Prema podacima WHO-a na svijetu je u 2010. Godini bilo oko 285 milijuna slabovidnih i slijepih osoba, a u Europi oko 28,2 milijuna. U Hrvatskoj prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo u 2010. godini žive 17 222 osobe s oštećenjem vida (broj potpuno slijepih osoba je 3 356). Kao i druge osobe s invaliditetom njihova integracija u društvenu zajednicu nije potpuna, te se često susreću s diskriminacijom. Osobe s oštećenjem vida često se gura na margine društva – slabijeg su obrazovnog statusa, mnogi od njih su nezaposleni, susreću se s mnogim predrasudama, ali i preprekama poput kretanja u prostoru. Osobe s invaliditetom suočavaju se s fizičkim, psihološkim i socijalnim preprekama. Fizičke barijere odnose se na okoliš koji je uređen prema vrijednostima “normalne” populacije. Stambene zgrade, javne ustanove, škole itd. nisu prilagođeni za osobe s invaliditetom. Psihološke barijere odnose se na predrasude, negativne i diskriminacijske stavove, na sažalijevanje itd., a socijalne se odnose na funkcioniranje institucija koje su često rigidne i neelastične u pružanju usluga.
Hrvatski savez slijepih
Osobe s invaliditetom često osnivaju organizacije koje djeluju na promicanju prava osoba s invaliditetom, rade na uključivanju tih skupina ljudi u šire društvo, rade na uklanjanju negativnih i stereotipnih stavova koji postoje u društvu i slično. Posebno mjesto u promicanju prava slijepih na području Hrvatske ima 1893. godina kada je Vinko Bek osnovao humanitarno-karitativno “Društvo sv. Vida za podupiranje slijepaca” te je tako započela organizirana skrb za slijepe osobe. 1895. godine Vinko Bek otvara i “Zavod za odgoj slijepe djece”, prvu takvu ustanovu u jugoistočnoj Europi. U “Zavodu za odgoj slijepe djece” školovala se i većina slijepih osoba koje su 16. lipnja 1946. godine osnovale Udruženje slijepih Hrvatske, danas Hrvatski savez slijepih (HSS). Kao svoje misije i vizije HSS navodi:
- osigurati poštivanje ljudskih prava i ukidanje svih oblika diskriminacije slijepih,
- poticati i provoditi proaktivnu politiku na području socijalne skrbi uključiv i pružanje neposredne humanitarne pomoći potrebitim slijepim osobama,
- osigurati praktičnu primjenu najnovijih dostignuća na području obrazovanja, rehabilitacije i zapošljavanja slijepih,
- djelovati na zaštiti i unapređenju zdravlja slijepih,
- sudjelovati u unapređenju zaštite okoliša i prostornog uređenja te prilagodbi pojedinih konkretnih rješenja potrebama slijepih osoba,
- afirmirati slijepe osobe u svim područjima društvenog života,
- senzibilizirati društvenu javnost za potrebe slijepih,
- ostvariti punu uključenost slijepih u život zajednice kao njenih različitih, ali ravnopravnih članova.
Svoje misije i vizije HSS provodi kroz niz projekata i programa, osnivaju grupe podrške, tiskaju materijale i publikacije. Više o projektima i programima može se saznati na http://www.savez-slijepih.hr/, a Libela je posjetila Hrvatski savez slijepih i razgovarala o položaju osoba s oštećenjem vida i slijepih osoba u hrvatskom društvu s tajnikom HSS-a, Ivicom Robićem.
Iako je poduzeto mnogo koraka u poboljšanju položaja osoba s invaliditetom u hrvatskom društvu, pa tako i osoba s oštećenjem vida i slijepih osoba, još je mnogo prostora za pomake. Kako je istaknuo Ivica Robić, skrb države za osobe s oštećenjem vida i slijepe osobe nije u skladu sa stupnjem gospodarske snage zemlje. Jedan od većih problema je činjenica da se doplatak za pomoć i njegu određuje prema uzroku nastanka invaliditeta, a ne prema stupnju invaliditeta, te činjenica da je iznos koji dobivaju slijepe osobe niži i od gospodarski manje razvijenih zemalja. Veliki problem je i pitanje zapošljavanja slijepih osoba i osoba s oštećenjem vida. Iako postoje poticaji za zapošljavanje osoba s invaliditetom, poslodavci se često ne odlučuju na taj korak. Kako smo saznali u razgovoru, prema jednom istraživanju pokazalo se da su poslodavci najmanje skloni zapošljavanju osoba s mentalnom retardacijom, i zatim slijepih osoba. Na uređenju okoliša postoje mnogi pomaci – postoje područja gdje su uređene taktilne staze koje olakšavaju kretanje slijepim i slabovidnim osobama, te postoje prilagođeni zvučni semafori. Također uvedeno je ozvučenje tramvaja. Jedni od bolje uređenih gradova su Zagreb i Rijeka, ali naravno, postoji još mnogo mjesta za napredak. Iako je teško u nekoliko rečenica opisati položaj slijepih i slabovidnih osoba u hrvatskom društvu, može se reći da mnogi pozitivni pomaci postoje. Pa ipak, ono što nedostaje je konkretna akcija kako bi se sustav uredio, te razvoj bolje suradnje pri donošenju zakona i propisa koji direktno utječu na život slijepih i slabovidnih osoba između državnih institucija i HSS-a.
Na poboljšanju položaja slijepih osoba i osoba s oštećenjem vida rade i četiri povjerenstva HSS-a – povjerenstvo za žene (čiji je zadatak promicanje prava i pomoć slijepim ženama, a svoj rad koordinira u suradnji sa mrežom slijepih žena), povjerenstvo za mlade (koje organizira savjetovanja za mlade, radionice, druženja i ljetne škole), povjerenstvo za školovanje i zapošljavanje (čiji je glavni zadatak pronalaženje novih zanimanja i radnih mjesta, te praćenje zakonskih propisa) i povjerenstvo za informatiku (čiji je zadatak praćenje računalnih tehnologija za slijepe). U nastavku teksta posebice ćemo predstaviti rad povjerenstva za žene.
Žene i invaliditet
Društvena diskriminacija po spolu stvarnost je svakoga društva. Žene su općenito u nepovoljnijem položaju u društvu od muškaraca – imaju niže plaće i mirovine, zastupljenije su među nezaposlenom populacijom, a malobrojne na pozicijama moći, poput političke vlasti ili na upravljačkim mjestima u organizacijama. Osim u tzv. “javnoj sferi” žene su često u nepovoljnijem položaju od muškaraca i u “privatnoj sferi” života – zadužene su za kućanske poslove, brigu o starijim i djeci. Žene s invaliditetom nalaze se u još nepovoljnijem položaju. Njihova diskriminacija proizlazi iz njihovih rodnih (žene), fizičkih (invaliditet) te ekonomskih (žene s invaliditetom na tržištu rada) faktora.
Upravo zbog posebne pozicije žena s invaliditetom u društvu važne su organizacije poput Mreže slijepih žena Hrvatske koje rade na promicanju prava slijepih žena i njihovom osnaživanju te većoj integraciji u društvu. Mreža slijepih žena Hrvatske organizira druženje dva puta godišnje, te organizira i ljetno druženje žena. Na susretima slijepih i slabovidnih žena organiziraju se druženja, razgledavanje grada koji je domaćin susreta, sudjelovanje na kulturnim manifestacijama, te sudjelovanje na tematskim radionicama (primjerice, kozmetička radionica pod nazivom “Zdrav osmijeh slijepe žene”, gdje su slijepe žene educirane o zdravom odnosu prema svom tijelu, predavanje na temu “Zlostavljanje žena i djece”). Osim druženja provode se i mnogi projekti namijenjeni ženama, primjerice, udruga slijepih Karlovačke županije provela je projekt “Slijepa žena-domaćica” čiji je cilj bio educiranje slijepih žena za samostalno obavljanje svakodnevnih kućanskih aktivnosti. Mreža slijepih žena Hrvatske radi i na edukaciji žena za daljnji rad u udrugama slijepih, te potiču njihovo veće uključivanje.
Integracija osoba s invaliditetom u društvo ne treba se zasnivati na sažalijevanju i milosrđu, te održavanju postojećih predrasuda u društvu. Potrebna je senzibilizacija društva za potrebe i interese osoba s invaliditetom, te osnaživanje samih osoba s invaliditetom. U 2011. godini CESI će uz potporu Delegacije Europske Unije u Hrvatskoj provoditi projekt ‘‘Jednake mogućnosti za žene i djevojke s oštećenjem vida”. Cilj projekta je poticati osnaživanje i uključivanje žena s oštećenjem vida u društvene procese, te podizanje svijesti javnosti o pitanjima koja se tiču žena s invaliditetom. Više o projektu može se saznati OVDJE!
