Tri … dva …. jedan … kreni! Otkako je objavljen famozni registar branitelja, policija je lovila Marka Rakara, Vlada je (u mislima) progonila obavještajno podzemlje, novinari su hvatali svojih pet sekundi na www.registarbranitelja.com ne bi li iskopali kakvu pikanteriju o poznatijim ratnicima iz fotelja, a sada je, izgleda, došlo vrijeme za drugi čin – opći lov na ljude.
Sve je počelo klasično – s pokušajem da se otkrije što su u ratu radile najpoznatije face. Prije par dana doznali smo koliko nam je koji ministar ratovao i u kojoj brigadi ili kriznom stožeru. Tako se za Dragana Primorca najprije na internetu ‘otkrilo’ da je bio u ratu četiri godine, da bi ga kasnije braniteljski ministar Ivić u HTV-ovom ‘Otvorenom’ ipak malo pacifizirao i rekao da je Primorac branio državu samo sedam mjeseci. E sad, zašto je Ivić to uopće objavio? Ako je braniteljski registar takva tajna, otkud ministru (ajmo još jednom ovo naglasiti: MINISTRU, dakle upravo onome koji tvrdi da se objavljivanjem podataka iz registra krši zakon) pravo da odaje intimne podatke ljudi s popisa?
Je li to znak da je već prošao prvi šok onoga ‘objavljen-je-top-secret-registar!’ i da je došlo vrijeme za ‘a-što-to-tamo-piše?’
Ukratko – da.
Došao je trenutak u kojem će se javno propitivati i rušiti braniteljske lažne legende i Potemkinova sela. To znači da će se konačno crno na bijelom vidjeti kako je bivša susjeda (koja je prije 20 godina otperjala u Švedsku i samo se ljeti pojavljuje u svom mjestu) lažirala svoju prošlost i nekako dobila četiri mjeseca braniteljskog staža, čime se rješava misterij odakle joj naknada za invalidnost i dionice nekog hotela. Možda će se otkriti i da je neki zagrebački kvartovski šerif dobio braniteljski status zato što je 1991. osnovao krizni stožer koji se bavio zaključavanjem haustora zgrade poslije 22 sata.
Bit će, nažalost, i časnih ljudi koje će netko iz osvete pokušati ocrniti i reći: ‘Ovaj tip je sebi dodao pola godine ratovanja, a JA znam da tad nije bio na ratištu!’ Takve storije nisu bez vraga jer se pravom branitelju koji je svoje traume proživio u ratu zadaju nove rane – sumnje i klevete. Ima li nekoga tko će provjeravati samozvane svjedoke i reći nama koji nismo bili na ratištu tko je prav, a tko kriv? Hoće li ministar Ivić objavljivanjem aktualnog registra ustati u zaštitu svih branitelja ili samo Primorac ima tu privilegiju?
U međuvremenu, zakotrljalo se i u susjedstvu pa nam BiH mediji otkrivaju koliko je njihovih političara (vjerojatno sve naših dvodržavljana) ratovalo za Hrvatsku u Rijeci, Makarskoj, Splitu, Belom Manastiru ….. (http://www.dnevniavaz.ba/dogadjaji/teme/da-li-boracke-penzije-primaju-covic-ljubic-vrankic-jelavic). U slučaju da je to zaista zapisano u pravom registru, ispada da je takvih ratnika bilo na čudnim mjestima i u čudna vremena, što otvara prostor za još par novih pitanja. Doduše, ako počne natezanje i prepucavanje s prozvanima iz BiH, onda će se rasprava vjerojatno rastegnuti i do onog dosadnog međuhrvatskog kokodakanja o tome jesu li Hercegovci spasili ili opelješili Hrvatsku. Spomenut će se birački popisi, mrtvi glasači, Lijanovići i Bandići i na kraju će jedino Gospa ili opća iscrpljenost donijeti mir.
U svemu što se idućih dana može zakotrljati, važno je jedno – postoje činjenice i postoji pravi, službeni registar. Ako je čak i ministru branitelja najprirodnija stvar na svijetu objaviti svoj ratni put, kao i onaj bivšeg ministra Primorca, dakle, ako Ivić to mirne duše radi da bi raščistio nedoumice, onda više nema dileme. Njemu je to prirodno kao što je i svakome normalnom to prirodno (http://www.vecernji.hr/vijesti/ministarstva-vlada-financirali-objavu-imena-hrvatskih-branitelja-clanak-123296 ). Sad kad smo već uklizali u fazu čačkanja po pojedinačnim ljudskim sudbinama, vrijeme je da vladajući spriječe lavinu štete zbog novih prikrivanja, laži i kleveta (i, nedajbože, nekakve eventualne tragedije zbog novih ljudskih trauma).
U prijevodu, vrijeme je da se krene. U objavu službenog registra.
