U Hrvatskoj živi 17.980 pripadnika/ca romske nacionalne manjine, prema podacima iz Popisa stanovništva 2021. godine Državnog zavoda za statistiku. Odnosno, udio Roma/kinja u ukupnoj strukturi stanovništva iznosi 0,46 posto. Iz Državnog proračuna kontinuirano se dodjeljuju sredstva udrugama romske nacionalne manjine za ostvarivanje različtih programa (kulturni amaterizam i manifestacije, informiranje, izdavaštvo); financira se knjižnična izdavačka djelatnost i otkup knjiga. Provodi se Nacionalna strategija za uključivanje Roma, izrađeni su kurikulumi za predmet ‘Jezik i kultura romske nacionalne manjine u osnovnim i srednjim školama’ te se ostvaruju posebni oblici nastave i posebni programi za uključivanje romske nacionalne manjine u obrazovni sustav. Također, romska manjina ima svoje predstavnike/ce na lokalnoj i nacionalnoj razini.
I iz istraživanja ureda Pučke pravobraniteljice iz 2023. godine jasno je da se kontinuirano provode aktivnosti kako bi se smanjila diskriminacija prema Romkinjama i Romima. Iako je područje obrazovanja uključivalo najveći broj aktivnosti u promatranom periodu, prema rezultatima, te aktivnosti u nekim pokazateljima ne dovode do željenih rezultata. Uzmemo li u obzir da polovicu Romkinja i Roma u Hrvatskoj čine djeca, nastojanja unutar sektora obrazovanja koja bi povećala integraciju i dobrobit ove skupine, a nisu kvalitetna i primjenjiva, predstavljaju ozbiljan problem za generaciju Romkinja i Roma koje/i se sada trebaju školovati, a posljedično i društvo u cjelini.
Što kažu ostala istraživanja?
Zoran Šućur je 2000. godine u radu “Romi kao marginalna skupina” pisao o problemima i specifičnostima socijalne integracije Roma te je predložio i niz mjera za poboljšanje pozicije zajednice unutar šireg okvira društva. Jedna od tih mjera je direktno usmjerena na obrazovanje. Neven Hrvatić je u svom radu “Romi u Hrvatskoj: od migracija do interkulturalnih odnosa” iz 2004. godine govori o potrebi interkultarnog dijaloga i obrazovanja za sve učenike u Hrvatskoj, kao i postojanje stereotipa prema Romima te niskom stupnju prihvaćanja elemenata njihove kulture. Isti autor stavlja naglasak na obrazovanje i u “Povijesno-socijalna obilježja Roma u Hrvatskoj” (2000.).
Dragutin Babić u “Stigmatizacija i identitet Roma – pogled “izvana”: slučaj učenika Roma u naselju Kozari Bok” analizira intervjue provedene u OŠ dr. Vinka Žnagca, Kozari Bok. On govori o socioekonomskom ambijentu i kulturnim obrascima u kojima se socijaliziraju mladi Romi/kinje, a koji znatno odstupaju od dominatnoga sociokulturnog obrasca. To pripadnike/ice te etničke skupne znatno marginalizira i “isključuje” iz lokalnih zajednica i širih socijetalnih struktura. Radi se o visokoj razini stigmatizacije i pitanju identiteta kao jednom od težih pitanja u kontekstu integracije i očuvanja Romske zajednice, kulture i običaja.
Gotovo četvrt stoljeća od navedenih radova – zajednica se suočava s istim problemima u domeni obrazovanja i integracije.
Isključenost Romkinja i Roma u obrazovnom sustavu predstavlja ozbiljan problem u Hrvatskoj i u Europi. Ključni problemi uključuju segregaciju, diskriminaciju, predrasude, jezične i kulturne barijere, niska obrazovna postignuća te nedostatak institucionalne podrške. Kompleksni problemi traže kompleksna rješenja, stoga su Romska organizacija mladih Hrvatske i Centar za kazalište potlačenih – POKAZ pokrenuli inicijativu Lakši put, o kojoj smo razgovarale s Rosom Miletić i Josipom Lulić. Uz razgovor o samoj inicijativi, razgovarale smo i o apsolutnoj nužnosti intersekcionalnog pristupa, ciljevima, aktivnostima te kampanji.
Rad Inicijative oslanja se na minuli rad Centra za kazalište potlačenih – POKAZ. Koliko je važno uključiti “ciljane skupine”, odnosno Sveti gral projektne logike koja pogoni civilni sektor, u aktivnosti i to na razini iznad samog “konzumiranja” aktivnosti?
Rosa: Vrlo je važno uključivati Rome i Romkinje u proces kreiranja obrazovnih i drugih aktivnosti, što nužno ne znači da samo želimo biti prisutni kao korisnici, već je važno da nam se omogućuje aktivno angažiranje u vlastitim obrazovnim ciljevima koje želimo ostvariti i kroz samu Incijativu. Isto tako smatram da aktivno sudjelovanje omogućuje da se sruše barijere koje često sprečavaju našu ravnopravnu integraciju u obrazovni sustav i širu društvenu zajednicu. Tako nam se daje veća prilika da sami adresiramo društvene, kulturne i ekonomske izazove s kojima se Romi i Romkinje suočavaju, jer mi, članovi romske zajednice imamo najbolje znanje o tome.
Josipa: POKAZ je uvijek težio organiziranju i izgradnji zajednica – kazalište je alat koji služi upravo kako bi ljudi mogli govoriti za sebe, umjesto da profesionalni aktivisti i aktivistkinje to rade umjesto njih. Projektna logika tome nimalo ne pomaže – kao bi dobili sredstva često moramo zamagljivati prave odnose u našem radu, i umjetno dijeliti zajednicu na “eksperte” i “ciljanu skupinu” koja je “korisnica” nekakvih “usluga” što nije nimalo bezopasno.
Koji su glavni ciljevi Inicijative?
Rosa: Romi i Romkinje se često suočavaju s visokim stopama neobrazovanosti i niskim obrazovnim postignućima. Barijere uključuju jezične prepreke, pristup informacijama, nedostatak pristupa kvalitetnim obrazovnim resursima i učiteljima i učiteljicama koji i koje razumiju specifične potrebe ove zajednice. Smatramo da se to može prevazići kroz pružanje specifčnih obrazovnih programa, treninga za učitelje i učiteljice te razvojem obrazovnih materijala na jeziku i u skladu s kulturnim kontekstom romske zajednice, te osiguravanjem bolje inkluzije u formalni obrazovni sustav.
Nadalje, socijalna isključenost i siromaštvo čine obrazovanje teško dostupnim za romsku djecu. Jedan od razloga su i nesigurni uvjeti stanovanja. Odnosno, nerijetko, npr. peteročlana obitelj živi u prenapučenom prostoru (često i u 4m2) te djeca nemaju svoj kutak za učenje. A nemaju ni obiteljsku podršku za obrazovanje. Važno je naglasiti i nedostatak pozitivnih uzora, mentora i mentorica u obrazovnom okruženju za djecu iz romske zajednice što uzrokuje izostanak motivacije za obrazovanjem.
Smatramo da se ovi problemi mogu riješiti kroz povećanje iznosa srednjoškolskih stipendija, kreiranju društvene inicijative za poboljšanje socijalnih uvjeta – uključujući pristup zdravstvu, stanovanju i hrani. Isto tako, nužno je razviti mentorstva i programe koji uključuju obrazovne i profesionalne uzore iz romske zajednice – kako bi se djeci prikazali konkretni primjeri uspjeha, ali i mogućnosti koje imaju na raspolaganju. Kao što je pravo na besplatni učenički/studentski dom, pravo na stipendiju koja se Romima omugućava bez obzira za uspjeh (nije važan prosjek, nego prolaznost) i slično.
Josipa: Sastavile smo i cjeloviti prijedlog mjera koje smo do sada skupili i predstavili različitim institucijama, a dostupan je na web stranici Pokaza.
Koje aktivnosti provodite u sklopu Inicijative?
U sklopu Inicijative za jednak pristup obrazovanja Roma, provodimo niz aktivnosti koje imaju za cilj podizanje svijesti i poticanje pozitivnih promjena u obrazovnom sustavu. Kroz Forum teatar “Lakši put” prikazali smo stvarne probleme i izazove s kojima se romska djeca suočavaju u obrazovnom sustavu. Korištenjem ove metode, koja je temeljena na interaktivnom kazalištu, omogućili smo publici da postane aktivni sudionik, reagirajući na prikazane situacije i predlaganjem rješenja. Forum teatar je bio posebno učinkovit jer je omogućio dijalog između romskih i neromskih sudionika, stvarajući prostor za međusobno razumijevanje i razmjenu iskustava.
Tijekom izvedbi, publika je mogla intervenirati i mijenjati ishod predstave, što je omogućilo stvaranje novih ideja i pristupa za prevazilaženje postojećih barijera u obrazovnom sustavu. Ova metoda ne samo da otvara oči prema diskriminaciji i marginalizaciji Romkinja i Roma, već potiče na aktivnu akciju u zajednici.
Osim Forum teatra, proveli smo i kampanju za jednak pristup obrazovanju koja se usmjerila na podizanje svijesti o problemima i potrebama romske djece u obrazovnom sustavu. Kroz kampanju smo imali okrugli stol i dijalog sa stručnjacima, predstavnicima vlasti, s ciljem poticanja diskusije o potrebama romskih učenika i obitelji. Kampanja je bila dostupna i online putem društvenih mreža. Tako smo potaknuli širu javnost da sudjeluje u anketama kako bi se prikupili podaci i mišljenja o trenutnim izazovima i mogućim rješenjima. Ove dvije ključne realizirane aktivnosti imaju snažan utjecaj na razumijevanje i prevazilaženje prepreka s kojima se Romkinje i Romi suočavaju u obrazovanju.
U budućnosti inicijativa, uz nastavak ove dvije stvari, planira razvijanje intervencija koje bi mogli raditi direktno sa segregiranim zajednicama i u školama, kao i nastavak organiziranja i širenja pritiska.
Kako se zainteresirana javnost ili organizacije civilnog društva mogu uključiti u rad Inicijative?
Rosa: Javnost, kao i organizacije, mogu se uključiti kao volonteri i volonterke u različite aktivnosti Inicijative, poput javnih izvedbi predstava, organizacije događaja, podrške u provedbi Forum teatra, kampanja i slično. Organizacije civilnog društva, te stručnjakinje i stručnjaci mogu se uključiti u razvoj programa mentorstva za romsku djecu, pružajući im podršku u obrazovanju. Javne organizacije, nevladine udruge i drugi mogu se udružiti s našom Inicijativom kako bi zajednički organizirale javne akcije, okrugle stolove, radionice i edukativne događaje. Važno je da svi rade u svojim mikrolokacijama i s obzirom na svoje mogućnosti, uz dijeljenje resursa, znanja i podrške kroz Inicijativu. Zainteresirani se mogu javiti ovdje.
Postoji li kod donositelja odluka svijest o problematici neravnopravnog pristupa obrazovanju za Romkinje i Rome? Vaša kampanja traje već neko vrijeme, jeste li uspjele doći do donositelja odluka i inicijalnih dogovora?
Rosa: Svijest o problematici neravnopravnog pristupa obrazovanju za Romkinje i Rome postoji, no varira među različitim nivoima vlasti i institucija. Na nacionalnoj i lokalnoj razini, postoje političke stranke, obrazovne institucije i nevladine organizacije koje prepoznaju važnost ove teme. Međutim, stvarni napredak u politici obrazovanja Roma bio je spor. I dalje postoje problemi poput diskriminacije, nepristupačnosti obrazovnih ustanova, jezičnih barijera i niske stope upisa u obrazovni sustav. Osobito među djevojčicama iz romskih zajednica. S druge strane, neka ministarstva, poput Ministarstva obrazovanja i ministarstava za ljudska prava i manjine, već provode određene inicijative i projekte usmjerene prema uključivanju Romkinja i Roma u obrazovni sustav. Međutim, ti su programi često fragmentirani i nedovoljno podržani na institucionalnoj razini. Ono što posebno nedostaje jest puno šira i aktivnija podrška cijelog društva.
O pristupu obrazovanju za Romkinje i Rome govori se već desetljećima i više je autora i autorica ovu temu obrađivalo na razini akademije. Postoje akcijski planovi, postoji nekolicina organizacija civilnog društva koji rade na pitanju integracije Romkinja i Roma u zajednicu i obrazovanje, što su isprepletene kategorije. Zašto se i dalje ne vidi neki veći napredak?
Rosa: Postoji niz inicijativa koje se bave obrazovanjem Romkinja i Roma, ali su financirane su putem projekta koji su kratkoročni. To znači da nemaju dugoročnu održivost. Smatram da je bez kontinuiranog i stabilnog financiranja teško postići promjene u obrazovnom sustavu. Također, kada se financijska sredstva povuku, mnogi projekti se prekidaju. Prema našim saznanjima, mnoge institucije, uključujući škole, imaju neadekvatne prakse koje održavaju nejednakost i segregaciju, iako to negiraju. Ponekad obrazovne institucije nisu dovoljno otvorene za promjene. Na primjer, u Međimurskoj županiji osim što ima segregiranih razreda, postoji slučaj u kojem je cijela škola segregirana, bez jednog učenika ili učenice koji nije pripadnik ili pripadnica romske nacionalne manjine. Strategije i akademski članci se najčešće pišu bez šireg organiziranja unutar lokalnih, kako romskih, tako i većinskih zajednica, kao što se intervencije u školstvo generalno donose populistički i bez dubokog razumijevanja odozdo.
Iz vašeg iskustva – koliko je generalna javnost svjesna uvjeta u kojima živi dio Romske zajednice u HR? Što bi se moglo učiniti da se podigne razina svijesti, ali isto tako i – do koje točke se treba podizati svijest i kada se trebaju početi implementirati promjene?
Rosa: Postoji određena razina razumijevanja o tome da se romska zajednica suočava s problemima poput siromaštva, segregacije i diskriminacije i to od strane lokalne zajednice u kojoj ova zajednica živi. U današnjem vremenu bez obzira na dostupnost medija koji i jesu sezibilizirani o problemima s kojima se suočava romska zajednica i koji svoje izvještaje fokusiraju na socijalne probleme, iz vlastitog iskustva, znam da šira javnost nije dostatno osviještena o uvjetima u kojima dio romske zajednice živi.
Za podizanje svijesti o uvjetima života Romkinja i Roma potrebno je kreirati akcije koje se moraju sustavno realizirati. To znači da treba uključiti donositelje i donositeljice odluka. Prema njima se problemi trebaju adresirati i zagovarati zakonske izmjene – kao što radimo u našoj kampanji.
Nadalje, moramo zagovarati i ulaganje u socijalnu i obrazozovnu infrastrukturu koja uključuje romsku zajednicu. Inicijative poput pružanja bolje podrške romskim učenicima, izgradnje boljih uvjeta stanovanja, stvaranje programa za zapošljavanje i socijalnu integraciju treba postati prioritet.
Približavaju nam se lokalni izbori: jesu li pitanja koja se tiču života Romkinja i Roma u Hrvatskoj na stolu za raspravu i poboljšanje jedino tijekom izbora i vidite li nadolazeće izbore kao priliku za zagovaranje za pozitivne promjene? Pitanje školstva i implementacije ovisi o osnivačima obrazovnih ustanova, što su u pravilu JLRS na razini OŠ i SŠ, ali kako pomiriti činjenicu da npr. nedostaje nastavnog osoblja iz Romske zajednice s naporima JLRS da se stvari pomjere i promijene na terenu? Tko je prva instanca za zagovaranje promjena u kontekstu školstva i može li se uopće ta instanca odrediti?
Rosa: Da, nadolazeći lokalni izbori predstavljaju značajnu priliku za zagovaranje pozitivnih promjena. Kampanje mogu biti idealna prilika za podizanje pitanja socijalne pravde, obrazovnih nejednakosti i inkluzije Roma na političkoj kampanjii, te zahtijevanje od kandidata i kandidatkinja konkretnih mjera za poboljšanje položaja romskih zajednica. Aktivnosti tijekom predizborne kampanje, poput dijaloga s romskim organizacijama, javnih tribina i razgovora o stvarnim potrebama zajednice, mogu pomoći u podizanju svijesti i stvaranju političkog pritiska za implementaciju konkretnih mjera.
Mnogi Romi i Romkinje ne završavaju srednjoškolsko obrazovanje, a vrlo mali broj njih odlučuje se za nastavničke profesije. To može biti zbog, diskriminacije u obrazovnim susatvu koju doživljavaju kao učenici, a i zbog društvene marginalizacije.
Također, Romkinje i Romi koji su se odlučili nastaviit svoje obrazovanje suočavaju se s predrasudama i stereotipima te to ugrožava njihovu profesiju i prihvaćanje u obrazovnom sustavu. Primjerice, nerijetko pripadnici lokalne zajednice zbog predrasuda i stereotipa ne žele da Romkinja podučava njihovu djecu. Prema našim saznanjima, Romkinja iz Međimurske županije koja je završila Učiteljski fakultet još uvijek nije dobila posao na neodređeno razdoblje.
Josipa: O toj prvoj instanci rješavanja začaranog kruga smo razgovarali godinama dok se inicijativa formirala i zaključili smo da ako se radi o krugu nema vajde u traženju početka – gdje god počnemo rezati i raspetljavati dobro je, i povući će za sobom i druge instance.
Može li šačica zainteresiranih i solidarnih ljudi promijeniti ovaj status quo?
Josipa: Ima ona stara izreka kako je jedino šačica zainteresiranih i solidarnih ljudi ikad išta i mijenjala. Ali to nije zaista istina – ta je šačica možda počela neke stvari otvarati i pokretati, ali promjene se događaju kada puno ljudi počne duboko mijenjati svoje razumijevanje svijeta. Kada prestanu pristajati na zadane hijerarhije koje su često naturalizirane. U tom smislu mi nećemo ništa promijeniti ako svi koji ovo čitaju ne počnu djelovati u svojim svakodnevicama, i odbiju svojim djelovanjem (ili nedjelovanjem) održavati opresivne strukture.
Ako se vidite u opisu “zainteresirana i solidarna” – javite se Inicijativi.
Rosa i Josipa dodaju: “Važno je napomenuti da je inicijativa otvorena i drugim zainteresiranim pojedincima i pojedinkama, organizacijama, učiteljima i učiteljicama te školama koje se žele posvetiti borbi za ravnopravniji pristup obrazovanju za sve – s obzirom na to da je inkluzivna, interkulturna, otvorena, antirasistička i slobodna škola potrebna svima.
