U Novinarskom domu u Zagrebu, 06.07.2011., održana je konferencija pod nazivom “Izolacija ili integracija: kako mediji pristupaju uključivanju manjina u javnu sferu”.
Komunikacija i informiranje su najvažnije kategorije ostvarivanja čovjeka kao društvenog bića a danas su nezamislivi bez elektroničkih medija: radija i televizije. I dok se elektronički mediji s koncesijom na nacionalnoj razini svojim programom obraćaju slušateljima i gledateljima širom Hrvatske i pritom, posebice kada je riječ o javnom servisu HRT, pokušavaju ravnopravno obuhvatiti cjelokupno stanovništvo, lokalni mediji imaju zadaću ostvariti svoju informativnu i zabavnu funkciju za užu populaciju lokalne zajednice. Pritom zadržavaju pravo obraćati se i samo onom manjinskom stanovništvu koje obitava na području njihovog dosega emitiranja. Na taj način i lokalni mediji, u idealnom primjeru, iako osnovani na komercijalnom principu, dijelom ostvaruju funkciju javnog servisa.
Višejezični, međunarodni, cjelodnevni radio program Funchhaus Europa već se preko deset godina emitira iz Kolna. Ovaj jedinstven projekt krenuo je u eter sa ciljem da prikaže i suoblikuje novo njemačko, multikulturalno, etnički miješano društvo. Intezivan odnos prema kulturnoj raznolikosti, višejezičnost i glazbena boja tri su faktora koji definiraju ovaj program. Važno je naglasiti da su novinari i urednici Funchhaus Europe porijeklom iz 30-ak zamalja: Nijemci, “novi” useljenici te potomci useljenika.
Po ovom uzoru kod nas je prošle godine pokrenut pilot-projekt Kvaka 22. Emisija je koncipirana i postavljena dvosmjerno: govorila je o manjinskim temama (srpskim), ali se obraćala podjednako i većinskoj i manjinskoj publici. Realizirano je emitiranje 48 emisija na šest slavonskih radijskih postaja i zagrebačkoj 101. Početkom 2011. Povelju o osiguravanju trajne zastupljenosti nacionalnih manjina u programima elektroničkih medija potpisali su predstavnici nekih naših lokalnih vlasti. Međutim, pripremiti i realizirati emisiju poput Kvake 22 podrazumijeva ljude, vrijeme i dodatna sredstva. Medijski sadržaji za i o nacionalnim manjinama su neophodni , pogotovo u sredinama poput vukovarske, gdje su nacionalne manjine prisutne i brojne. Treba ih poticati na svaki način, osobito financijski, kako bi bili profesionalno pripremljeni i realizirani za trajno i ciljano integriranje manjina.
Veliki poticaj ovakvom djelovanju svakako su i financijska sredstva iz Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektoničkih medija koji se financira iz državnog proračuna i pristrojbe HTV-a. Stoga je HTV obvezan od mjesečno prikupljenih sredstava na ime pristrojbe uplatiti 3% Fondu. A samu odluku o dodjeli sredstava donosi Vijeće za elektoničke medije. Međutim, provedeno istraživanje iz 2010. godine pokazalo je da sustav podjele sredstava, kriteriji za dodjelu kao i nadzor produciranog programa za koji su radijske i televizijske postaje dobile sredstva, nije efikasan. Pri tome najveći problem predstavlja nedostatak sustavne provjere kvalitete sadržaja pa čak nije niti sigurno u kojoj mjeri televizije realiziraju planirani program. Nažalost, cijeli proces podjele financija nije transparentan i ostavlja još mnogo prostora za definiranje kako uvjeta tako i obveza.
Zaklada Friedrich Ebert Stiftung i B.a.b.e. organiziranjem ove konferencije u cilju su imali potaknuti strukturalno i sustavno financiranje proizvodnje medijskih sadržaja kojima se manjine integrira u društvo i prepoznaje kao ravnopravne građane/ke naše zemlje. Predstavljanje priručnika pod nazivom Izolacija ili integracija koji “nudi pregled zakonskog okvira kojim se želi osigurati poštovanje prava predstavnika/ca nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj te argumente za specifične modele realizacije medijskih sadržaja koji bi trebali utjecati na potpunu integraciju predstavnika/ca manjina u Republici Hrvatskoj” kako je to u uvodnom tekstu priručnika naglasila Sanja Sarnavka zaokružilo je ovaj projekt Bridging Troubled Waters on Air: Listening to Minority Voices (Mostovi u eteru: slušanje manjinskih glasova). Treba naglasiti da se cijeli projekt, a koji se provodi od siječnja 2010., realizirao zahvaljujući financijskoj potpori programa Europski instrument za demokraciju i ljudska prava, Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva i Zaklade Friedrich Ebert.
Danas brojimo 22 manjinske zajednice u našoj zemlji od kojih su najveći Srbi a slijede ih Bošnjaci, Talijani, Mađari, Albanci, Slovenci, Česi, Romi, Crnogorci, Slovaci, Makedonci, Nijemci, Rusini, Ukrajinci, Rusi, Židovi, Poljaci, Rumunji, Bugari, Turci, Austrijanci i Vlasi. Svojim zakonskim rješenjima i praksom u oblasti prava nacionalnih manjina dosegli smo vrlo visok stupanj u odnosu na ostale države u regiji. Mehanizmi koji im stoje na raspolaganju u pogledu ostvarivanja Ustavom i posebnim zakonima zajamčenih prava, oblikovali su se, evoluirali i usuglašavali se tijekom niza godina od stjecanja neovisnosti. Nažalost, usprkos novinarskom etičkom kodeksu i postojećem antidiskriminacijskom zakonu u Hrvatskoj osobe iz nekih manjinskih grupa u medijima se još uvijek prikazuju stereotipno i s predrasudama. Novinari/ke tako često bez razloga spominju etničko porijeklo osoba ili neadekvatno izvještavaju o određenim pitanjima. Isto tako, prikazuju manjine jedino kao političku temu ili kao zajednicu koja je zainteresirana jedino za njegovanje vlastitih kulturnih razlika. Nakon ispitivanja trenutnog stanja predstavljenosti i učešća manjina u masovnim medijima u Hrvatskoj, još uvijek je teško za pretpostaviti da će mainstream mediji postati promotori pluralizma, prikazujući kulturne i jezične različitosti naše države. Novinari i kod nas i drugdje nose veliku odgovornost tim više što su i međunarodna istraživanja u poslijednjih nekoliko desetljeća pokazala da su vijesti općenito, a posebno u tisku, bile dio problema rasizma i međuetničkog udaljavanja kroz nepostojanje različitosti u svakodnevnoj rutini prikupljanja vijesti, izbora izvora i citata.
