Šesti Anarhistički sajam knjiga u Zagrebu održavao se od 26. do 28. 03. 2010. godine na dvije lokacije – u kinu Europa i klubu MaMa.
Naizgled, program je bio bogat i pružao dosta mogućnosti. Ipak, ostala sam pomalo razočarana. Program je nudio brojne štandove s knjigama, bedževima, kasetama, plakatima, majicama i sličnim proizvodima koji su se mogli nabaviti po niskim cijenama ili čak besplatno. Sve se to moglo razgledati danju do 15h na Cvjetnom trgu, dok se nakon toga selio na kat kina Europa.
Prvo razočaranje je uslijedilo nakon što sam ušla na sam sajam te sam uočivši zaista dobru atmosferu htjela uhvatiti trenutak foto aparatom, i na sam moj pokušaj su me spriječili u tome. Takve scene su se kasnije ponovile i na jednoj od diskusija u krugu. Smatram da nema razloga ne omogućiti fotografiranje eventa koji je očito i organiziran radi promocije pokreta i želje za pružanjem informacija kroz razne materijale i diskusije. Ipak, nisam forsirala.
Zatim sam se s kolegicom uputila na mjesto održavanja predavanja na temu Nove strategije nadzora i kontrole. Na ulazu u dvoranu stajao je natpis da je predavanje otkazano zbog bolesti. Nažalost, još jedna od zanimljivih stvari s programa je bila izbačena.
Rasprava u krugu koja se trebala održati u kinu Europa, prebačena je u klub MaMa. Obavijest o tome je stajala u kinu Europa pa smo nakon dolaska ondje morali žuriti do kluba MaMa, u nadi da rasprava još nije počela. Srećom, i nije. Rasprava se održavala na temu Akademističkog pristupa anarhizmu. Bavili su se pitanjem omogućavanja i pružanja informacija Akademiji, sociolozima i antropolozima, koji će istražujući sam pokret, pružiti informacije do kojih su došli i prezentirati ih javnosti. Problem je samog prezentiranja pokreta kroz pero znanstvenika u kojem su neki gledali prijetnju jer je to omogućavalo otkrivanje informacija neprijatelju ( vlasti ), dok su drugi smatrali da je to pozitivna stvar ukoliko se sam pokret želi promovirati i pružiti javnosti informacije koje oni odluče dati i jednostavno onemogućiti stvaranje iskrivljene slike o njima.
Mnoštvo sadržaja – nedovoljno organizacije, želja za promocijom – strah od krive interpretacije. Mislim da je Sajam još mlad i da će kroz par godina, ukoliko se tradicija nastavi, biti bolji i zanimljiviji, sadržajno bogatiji i organiziraniji.
Nešto se može promijeniti, pokret može ojačati i revolucija može živjeti. Rekla je to i Margaret Mead: “Nikada nemojte sumnjati u činjenicu da mala skupina promišljenih i zabrinutih građana može promijeniti svijet. Uistinu, dosad su ga jedino oni i mijenjali.”
