javni poziv volonterima i volonterkama može utjecati na uspjeh vaše inicijative i promjene koje nastojite postići?
Mirela Čavajda pokazala je iznimnu hrabrost u situaciji u kojoj je odlučila javno progovoriti o svom tragičnom iskustvu zbog čega je postala simbol borbe za reproduktivnu pravdu. Ne želimo da niti jedna žena više ikad mora javno progovarati o nečemu što bi trebalo biti njena privatna stvar. Ne želimo morati biti iznimno hrabre zato što nam nije osigurana skrb, briga i zaštita. Želimo osiguranu skrb brigu i zaštitu. Kao i društvo u kojem su reproduktivna prava pitanje dostupnosti i kvalitete javnozdravstvenih usluga, a ne individualnog moralnog suda.
Je li dosadašnja podrška građana i građanki Hrvatske, u obliku prikupljenih potpisa, pomogla oblikovanju javnog diskursa o pobačaju u zemlji?
My Voice My Choice sigurno ima utjecaj u oblikovanju javnog diskursa jer aktivno uključuje građane i građanke. Niz je organizacija, aktivista i aktivistkinja koji koordiniraju inicijativu uz aktivnu podršku građana i građanki Hrvatske među kojima su i poznate osobe, osobe iz politike, influenseri i influenserice. Zahvaljujući takvoj sinergiji My Voice My Choice prisutan je i na terenu i u medijima i na digitalnim platformama. A to zasigurno utječe na oblikovanje javnog diskursa.
Kako biste došli do cilja od milijun potpisa trebate pomoć 1000 digitalnih volontera i volonterki koji bi bili dio najveće akcije za reproduktivna prava u povijesti Hrvatske, koja će se održati u subotu 23. studenoga. Do danas ste ih već okupili oko 1500. O čemu se radi? Što znači biti digitalni volonter/ka? Kako svatko od nas može pomoći u postizanju ciljeva inicijative?
Digitalni volonteri i volonterke čine srž kampanje jer su odgovorni za širenje informacija i motiviranje ljudi putem društvenih mreža. Njihov zadatak je jednostavan, ali iznimno značajan: kroz nekoliko kratkih online aktivnosti, koje ukupno traju samo desetak minuta, volonteri/ke će pomoći da kampanja dosegne što veći broj građana/ki i prikupi nove potpise. Biti digitalni volonter/ka ne zahtijeva posebno znanje niti puno vremena, već samo želju za sudjelovanjem u stvaranju pozitivnih promjena. Volonteri/ke će putem WhatsApp kanala dobiti sve potrebne informacije i jednostavne upute, poput dijeljenja ključnih objava, motiviranja ljudi da potpišu peticiju i širenja svijesti o važnosti ove inicijative. Vaša aktivnost može napraviti ogromnu razliku. Pozivamo sve zainteresirane da skeniraju QR kod iz članka ili kliknu na link kako bi se pridružili našoj digitalnoj zajednici i sudjelovali u ovoj povijesnoj kampanji.
Što nas očekuje u novom videu koji ćete objaviti i na press konferenciji koja će se održati u prostoru Zaklade Solidarna u subotu, 23. studenog? Koju poruku ćete poslati kako bismo što prije došli do cilja od milijun potpisa za siguran, legalan i dostupan pobačaj u EU?
U novom videu će biti ispričane tragične priče žena iz Italije, Poljske i Irske, gdje su zakonske zabrane pobačaja i priziv savjesti medicinskog osoblja ozbiljno ugrozili njihova temeljna prava – pravo na život, zdravlje i tjelesnu autonomiju. Ovi slučajevi, koliko god bili teški, nužni su da dosegnu širu javnost i jasno pokažu ključnu poruku: Ako je pobačaj nedostupan, žene umiru u mukama.
Poruka kampanje, koju ćemo poslati na press konferenciji i kroz ovaj video, usmjerena je na buđenje svijesti o stvarnim posljedicama ograničenja reproduktivnih prava. Naša zajednička akcija ima za cilj doći do milijun potpisa kako bismo osigurali da se ovakve tragedije više nikada ne ponove. Kao i osigurati da pobačaj bude legalan, besplatan i dostupan za sve žene u Europskoj uniji.
