Caroline Brac de la Perriere, porijeklom iz Alžira, slijedeća je sugovornica u ciklusu intervjua s poznatim svjetskim feministicama, koje je u prosincu 2010. vodila Ana Vranješ, predstavnica “Domina” i sudionica Globalne konferencije u Kairu “Žene i 21. stoljeće – Feminističke alternative”.
Caroline Sakina Brac de la Perriere, povjesničarka i psihologinja, izvršna direktorica “Mediteranskog ženskog fonda”, rođena je u Alžiru 1958. godine
Aktivna je u ženskom alžirskom pokretu tijekom 1980-ih, od njegovih samih početaka. U okviru Populacijskog fonda UN (FNUAP). Tijekom 1993. godine u Alžiru organizira sastanke i uspostavlja poveznice između alžirskih ženskin organizacija i donatora prisutnih u Alžiru.
U Francuskoj radi u uredu međunarodne koordinacije mreže solidarnosti “Žene pod islamskim zakonom” (Women under Muslim law – WLUML) kao koordinatorica za zemlje sjeverne Afrike i Magreb-a (1995) i kao direktorica ureda Međunarodne koordinacije od 1996. do 1999. godine. Dio svoga rada na ovaj funkciji posvećuje traženju načina financiranja različitih projekata Mreže.
Nakon toga, s aktivistkinjama s područja ženskih prava iz Turske, Francuske, Alžira i Španjolske utemeljuje organizaciju “New Ways – International Alliance for Social Innovation”, čiji je zadatak stvaranje mreže za razmjenu i širenje iskustava. Uz pomoć ove mreže, Caroline također volonterski pomaže ženskim organizacijama u Alžiru, Turskoj i Maroku da pronađu financijsku potporu za projekte.
Caroline Sakina Brac de la Perriere jedna je od osnivačica Ženskog fonda koji je osnovan i utemeljen na zajedničkim iskustvima nekoliko ženskih organizacija, uključujući “20 ans Bakarat” na lokalnoj razini u Alžiru, grupi “Collective 95 Maghreb Equality”” na razini Magreba i “Koaliciji za seksualna i tjelesna prava u muslimanskim društvima” na mediteranskoj razini, kako bi na najbolji mogući način Fond pomogao potrebama ženskog pokreta za ravnopravnost u mediteranskoj regiji. “Mediteranski fond za žene” prepoznaje i financira projekte i programe koji se bave ženama i osmišljeni su za žene, s osnovnim ciljem jačanja ženskih organizacija i promicanja ravnopravnosti spolova. Natječaj je otvoren tijekom cijele godine, a uvjete i osnovne smjernice natječaja možete pogledati na http://www.medwomensfund.org/en/index.html.
ANA VRANJEŠ: Na Konferenciji u Kairu susreli smo Caroline de la Perriere, porijeklom iz Alžira, koja danas živi u Francuskoj i direktorica je Mediteranskog fonda za žene, o čemu ćemo govoriti malo kasnije.
CAROLINE BRAC DE LA PERRIERE: Da, ja sam voditeljica Mediteranskog ženskog fonda, o čemu ću Vam kasnije govoriti.
ANA VRANJEŠ: Vaše izlaganje bilo je dirljivo i važno, jer ste probleme današnjeg vremena s kojima se susreću ne samo žene, nego i svi ljudi, lijepo podijelili u dvije grupe problema s kojima se danas svi susrećemo, kao ljudska bića.
CAROLINE BRAC DE LA PERRIERE: Danas se ljudi susreću s dvije velike skupine problema. Prvo s čime se mi danas susrećemo, kao ljudska bića, sadržano je u dvjema opasnostima – jedna je destrukcija našeg tijela, naše zemlje. naših obitelji i kuća i naše klime, što se odvija kroz nove tehnologije. Kroz film o Gazi vidjeli smo i različitu modernu tehnologiju koja služi za ubijanje ljudi. S druge strane imamo i nano tehnologiju čiji se čipovi koriste čak i u kozmetici, a mi još zapravo niti ne znamo efekte takvih sastojaka.
Druga prijetnja se ne odnosi toliko na fizičku, koliko na psihičku destrukciju. U to se uklapa i “pranje mozga” od strane različitih religija koje su sve više i više fundamentalistički nastrojene, kao i tržište i reklamiranje, što je nešto na što mi ne možemo utjecati. Primjer toga je “facebook”, jer kada ste tu, možete imati stotine prijatelja, ali isto tako vi s njima dijelite sve svoje informacije i oni to mogu koristiti za oglašavanja i različita istraživanja. I to je nešto nad čim nemate kontrolu. I ne samo da je nemate, nego drugi preuzimaju kontrolu nad vašim umom i to još uz vaše dopuštenje.
ANA VRANJEŠ: Općenito takvi stavovi nisu prihvaćeni i ljudi često mogu reći “Pričaš bajke!”, oni ne vide što se tu događa jer ono što oni gledaju je komoditet koji imaju.
CAROLINE BRAC DE LA PERRIERE: Istina, to je upravo ono o čemu govorim. Danas mi niti nemamo načina za raspraviti to sve, jednostavno moramo “progutati” što nam je servirano i tu nema mjesta za individualne izbore. Oni koji i rade na osvještavanju ljudi u tom pogledu, pišu ono što nitko ne čita, a tu su i organizacije koje pokušavaju povećati opreznost ljudi, ali to je uistinu teško. Dakle, kroz ove dvije prijetnje nam se nameće pitanje o tome što mi možemo učiniti kako bismo izgradili svijet u kojem vladaju mir i jednakost. Jedini način da to postignemo jest da se sami organiziramo tako da krenemo sve izgrađivati kao da smo na samom početku. Svi smo nekako organizirani, više ili manje, ali naš odnos prema toj organizaciji nije pravilan i on se mora promijeniti, jer nam je organizacija u potpunosti potrebna, ako se želimo suočiti sa postojećim prijetnjama. Za sve to je potrebna velika snaga, jer između ostaloga da bi se postigli ciljevi bitno je izgraditi samopoštovanje, što je vrlo važno za žene, jer je mnogima ono na vrlo niskom nivou, zbog žega one ne “misle na veliko” (nemaju visoke ciljeve). Čak su i ženske organizacije često samo fokusirane na kratkoročna rješenja i na samo jedan problem. I mogu čak i doći do nekakve pozicije, ali neće iskoristiti pogodnosti koje su im na raspolaganju. I to je nešto na čemu također treba poraditi. Zapravo je sve samo pitanje unutarnje organizacije i moramo se dobro organizirati, jer će inače sve te organizacije biti uništene pod različitim vanjskim utjecajima.
ANA VRANJEŠ: Htjela bit spomenuti i to kako sve organizacije ističu potrebu za novcem i vi se bavite upravo tim aspektom aktivizma.
CAROLINE BRAC DE LA PERRIERE: Ženske udruge su inače vrlo siromašne i ne traže, ne usuđuju se tražiti, velike novčane iznose. Kod izrade raznih projekata ponekad niti ne traže novac za svoje plaće. Mnoge od njih rade besplatno, kao volonterke. Zbog toga je donesena odluka o osnivanju Ženskih fondova, kojih je sada 40 na međunarodnoj razini. Mnoge ženske udruge niti ne mogu pronaći novac za normalno funkcioniranje i ovo je način kako da se potreban novac prikupi. Osim toga, ženski fondovi postoje kako bi se i ojačala veza među različitim ženskim organizacijama, te ohrabrile žene da daju za žene, kao što daju za djecu, okoliš, ili eventualno za rak dojke.
ANA VRANJEŠ: Ako slučajno tražite novac za nekakvo političko djelovanje, barem je tako u mojoj državi, nitko, niti jedna žena nije spremna dati ni lipe, makar se slaže s onim što radite. Kako to objašnjavate?
CAROLINE BRAC DE LA PERRIERE: To nije tako jednostavno, ali mi pokušavamo na sve načine podići svijest žena i objasniti im da, ako podržavaju ono što druge žene rade, potrebno da i da im pomognu. I tu se ponovno pojavljuje pitanje samopoštovanja, jer žene, iako se u principu zalažu za ženska prava, spremnije su dati novac za nekog drugog, nego za same sebe i druge žene, jer smatraju da one nisu toliko važne. Tu postoje dvije strane, imate žene unutar organizacije i žene koje bi mogle donirati novac i onda žene iz udruga se ne usuđuju tražiti novac, a ove prve novac ne daju dobrovoljno, jer su stava da njihova prava i traženja i nisu toliko bitna. I to je ono na čemu dosta radim, jer mi je, kao psihologinji, vrlo intersantno to što se odvija u glavama žena.
ANA VRANJEŠ: Nadam se da ćete uspjeti u svom radu! Hvala!
CAROLINE BRAC DE LA PERRIERE: I ja se nadam, puno hvala i Vama!
